Mjesečna duhovna obnova održana je pod vodstvom generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađana Ćosića i u organizaciji sestara Kćeri Božje ljubavi
Duhovna obnova za redovnice grada Sarajeva, održana je u nedjelju, 16. siječnja 2022. u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu pod vodstvom generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađana Ćosća i u organizaciji sestara Kćeri Božje ljubavi.
Mons. Ćosić je u svom razmatranju pod naslovom "Evo me! Ti si me zvao!" govorio o duhovnom i redovničkom pozivu ili zvanju temeljeći ga na pozivu mladog Samuela (1 Sam 3,1-10). Svoje razmišljanje je upotpunio prvenstveno mislima iz Konstitucija i Direktorija Družbe Kćeri Božje ljubavi kao i onih Družbe školskih sestara franjevaka Krista Kralja.
Govoreći o protagonistima svetopisamskog izvještaja kazao je kako je u Samuelu vrlo lako prepoznati odgajanice (kandidatice, postulantice, novakinje i juniorke) koje nastoje, osobno i pod vodstvom drugih, bolje upoznati svoj poziv koji imaju živjeti u Družbi. Istaknuo je da je „prvotni cilj odgoja odgajanica, oblikovati njihov razum i srce kako bi mogle razumjeti božanski poziv i postupno usvajati Kristove osjećaje, a tek potom provjeriti njihove nakane i njihovu prikladnost.“
Eli je „slika redovnica s doživotnim zavjetima, poglavito redovnica koje su u Družbi dostigle određenu životnu dob, mudrost i iskustvo života, ali i redovnica kojima u Družbi biva povjerena uloga odgajateljice“.
Dakako glavni protagonist u objavljivanju poziva je Bog. Samuelov poziv događao se postupno, u tri povezana trenutka. U prva dva trenutka, Samuel čuje Božji glas ali mu nije jasno tko ga zove što će mu kasnije pomoći otkriti duhovni učitelj.
Odnos između Samuela i Elija moguće je promatrati kao odnos koji bi trebao postojati između redovnica s doživotnim zavjetima i odgajanica, odnosno, između starijih i mladih sestara. „Tako bi Samuel bio slika odgajanica i mladih sestara koje svoje misli i ideje, pa čak i sumnje o redovničkom pozivu nastoje razjasniti, između ostalih, i sa starijim sestrama. Iako su nekima od njih oči možda već oslabile, važno je da im je duhovna pronicljivost još uvijek oštra. Eli je slika starijih sestara koje se prema mladim sestrama i odgajanicama ponašaju tako da im strpljivo i s ljubavlju pomažu shvatiti što Bog od njih traži.“
U Eliju također prepoznajemo „redovnice određene za vođenje odgajanica, a koje su poznatije pod imenom učiteljice novakinja i magistre juniorki. Zbog važnosti njihove službe Uprava Družbe treba voditi računa o tome koga predlaže za službu odgajateljice i kome tu istu službu povjerava.“
U nastavku razmatranja mons. Ćosić je istaknuo da su u svakoj redovničkoj zajednici starije sestre Božji blagoslov i “njihova se služba sastoji u ovome: pomoći svojim nasljednicama proniknuti, razumjeti, zavoljeti i velikodušno prihvatiti redovnički poziv i život!” Njihova služba ili uloga posebno se “pokazuje korisnom kod izbjegavanja dviju pogreški. Prva pogreška, jest pripisati Božji glas i poziv nekome drugome, misleći da je za zvanje zaslužan netko drugi. Ako se u pozivu ne raspozna Božji glas, bilo koji ljudski primjer, bez obzira koliko dobar bio, brzo nestane a zvanje umine. Druga pogreška – ne može se isključiti vertikalnu dimenziju u svakom pozivu, a to je Bog. Zvanje je Božji poziv a odgovor na taj isti poziv ne može više biti 'što ja volim?', nego 'što Bog želi da budem?' To je zapravo pravi smisao onog Samuelovog, pa tako i vašeg“ odgovora: 'Evo me! Ti si me zvao!', naglasio je je predavač.
„Božja volja je bitni dio poziva i najbolja pomoć za nadvladavanje svih poteškoća ili kriza koje ono sa sobom donosi.“ Citirajući Thomasa Mertona predavač je kazao: “za svakog od nas samo jedna stvar je potrebna, biti ono što Bog želi da budemo.”
Pomažući Samuelu u raspoznavanju Božjeg poziva Elij „preuzima ulogu duhovnog odgojitelja koji ga više poučava svojim životnim primjerom, pomaže mu u razlučivanju, ali ga ne zamjenjuje u donošenju odluke. Tek nakon što je čuo savjete starca Elija, Samuelov um i srce bili su spremni čuti i osluškivati ono što će mu Bog govoriti. U Božjoj riječi Samuel će naći čvrst temelj za poziv koji je primio i radosno će ostati na svom ustaljenom mjestu: u svetištu Gospodnjem.
Kad je Samuel po četvrti put čuo Božji glas, nije ustao i potrčao, već je mirno ležao i osluškivao. Duh, um i srce moraju biti tihi, mirni i spokojni, i tek tada je moguće čuti Gospodina. Samuel je prihvatio Božje pravo da mu govori i svoju potrebu da Boga sluša.“
Na koncu razmišljanja mons. Ćosić kazao je okupljenim redovnicama da budu poput Samuela ”i uvjerene da je Bog više nego spreman govoriti ako ste vi voljne slušati: vaše otvoreno uho razlog je za Božje otvorene usne. Božji poziv izraz je velike Božje ljubavi prema vama: jer vas poziva slijediti Krista srcem i umom, oblikovati svoj život prema Isusovom životu i tako biti u stanju služiti mu velikodušno, radosno i potpuno, te uzeti udjela u njegovom poslanju navješćujući ga Božjem narodu i posredujući pred njim za druge i za vas same.“
Nakon razmatranja slijedilo je klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom i mogućnost za sakrament pomirenja.
Duhovna obnova je završena euharistijskim slavljem koje je također predslavio predvoditelj duhovne obnove mons. Ćosić te izrekao homiliju. Za vrijeme euharistijskog slavlja, uz pjevanje okupljenih redovnica na orguljama je svirala s. Mirela Iličić, KBLj.
Donosi: (kta/kvrpp bih)
Objavljeno: 21. siječnja 2022