Župa Preobraženja Gospodinova u Borovici ponad Vareša, proslavila je 6. srpnja svoj patron i 100 godina postojanja. Sveto misno slavlje tom prigodom predslavio je vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić.

Uz nadbiskupa Tomu suslavilo je 30-ak svećenika, među kojima su bili: provincijal hrvatskih isusovaca p. Dalibor Renić, dekan Sutješkog dekanata preč. Pero Brkić i sutješki gvardijan fra Bono Tomić te nekolicina njih koji su rodom iz Borovice.

Sudjelovalo je i 40-ak redovnica različitih družbi te oko tisuću vjernika koji su došli s različitih krajeva svijeta kamo su nakon posljednjega rata razasuti. Većina ih je tijekom mise ostala napolju jer je crkva bila premalena sve primiti.

Vjerujući je puk na početku pozdravio borovički župnik vlč. Vlado Vrebac spomenuvši kako su ovu župu od njezina osnutka 1922. pa do 1950. opsluživali dijecezanski svećenici, da bi potom bila sve do 1989. povjerena ocima isusovcima, nakon čega njome opet upravljaju biskupijski svećenici.

U prigodnoj je propovijedi (koju možete preuzeti OVDJE) mons. Vukšić najprije uputio čestitke povodom stogodišnjice postojanja župe te izrekao zahvalu svima koji su se znali othrvati i „na pretrpljeno zlo nisu uzvraćali zlom već su ustrajali u dobroti i bili vjerni Božjim zakonima“, iako se ovdje često živjelo u vrlo teškim okolnostima, iskušenjima i stradanjima.

„Za žive molimo Božji blagoslov da se uvijek znaju oprijeti iskušenjima zloga i ostati na putu obraćenja i posvećenja, a za sve pokojne molimo Božje milosrđe i oproštenje njihovih slabosti“, rekao je nadbiskup te se spomenuo i svećenika koji su u Borovici službovali i doprinijeli da su odavde potekla mnoga svećenička i redovnička zvanja.

Dvostruko značenje u kršćanskoj vjeri i nauku

Potom se usredotočio na smisao i važnost blagdana Preobraženja Gospodinova ukazavši, na temelju svetopisamskih čitanja, kako on otkriva duboku Isusovu stvarnost „koju je njegovo ljudsko naličje prikrivalo“.

„Tako događaj preobraženja ima duboko i dvostruko značenje u kršćanskoj vjeri i nauku. Radi o očitovanju Boga Oca koji je potvrdio da je Isus Božji sin. I radi se o očitovanju Krista jer je na njegovu licu zasvijetlila slava Božja pred kojom se, moglo bi se slikovito kazati, kao istanjio veo ljudskosti, koji ju je dotad prikrivao, te je kroz taj veo prosvijetlilo njegovo skriveno lice“, objasnio je mons. Vukšić te uputio na poruku koju ovaj blagdan daje današnjem naraštaju kršćanskih vjernika istaknuvši kako je Preobraženje Gospodinovo „blagdan iskustva Božje blizine i blagdan poziva na obraćenje, na poslušnost Kristu, na usklađivanje vlastitih želja s voljom Božjom te ima i misionarsko značenje“.

„Isusa slušajte jer je on Sin Božji! Te božanske riječi pronose se svijetom samo zahvaljujući svjedočenju i naviještanju Isusovih učenika i poput jeke, što se širi s visina, odzvanjaju u dolinama. Tako su došle i do ove gore i s nje odjekuju kroz mnoga stoljeća“, rekao je nadbiskup poručivši: „Poslušajmo ga i mi svi, odnosno usvojimo njegove riječi kao pravila svoga života, kako bismo se s ove gore, preobraženi i njemu slični, vratili u mjesta u kojima živimo i radimo. I neka ga poslušaju također svi ostali kako se nikada više i nikome ne bi dogodila zla koja čine oni što Božjim zapovijedima nisu poslušni i njegovu nauku nisu vjerni.“

Završno je mons. Vukšić podsjetio na činjenicu da Isus se nakon događaja preobraženja vraća s gore Tabora u tešku stvarnost koja mu se, po muci i smrti, doskora imala dogoditi u Jeruzalemu. „Slično smo i mi, njegovi učenici ovoga vremena, pred lice Božje vjerojatno donijeli svoje strepnje, nesigurnosti, dileme, padove, želje, zahvale, molbe, planove i nakane. Odnosno, kako bi rekao apostol Pavao, svatko je donio svoje 'porođajne boli' u kojima uzdiše svako stvorenje (Rim 8,22). I, nakon susreta s Kristom i prijateljskoga druženja s ljudima, sići ćemo s ove gore i svatko će se vratiti u stvarnost svoga života. A tamo: Njega slušajte! Kamo god budete išli i što god budete radili, Njega slušajte i budite njegovi svjedoci“, poručio je vrhbosanski nadbiskup.

Izbjeglištvo 1993.

Na završetku svete mise župnik Vlado izrekao je zahvalu svima koji su na bilo koji način kroz tri godine priprave, doprinijeli organizaciji proslave stogodišnjice župe. Potom su kum i kuma crkve Stanko i Silvija Nikolić nadbiskupu Tomi uručili dar - umjetničku sliku crkve u Borovici, a p. Mirko Nikolić, u ime borovičkih duhovnih zvanja, a na osobit način otaca isusovaca, nadbiskupu je predao na dar kalež.

Vlč. Vrebac je potom prigodne darove uručio nekadašnjim župnicima u Borovici: vlč. Mati Majiću i vlč. Milanu Blahi.

Misno slavlje pjesmom je animirala s. Julijana Djaković uz pjevačku podršku sestara milosrdnica i redovnica različitih družbi.

Nakon završnoga blagoslova uslijedio je narodno veselje i ručak za sve pod šatorom.

Spomenimo da su ovaj radosni događaj izravno prenosili: Radio Bobovac i Radio Marija, a prilog je napravila RTV Herceg Bosne.

Inače, Borovica je smještena na 1300 mnv, povrh kraljevskog grada Bobovca i na padinama Zorkovice, Javorja i Lipničkog brda, a utemeljena je 1922. odvajanjem pojedinih naselja od, oko 15 km udaljene Kraljeve Sutjeske.

Prije posljednjega rata (1991.) imala je 1 511 vjernika, još ih je dvije-tri tisuće bilo različitim stranama svijeta. Snage bošnjačke Armije BiH u listopadu 1993. do temelja su srušile župnu crkvu izgrađenu 1926., a župljane protjerali ili ubili. Danas u Borovici živi 50-ak katolika, kojima se u vrijeme godišnjih odmora pridruže mnogobrojni, diljem svijeta, razasuti Borovičani koji nisu zaboravili svoga rodnog kraja.O ovoj vjerničkoj zajednici može se više pročitati i informirati na njihovoj župnoj stranici. 

 Izvor: KT

Objavljeno: 06.kolovoza 2022.