"Kriza u braku" bila je tema HKR-ove "Duhovno duhovite večeri" u ponedjeljak, 25. siječnja koju vodi i uređuje fra Stjepan Brčina, franjevac konventualac koji djeluje u Župi sv. Antuna Padovanskog na zagrebačkom Svetom Duhu. Gosti emisije bili su mladi bračni par Mikulić, Petra i Josip.

Petra i Josip Mikulić zajedno su 20 godina, a u emisiji su posvjedočili kako je zajednička molitva krunice spasila njihov brak.

“Kada smo ‘prohodali’, Josip je imao 15, a ja 17 godina. Tada nismo hodali u čistoći, s obzirom da je Josip bio mlad i perspektivni nogometaš, a ja sam popustila jer me uspio nagovoriti. Moj problem je u tome što nisam poznavala Boga, nisam imala odnos s Bogom i kada je došao prvi problem, nisam se pouzdala u Isusa, nego u svoje snage”, započela je Petra svoje svjedočanstvo.

“Početak je bio idealan i budućnost je bila pred nama. Oženili smo se 2008. godine, a šest mjeseci kasnije ostala sam trudna. U braku je sve bilo idealno, dok se Josipu nije dogodila prva ozbiljna ozljeda na nogometu. Nakon prve Josipove ozljede, u braku su se pojavili problemi. Odlučila sam mami ostaviti dijete na čuvanje i vratila sam se raditi u obiteljsku firmu, s obzirom na to da je Josip bio bez posla”, ispričala je Petra.

Kako su imali financijskih problema, zaputila se u Župu sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu i molila sv. Antu da im pomogne i Josipu otvori put prema poslu. Sv. Ante uslišao je njihovu molitvu i Josip je dobio posao u Americi te su 2011. godine uputili u Chicago. “U Americi sam se jako dobro snašla i svaku nedjelju išla na misu. Međutim, Josip nije bio zadovoljan. Imao je prevelika očekivanja od samog sebe, a stvari nisu išle kako je on to zamislio. Tako smo se nakon godinu dana, 2012. godine, vratili u Zagreb”, kazala je Mikulić.

Postala sam jako nezadovoljna s Josipom i svojim brakom. Smatrala sam da me Josip svojim ponašanjem odbacio od sebe

Nakon Amerike, Josip je pronašao angažman u Kini, ali je shvatio da su ga ondje prevarili i bio je primoran na povratak u Zagreb. U to vrijeme pojavili su se prvi ozbiljni problemi između Petre i Josipa. “Postala sam jako nezadovoljna s Josipom i našim brakom. Smatrala sam da me Josip svojim ponašanjem odbacio od sebe. Njegove odluke bile su ishitrene i nisu bile u dogovoru sa mnom”, ističe Mikulić.

“Prevelika su opterećenja bila stavljena na moja leđa, a moja očekivanja i očekivanja mojih menadžera nisu se poklapala. Dogodile su mi se ozljede i nisam uspio ostvariti ono što se predviđalo u mojoj karijeri”, naglasio je Josip i dodao kako je zapravo vrlo mlad počeo zarađivati novce u čemu se pogubio. “Bog mi je bio usputna stanica. Kada bi došlo do ozljede, otišao bih do crkve sv. Antuna pomoliti se da ozljeda prođe i da nastavim igrati”, rekao je.

Nije bio sretan, ali nije znao objasniti zašto. Želio je usrećiti druge ljude i pomoći ljudima oko sebe, dok na sebe nije mislio. Tada su počele velike trzavice i osjećaji između bračnog para su se ohladili. Bili su jako nesretni jedno s drugim, iako se naizgled činilo da je sve u redu i da imaju sve što im je potrebno. “Sve u životu smo dobili na gotovo i nismo se nikad suočili s pravim problemom. Ozlijedio sam se igrajući nogomet, no to nije bio nikakav problem u usporedbi s onim što sve ljudi proživljavaju”, kazao je Mikulić.

“Najveći problem bio je što nisam sam sebi mogao priznati poraz. Nisam si mogao priznati da kao muško ne pridonosim doma ono što sam navikao, pa su krenula moja prigovaranja, mrzovoljnost i gunđanje”, priznao je.

Podsmjehivala sam se kada bih čula da se netko rastaje. Nisam vjerovala da može postojati toliki problem da ostaviš svog muža.

Petra je rekla kako je pogriješila što je Josipu nabijala na nos to što mu ne ide u poslu i što je od njega tražila rješenje kojeg nije bilo. “Rekla sam Josipu da bi bilo dobro da potražimo pomoć kod nekog svećenika, ali on je odbio jer nije vjerovao da mu svećenik može pomoći. Predložila sam mu da odemo kod psihijatra, ali i to je odbio”, istaknula je Mikulić.

“Podsmjehivala sam se kada bih čula da se netko rastaje. Nisam vjerovala da može postojati toliki problem da ostaviš svog muža. Mislila sam da nikada ne bih ostavila Josipa i da bi on prije ostavio mene. Ipak, emocije su jednostavno nestale i ja njega više nisam voljela”, kazala je Mikulić.

“Nisam ga više gledala kao svog muža, nego kao nekoga tko mi stvara probleme, meni i mom djetetu. Uzela sam svoje stvari, otišla sam k roditeljima i ostala kod njih jedno vrijeme. U srcu sam donijela, nažalost, jednu tešku odluku, gdje sam ja odlučila ostaviti Josipa jer ga više ne volim”, prisjeća se.

Bog je super i On može puno, ali ja se nikad neću pomiriti sa svojim mužem i ja njega više ne volim

Petra je četiri mjeseca ostala kod svojih roditelja koji su se nadali njezinom pomirenju s Josipom. Petrina majka svaki je dan molila i hodočastila na ovu nakanu, no Petra je zauzela čvrst stav i ustrajala u svojoj odluci. “Bog je super i on može puno, ali  ja se nikad neću pomiriti sa svojim mužem i ja njega više ne volim”, prisjetila se Petra što joj je tada prolazilo kroz glavu.

“Josip je zvao, molio i plakao kako će se promijeniti, no ja to jednostavno nisam više htjela slušati”, rekla je.

Tada je Josip zatražio savjet svog vjenčanog kuma i najboljeg prijatelja, koji je o njemu znao najviše. “On me uputio na mog prijatelja s nogometnih terena iz mlađih dana. Njemu sam neizmjerno zahvalan jer da njega nije bilo, Petra i ja se ne bi nikada pomirili”, rekao je Mikulić. Prijatelj ga je uputio na don Mladena Delića koji mu je pomagao kroz cijelo to vrijeme. “Svaki smo dan molili krunicu i razgovarali u šetnjama po Jarunu. Kroz te razgovore pitao me hoće li i Petra doći i razgovarati s don Mladenom. Petra je odbila, a onda smo lopticu prebacili na njezinu mamu”, rekao je Josip.

Don Mladen Delić rekao mi je jednu istinu koja me tada jako boljela, a ta istina zna jako boljeti sve koji su u sličnoj situaciji u kakvoj smo mi bili. Rekao mi je: ‘Petra, jesi li ti svjesna da si ti jednom nogom u paklu?

U međuvremenu, Petra je ipak otišla na razgovor kod don Mladena koji joj je puno pomogao te mu je danas neizmjerno zahvalna. “Don Mladen rekao mi je istinu koja me tada jako zaboljela, a ta istina zna jako boljeti sve koji su u sličnoj situaciji u kakvoj smo mi bili. Rekao mi je: ‘Petra, jesi li ti svjesna da si ti jednom nogom u paklu? Taj tren me te riječi nisu doticale, ali one su u mom srcu titrale i ostavile su sjeme'”, svjedoči Petra Mikulić.

Jednog dana Petru je nazvala vjenčana kuma Marija i rekla joj da bi ona i Josip trebali zajedno moliti krunicu. Ona nije pristala, zbog čega joj je Marija rekla da joj se više ne javlja. Obično se Mariji povjeravala i ona je znala sve o cijeloj situaciji, ali više nije imala volje slušati je.

Krunicu sam počela moliti zbog djeteta, nije u pitanju bilo to da želim biti s Josipom.

U međuvremenu se zbog predmeta koji je pronašla u kući, a zbog kojeg se uplašila da joj netko želi nauditi, predomislila u svezi molitve krunice i pristala na Marijin prijedlog. Petra i Josip počeli su zajedno moliti krunicu.

“Krunicu sam počela moliti zbog djeteta, nije u pitanju bilo to da želim biti s Josipom. Jako mi je bilo teško moliti. Nakon što bismo izmolili krunicu, Josip bi otišao kući”, rekla je Mikulić.

Par je nastavio moliti krunicu, a kasnije su molili i Pompejsku krunicu i na taj način su se, korak po korak, ponovno približili jedno drugome. Petra se odlučila vratiti svome suprugu Josipu. Shvatila je vrijednost i moć molitve, a kada ne bi mogla moliti, izgovorila bi riječi: ‘Krvi Kristova, prelij me’.

Zajedno su shvatili da su pogriješili jer u svoj brak nisu bili uključili Boga te su se uzdali u svoje snage i mogućnosti. Nakon što su shvatili moć molitve i razvili svoj odnos s Gospodinom, uvidjeli su da jedno bez drugoga ne mogu i pomirili se. Prvi korak prema promjeni njihovih života bio je kada su shvatili da ne mogu jedno drugo mijenjati, već da mogu mijenjati jedino – sebe.

Donosi: HKM

Objavljeno: 25. siječnja 2022