Hodočasnici, sudionici 8. marijanskog zavjeta za Domovinu, u četvrtak 18. kolovoza, u 16 i 20, stigli su ispred župne crkve Sv. Jakova. Nakon zajedničke fotografije, ušli su u crkvu i u sabranosti, osobnim molitvama, zahvalili Gospodinu i Kraljici Mira, a veselje, mir i suze radosnice ukrašavale su njihova lica. Govoreći za program Radiopostaje Mir Međugorje Anđelko Đerek još jednom se prisjetio kako je sve započelo 2015. godine.

“Prošao sam Camino u Španjolskoj. Bio sam razočaran duhovnošću i palo mi je na pamet, da bi bilo lijepo po Hrvatskoj, gdje smo prošli rat i sve strahote, vidjeli naša porušena svetišta, povezati jedan put u čast Blaženoj Djevici Mariji, što nas je sačuvala i da pričamo mladima kako je to bilo u Domovinskom ratu, da se to ne zaboravi. To sam ispričao pateru Iki, koji je to objeručke prihvatio. Bogu hvala nije prestalo, samo se množi i to me iz dana u dan veseli. Posebno me veseli da sam prvi put i na ovoj hercegovačkoj ruti, odakle potječem. U Međugorju je kruna osobne duhovnosti, gdje stvarno čovjek osjeća mir i veliko zajedništvo. Sve to zahvaljujemo Majci Božjoj, koja nas sve prigrli na svoj način, s našim problemima, i daje nam snagu da nastavimo dalje u životu”, kazao je Đerek, a prvi put na Marijanskom zavjetu za domovinu sudjelovao je hrvatski branitelj Željko Marijanović iz Slavonije, iz Župe Davor kod Nove Gradiške, koji hodočasti od prvoga dana.

“Bilo je stvarno izvan svih mojih očekivanja. Od početka kako je krenulo, ljudi koji su bili sa mnom na hodočašću su prekasni, ljudi koji su nas dočekivali u Hrvatskoj bili su ljubazni. Sve je bilo super, nemam žuljeva, sve zahvaljujući Bogu. Drago mi je što je na ovom hodočašću bilo jako puno mladih ljudi, koji hodočaste u pravom smislu riječi. Drago mi je što mladi ljudi prihvaćaju vjeru, što žive vjeru, i da ih je sve više”, kazao je Marijanović.

Sudionike na svim rutama prate razni duhovnici, a na hercegovačkoj ruti, duhovnu podršku davao im je isusovac pater Boris Jozić, koji nam je kazao kako mu je bilo na ovoj ruti do Međugorja.

“Bilo je prekrasno od Mostara do Međugorja. Mislim da je Marijanski zavjet za Domovinu nešto jako vrijedno, i da to treba čuvati. Ovo bi mogao biti jedan poticaj da se među Hrvatima ponovno probudi ta kultura hodočašćenja, baš hodočašćenja, znači hodanja. Nažalost svjedoci smo da se hodočašće najviše pretvori u “vozočašće”. Samo hodočašće je slika našeg života u malom. Ti u jednom danu, hodajući za Gospodina, od mjesta do mjesta, možeš proživjeti jedan život u malome, i sve poteškoće, žuljeve, borbe, i posebno ako ne hodaš sam nego s ljudima, onda i ti međuljudski odnosi, koji se mogu narušiti upravo zbog tih poteškoća i težina, ali s druge strane u tim poteškoćama možeš pronaći Boga koji ti donese jedan poseban mir. To je ustvari slika života, koji je hodočašće na Zemlji, da bi stigli na Nebo. Bio sam u raznim marijanskim svetištima diljem svijeta, ali taj poseban mir pronalazim samo ovdje u Međugorju. Sad kad smo dolazili zapjevali smo: “Došli smo ti Majko draga”, i taj osjećaj da smo došli Majci, koja je zaista Kraljica mira, bio je u srcu”, priča pater Boris Jozić.

Na ruti od Mostara do Međugorja, pridružili su im se i stanovnici Mostara i međugorski župljani.

“Bilo je blagoslovljeno. Ove godine, Božjom providnošću, morao sam proći tu rutu. Inače hodočastim u Međugorje za Veliku Gospu. Međugorje je mjesto mira. Bez Boga nema ničega, vjerujem da će Bog blagosloviti ovaj trud i muku”, podijelio je Ivo iz Mostara svoje dojmove.

Prvi put, na marijanskom zavjetnom hodočašću za Domovinu, sudjelovala je i Marina Damjanović iz Đakova, koja dvije godine živi u Međugorju, u zajednici Majka Krispina, koja nam je kazala da je hodala 55 dana.

“Uključila sam se u Osijeku, do Marije Bistrice. Potom od Zagreba do Benkovca, a onda sam se isključila s rute i došla na 33. Mladifest u Međugorje. Zatim sam se ponovno vratila na rutu od Sinja, i evo završavam ovdje u Međugorju. Teško je opisati osjećaje. Međugorje mi je u dubini srca. Završiti rutu ovdje, za mene je posebna milost. Preporučila bi hodočašće i drugima, jer jednostavno čovjek ne može dočarati koliko milosti se dogodi na takvom putu. Jer kroz jednu žrtvu, znoj, suze radosnice i pokajnice, rađa se novi čovjek. To je bio moj put pročišćenja, moj put ozdravljenja i svakome bih to preporučila, jer svi smo mi ranjeni, grešni, slabi, i svakome bi dobro došlo”, kazala je Marina.

Nakon jutarnje svete mise, u župnoj crkvi Sv. Jakova u Međugorju, u 7 i 30, hodočasnici, sudionici 8. marijanskog zavjeta za Domovinu, krenuli su dalje prema Metkoviću, a krajnji cilj je Dubrovnik.

Izvor: KTA

Objavljeno: 20.kolovoza 2022.