Trajno euharistijsko klanjanje je danonoćno klanjanje bez prestanka Isusu Kristu u izloženom Presvetom Oltarskom Sakramentu – svakog dana u godini (osim na Veliki petak, Veliku subotu i kad se u kapeli slavi Sveta Misa), koje ostvaruju prvenstveno vjernici laici.
Trajno euharistijsko klanjanje je Božji dar Crkvi i našem vremenu. Kada taj dar prihvatimo on našoj zajednici donosi veliku dobrobit. Djelo Trajnog euharistijskog klanjanja nije crkveni pokret, nego je djelo Crkve kojeg je tražilo i preporučilo Crkveno učiteljstvo. Stoga Trajno euharistijsko klanjanje pripada cijeloj Crkvi te ga sačinjavaju svi crkveni pokreti, zajednice, udruge i pojedinci.
Priredila: Rafaela Obučić
Trajno euharistijsko klanjanje koje se uspostavlja na jednom mjestu u gradu ne zamjenjuje niti dokida druge oblike i mjesta klanjanja. Naprotiv, iskustvo pokazuje da se ondje gdje postoji trajno klanjanje pospješuje klanjanje Presvetom Sakramentu i na drugim mjestima. Kapela Trajnoga klanjanja je prostor milosti i sabranosti koji ljudima u svakom trenutku omogućuje izmaknuti svakodnevnoj buci te pronaći mir koji dolazi od Božje Prisutnosti. Posredstvom Trajnoga klanjanja Gospodin Isus Krist iz svoga Euharistijskog Prebivališta poziva sve ljude, ne isključujući nikoga. Ljudi su pojedinačno pozvani da budu dio Trajnoga klanjanja s jedinim i isključivim ciljem – da Presveti Sakrament bude čašćen dan i noć bez prestanka, da Gospodinu daju veću čast i slavu te iskažu svoju vjeru i poklonstvenu ljubav prema svome Stvoritelju i Spasitelju.
Papa Franjo je u svojoj Homiliji na Sv. misi u Bazilici sv. Petra u Rimu, 6. siječnja 2020. rekao:
„Klanjanjem se shvaća da se vjera ne svodi na skup lijepih učenja, već je riječ o odnosu ljubavi prema živoj Osobi. U susretu licem u lice s Isusom prepoznajemo njegov lik. Klanjajući se otkrivamo da je kršćanski život priča ljubavi s Bogom, gdje nije dovoljno imati dobre ideje, već njega treba staviti na prvo mjesto, kao sto netko tko je zaljubljen čini s osobom koju voli. Takva mora biti i Crkva, klanjateljica zaljubljena u Isusa, svoga zaručnika”.
U svijetu ima oko 3 000 kapelica u kojima je vjernicima danonoćno izložen na štovanje euharistijski Isus. U susjednoj nam Hrvatskoj zasad ima šest Kapela Trajnog euharistijskog klanjanja, a u 2022. planirano je, uz Božju pomoć i gorljiva srca vjernika, otvorenje Kapela i u Zadru, Osijeku i Zagrebu.
KAPELE TRAJNOG KLANJANJA U HRVATSKOJ
Rijeka – Imamo naše malo Nebo na zemlji
Kapela danonoćnog euharistijskog klanjanja u župi sv. Terezije od Djeteta Isusa na Podvežici u Rijeci otvorena je prije osam godina, 30. studenog 2014.
Riječ je o prvoj kapelici u Hrvatskoj koja je otvorena sedam dana u tjednu od 0 do 24 sata, a sve kako bi svi željni susreta s Kristom u Euharistiji mogli doći. Osam godina u kontinuitetu vjernici dolaze sa svojim molitvama pred Presveto i u tišini se susreću sa živim Kristom. Kapela je posvećena sv. Ivanu Vianneyu na čiji je blagdan, 4. kolovoza 1938., tadašnji podvežički župnik mons. Adam Muchtin osnovao odbor za izgradnju crkve čime je službeno započeo njezinu gradnju.
Prema riječima župnika podvežičke župe sv. Terezije od Djeteta Isusa vlč. Ivana Šarića, sv. Vianney je u Arsu, u kojemu je bio župnik od 1818. do svoje smrti 4. kolovoza 1859., također osnovao kapelu danonoćnog klanjanja. Uz pobožnost štovanja Euharistije i to je bio motiv da upravo njemu posvetimo prvu hrvatsku kapelu danonoćnog klanjanja, rekao je vlč. Šarić.
„Svjedočimo da u kapelu dolazi sve više ljudi, osobito mladi. Ona je, ne samo za našu župu, nego i za grad Rijeku, pa i šire, postala duhovna oaza koja doista, 24 sata na dan, donosi živu vodu samoga Gospodina”, istaknuo je. Nikada se nije dogodilo da je kapela prazna, poručuje koordinatorica kapele s. Mirjam Radošević koja je često u njoj u molitvi u kasnim noćnim satima.
„Do ponoći, pa i koji sat kasnije, vjernici neprekidno dolaze. Nerijetko je riječ o muškarcima koji na molitvu dolaze s takvom pobožnošću da se i sama postidim koliko su pobožni i u kojoj mjeri znaju zašto dolaze, s kime se susreću i kako blaženi iz kapele odlaze”, rekla je s. Mirjam.
Kapela danonoćnog klanjanja na riječkoj Podvežici uređena je darovima župljana i dobročinitelja dok je svetohranište dar jedne obitelji iz New Yorka koja je tim darom htjela posvjedočiti duhovnu važnost prisutnosti kapele danonoćnog klanjanja u gradu na Rječini. Ona je velika milost za grad Rijeku jer je Gospodin u njoj prisutan neprekidno.
Imamo naše malo nebo na zemlji, rekao je prije osam godina na otvorenju svjetski promotor kapela danonoćnog klanjanja p. Justo govoreći o njenoj važnosti. Kapele su i središte evangelizacije jer će joj se mnogi približiti iz znatiželje i tada će krenuti njihov put obraćenja. Ali, moramo znati da iza svega stoji jedan nadnaravni razlog. Taj je razlog Božji poziv koji govori: ‘Dođite k meni svi koji ste umorni i ja ću vas odmoriti.’ Sv. Ivan Pavao II. je rekao da se te Isusove riječi u punini ispunjavaju i to je ta nadnaravna stvarnost da On iz kapele klanjanja poziva ljude. Vjernici, željni u tišini osobnog susreta s Gospodinom, u kapelu mogu doći svakim danom 0 do 24 sata.
Crikvenica – Isuse, uzdam se u Tebe!
Kapelica danonoćnog klanjanja Milosrdnog Isusa u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije blagoslovljena je 3. srpnja, a otvorena 2. kolovoza 2015. godine, uoči Svete godine milosrđa.
Župnik vlč. Slobodan Bunoza je prigodom otvaranja kapelice u župnom listiću napisao: „Ova kapelica za vječno klanjanje, druga takve vrste u Hrvatskoj, sagrađena je nesebičnim zalaganjem i radom župljana i brojnih dobročinitelja. Hvala im svima, kao i onima koji će i nadalje pomagati da se Gospodin kroz njeno neprekidno djelovanje sve više proslavlja. Neka sve njih kao i sve njezine posjetitelje Svevišnji ojača, blagoslovi i štiti, a Njegova Majka Marija zagovara kod Njega, živog prisutnog u Presvetoj hostiji.”
Obraćajući se klanjanjteljima, između ostaloga, je zapisao: „Dragi klanjatelju, hvala ti što si se odazvao Gospodinovu pozivu da se klanjaš Njegovoj stvarnoj nazočnosti u Presvetom oltarskom sakramentu i time dokazao kako si i u ovom današnjem užurbanom i često kaotičnom načinu života stavio Isusa na prvo mjesto. Otvorivši vrata ove kapelice i stupivši pred Spasitelja, upravo si postao dionik vrsne skupine odabranih koja seže još tamo od pastira, anđela i kraljeva iz betlehemske štalice i za to ćeš, poput njih, biti neizmjerno nagrađen. (…)
Dragi klanjatelju, ti koji si dolaskom u ovu kapelicu zakoračio u svoj novi, čvršći odnos s Bogom, porazgovaraj ovdje o cijelom svom životu s euharistijskim Isusom, kaži mu sve što ti je na duši, iskreno se s njim posavjetuj, zamoli ga ali mu i obećaj! Da, reci mu sve – ali zatim se potrudi i ti Njega čuti i što je najvažnije poslušati, učiniti po Njegovoj volji!
Iskaži Milosrdnom Isusu zato, na ovom svetom mjestu, kao prvo svoju ljubav molitvama zahvalnosti za sve što je za tebe već učinio, za sve što ti je već u tvom životu podario i s čime te je već blagoslovio – a pogotovo za tvoje križeve! Jer, upravo su križevi znakovi Njegove prevelike ljubavi koje daje svakomu od nas budući da samo po njima možemo rasti u svetosti i postajati mu sve sličniji.”
Kapelica je otvorena svih sedam dana u tjednu 24 sata, a zatvorena je samo u vrijeme nedjeljnih svetih misa od 7.00 do 12.00 sati.
Dubrovnik – Marija: prvo svetohranište i euharistijska žena
U Dubrovniku je Trajno Euharistijsko Klanjanje (TEK) započelo na blagdan Gospe Lurdske 11. veljače 2019. godine.
Ustoličenju euharistijskog Isusa u crkvici sv. Josipa prethodilo je svečano misno slavlje u isusovačkoj crkvi koje je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić u koncelebraciji sa svećenicima i redovnicima dubrovačke biskupije, uz prisustvo velikog broja vjernika, nakon čega je Presveti Oltarski Sakrament svečano donesen u procesiji, uz pjevanje euharistijskih pjesama, iz crkve sv. Ignacija do crkve sv. Josipa u Dubrovniku, gdje je postavljen na glavni oltar.
Biskup Uzinić naglasio je tri točke iz odnosa Marije i euharistije, o kojima govori papa Ivan Pavao II. u enciklici „Crkva o euharistiji” koji Mariju naziva euharistijskom ženom, te ih povezao s projektom trajnog klanjanja. Istaknuo je da papa Mariju nazvao prvim svetohraništem jer se Isus nastanio u njoj, a klanjatelji i klanjateljice svojim amen omogućuju da i naš Grad postane trajnim svetohraništem.
Drugi naglasak je Kalvarija jer se Marija suobličava Isusovoj žrtvi na križu. I pridruživanje klanjatelja ovom trajnom klanjanju uključuje svojevrsnu žrtvu koju će podnijeti, ali ako budu to sa zahvalnošću gledali kao dar njima a ne budu brojali koje sve poteškoće moraju podnijeti, to će im se pretvoriti u blagoslov. I oni će na neki način postati euharistijski ljudi. Važno je i da naši turisti naš grad prepoznaju, uz sve ostalo, i kao euharistijski grad.
Kao treći naglasak biskup je izdvojio zahvalnost u Marijinom životu, a to je i jedna od dimenzija euharistije. Ta zahvalnost iz dubine srca je izražena u Marijinom Veliča. „Neka se, drage klanjateljice i klanjatelji, draga braćo i sestre, i u vama javi ovaj zahvalni kliktaj. Moći biti klanjatelji i klanjateljice je milost, dar. Budite zahvalni jer ga vi primate i jer možete na njega odgovoriti”, istaknuo je dubrovački biskup.
Kapela je otvorena za sve neprekidno, a svaki sat izmjenjuju se registrirani klanjatelji TEK-a, danju i noću, kroz sve dane u tjednu, moleći u tišini Isusa za potrebe ovoga Grada i svijeta.
Split – Pred euharistijskim otajstvom osjetimo da smo ljubljeni
Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodio je misno slavlje za klanjatelje trajnoga euharistijskog klanjanja na blagdan Gospe od Ružarija 7. listopada 2020. u splitskoj prvostolnici Sv. Dujma.
Obraćajući se klanjateljima nadbiskup Barišić je u propovijedi govorio o važnosti klanjanja, molitve i povezivanja s Isusom Kristom. „Majka Marija je najbolja zagovornica i najbolji put koji nas vodi i usmjerava k Sinu Božjemu. Danas slavimo blagdan Gospe od Ružarija, a Gospa od Ružarija, okrunjena krunom kao kraljica i više je nego kraljica jer nam je rodila Spasitelja”, kazao je nadbiskup dodavši da je ona najdublje ušla u otajstvo ljubavi, u otajstva koja molimo u njezinoj krunici.
Budući da je Marija pozorno slušala ono što joj Bog govori i to je meditirala i prebirala u svom srcu, potaknuo je klanjatelje da poput Marije slušaju Božju riječ i spuste je u srce. „Ovaj Marijin dan je najprikladniji da se i mi uputimo prema otajstvu Boga koji se utjelovio radi nas u otajstvu Kruha. Anđeo pozdravlja Mariju: 'Zdravo Marijo, milosti puna!' Ona je puna milosti jer je ljubljena i onaj tko je ljubljen Božjom ljubavlju pun je milosti. Pred euharistijskim otajstvom osjetimo da smo ljubljeni”, kazao je nadbiskup Barišić naglasivši kako Marija nije bila sama već da je milost Božja bila s njom te je u tom svjetlu kazao: „Nismo se sami rodili, niti smo sami sebi gospodari. Bez Boga ne možemo. Gospodinova prisutnost u našim životima čini nas drukčijima i znakovitijima, preporođenima. Svatko od nas je hram Božji, kapela. Gospodin želi biti prisutan u nama i želi biti vidljiv preko nas kako bismo postali svjedoci, misionari Božje ljubavi. On želi da ga pronosimo u svijet kako bi i drugi preko nas otkrili Njega i spoznali Njegovu ljubav.”
Svim klanjateljima trajne adoracije podijeljeno je osobno pismo nadbiskupa Marina Barišića i nadbiskupa Dražena Kutleše u kojemu, između ostaloga, piše: „Tvoj 'DA' Gospodinu, znak je Tvoje vjere i Tvoje ljubavi prema Onomu kojega priznaješ svojim Spasiteljem i Gospodinom. Tvoja prisutnost pred Isusom u Euharistiji učinit će Te svjedokom Uskrsloga i prorokom Euharistije, jer će Tvoja klanjateljska šutnja rječito progovoriti čovjeku današnjice i novim generacijama o Njegovoj trajnoj prisutnosti među nama i za nas.”
Đakovo – Gospodin moj i Bog moj
Nakon što je na poticaj patera Justa Lofeuda, misionara Presvetog Sakramenta, u Župi Svih Svetih u Đakovu 17. listopada 2020. pokrenuta inicijativa za organizacijom trajnog euharistijskog klanjanja, na blagdan Gospe Loretske, 10. prosinca 2020. u crkvi Svih Svetih u Đakovu svečano je na trajnu adoraciju izložen Presveti Oltarski Sakrament.
Prije izlaganja Presvetog, misno slavlje u katedrali sv. Petra predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, koji je pozdravio prisutne i izrazio duboku zahvalnost Trojedinom Bogu „što je snagom i djelovanjem Duga Svetoga raspirio vatru ljubavi prema raspetom i uskrslom Isusu Kristu u svakoj osobi koja je podržala ovu veliku inicijativu za grad Đakovo i samu Nadbiskupiju đakovačko-osječku”.
Nadbiskup je između ostaloga istaknuo da je „Klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu znak naše vjere i ljubavi prema Isusu Kristu, kojega poput sv. Tome apostola prepoznajemo kao svoga Boga i Gospodina. Po euharistijskom klanjanju mi smo svjedoci i navjestitelji Uskrsloga, proroci i nositelji uskrsne preobrazbe ovoga društva u kojemu živimo te cjelokupne stvorene stvarnosti. Vječno klanjanje, gdje se trajno – i danju i noću – izmjenjujemo u gorljivom molitvenom vapaju pred Euharistijskim Gospodinom, trajna je pohvala Isusu koji je svojim utjelovljenjem već došao spasiti ovaj svijet i istodobno trajno zazivanje njegova milosrđa za sva stvorenja ovoga svijeta.
Presveti Oltarski Sakrament na štovanje je izložio župnik i dekan Đakovačkog dekanata Tomislav Ćorluka, koji je kapelu Trajnog euharistijskog klanjanja posvetio Bezgrešnom Srcu Marijinu. Upravo je župnik Ćorluka prvi prepoznao važnost danonoćnog klanjanja te je od dolaska p. Justa do samog početka trajnog euharistijskog klanjanja pronašao 30-ak koordinatora i preko 260 klanjatelja.
Vukovar – Svjedoci uskrsne preobrazbe
Na svetkovinu Bezgrešnog začeća BDM, 8. prosinca 2021., započelo je Trajno euharistijsko klanjanje u Vukovaru (VUTEK). Svečano misno slavlje u crkvi Sv. Filipa i Jakova, i izlaganje Presvetog Oltarskog Sakramenta u crkvici Sv. Roka na trajno čašćenje, predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.
U pozdravu i poticaju inicijativi trajnog klanjanja Euharistijskom Gospodinu u kapeli Sv. Roka u Vukovaru, nadbiskup Hranić je istaknuo: „Zahvaljujem Mu što je okupio vas klanjatelje i adoratore u Vukovaru, gradu koji je simbol našeg nacionalnog stradanja u minulom domovinskom ratu, i što po vašem molitvenom zajedništvu s raspetim i uskrslim Isusom Kristom – za grad Vukovar, sve njegove stanovnike, Srijem i Slavoniju – želi očitovati otkupiteljsku snagu svoje pobjede nad grijehom i zlom te Vas učiniti svjedocima njegove uskrsne preobrazbe i dara njegova Duha oproštenja i pomirenja.“
Nadbiskup je potom pojasnio dva načina štovanja euharistijskog otajstva – redovito pristupanje euharistijskom stolu svake nedjelje, o blagdanima i druge dane te klanjanju pred Gospodinom Isusom, koji je trajno prisutan među nama u česticama posvećenoga kruha u svetohraništima naših crkava.
„Postati klanjatelj znači u molitvi i klanjanju dovoditi Isusu braću i sestre, prijatelje i one daleke – pa i neprijatelje, da ih on zahvati snagom svoga Svetoga Duha, da ih obraćenjem oslobodi svakog oblika robovanja i pokvarljivosti te da nas sve suobliči slavnome tijelu svome.“
„Žetva je velika, ali radnika malo. Molite, dakle, gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju”, pa da Kapele trajnoga klanjanja zažive i u Bosni i Hercegovini.
Izvor: Radio Marija BiH
Objavljeno: 10. siječnja 2022.