Svečana misna slavlja u Mannheimu, Mosbachu i Heidelbergu predvodio je vrhbosanski nadbiskup metropolit i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini mons. dr. Tomo Vukšić

Izvor: Pejo Vukić i Adolf Polegubić

Svečana misna slavlja u Mannheimu, Mosbachu i Heidelbergu predvodio je vrhbosanski nadbiskup metropolit i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini mons. dr. Tomo Vukšić, predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za Hrvatsku inozemnu pastvu.

Hrvatska katolička misija Mannheim-Mosbach svečano je proslavila 50. obljetnicu postojanja. Misna slavlja u subotu 10. rujna 2022. u crkvi Sv. Josipa u Mosbachu, u nedjelju 11. rujna u crkvi Sv. Alberta u Heidelbergu i u crkvi Duha Svetoga u Mannheimu predvodio je u tom povodu vrhbosanski nadbiskup metropolit i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini mons. dr. Tomo Vukšić, predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za Hrvatsku inozemnu pastvu.

Završna svečanost bila je u Mannheimu. Misno slavlje u punoj crkvi Duha Svetoga u tome njemačkom gradu, u kojemu je ujedno misijsko središte, započelo je ophodom od sakristije dvorištem oko crkve do u crkvu.

U suslavlju s mons. Vukšićem bio je voditelj misije vlč. Robert Ružić, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, koji je na početku srdačno pozdravio oca nadbiskupa i zahvalio mu na pastirskom pohodu HKM Mannheim-Mosbach u svečanosti proslave 50. obljetnice misije.

Mons. Vukšić je u uvodnoj riječi uputio čestitku župniku i cijeloj misijskoj zajednici o 50. obljetnici. U propovijedi je mons. Vukšić na temelju nedjeljnog Evanđelja podsjetio što Isus danas želi poručiti po svojim prispodobama. „Isus odgovarajući na provokativno pitanje, zašto se obraća grešnicima, zašto se s njima druži, odgovara slikom o pastiru koji ima stotinu ovaca, ali mu se jedna negdje zagubila i on ostavlja onih 99 čak u pustinji i ide tražiti onu jednu izgubljenu. Tu je i prispodoba o nađenoj drahmi i radosti koja je nastala kad se je pronašla, kao što je bila i kod onog pastira koji je pronašao izgubljenu ovcu. Tu je i slika o rasipnom sinu. Naglasak je na radosti pastira zbog nalaska izgubljene ovce, radosti one žene zbog nađene drahme, radosti oca zbog ponovno nađenog sina. Isus želi na taj način kazati da se dragi Bog kroz sve te tri prispodobe raduje kad se nađe izgubljena ovca, izgubljena drahma i izgubljeni sin. Nemojmo se i mi naći u napasti da prigovaramo Božjem milosrđu, jer nema čovjeka, pa i onog najsvetijeg na ovome svijetu, koji ipak na neki način u nekoj od životnih situacija sebe ne može prepoznati u izgubljenoj ovci, u izgubljenoj drahmi, u odlutalom sinu ili kćeri na ovaj ili na onaj način. Zašto je onda radost zbog pronađene ovce, drahme i sina veća nego li druge radosti? Onaj koji ponovno nađe, a to je Gospodin Bog, ono što je njegovo a bilo je izgubljeno, u nadi je čekao. Poput roditelja koji, recimo, imaju više djece pa im se dogodi nezgoda da jedno od djece odluta. Dok u nadi čekaju da im se izgubljeno dijete vrati na pravi put, ne znači da manje vole onu djecu koja su ostala s njima u normalnom načinu života. Ono izgubljeno dijete vole i bdiju nad njim u nadi da će se vratiti. Ta nada je oznaka božanskoga milosrđa, da će se izgubljena ovca, izgubljena drahma, rasipni sin i rasipna kćer pronaći, vratiti. Zato je radost Dragoga Boga velika zbog obraćenog grješnika kojega Dragi Bog, za razliku od `pravednika` voli ne samo redovitom ljubavlju nego i ljubavlju punom nade. A osjećaj nade i ljubav čini dodatno snažnom. Radost zbog jednog obraćena grješnika veća je nego li sva druga radost upravo zato jer je to radost koja proizlazi iz nade“, kazao je mons. Vukšić potaknuvši sve neka u toj višeslojnoj Isusovoj propovijedi iz starine, i mi danas nađemo sebe na prvi način, da se prepoznamo u nekome od ovih likova iz Evanđelja i da zahvalimo Bogu, bio zato što smo nađeni, bilo zato što smo trajno bili i ostali s nebeskim Ocem ili zato što nas je dragi Bog blagoslovio da ne zavidimo i ne ljutimo se poput starijega sina što su u jednom razdoblju života odlutala naša braća i sestre.

Misnom slavlju prebivala je i s. Theresita Hettich, koja je zadužena za koordinaciju među misijama drugih materinjih jezika u nadbiskupiji Freiburg, a kojoj je na kraju Misnog slavlja misijska pastoralna suradnica i tajnica Ruža Đordić-Marošević uručila veliki buket cvijeća, uz riječi zahvale vlč. Ružića i veliki pljesak okupljene zajednice, za sve što čini za dobro katolika drugih materinskih jazika u toj nadbiskupiji, među kojima su i Hrvati.

Predstavnici misijskog pastoralnog vijeća uručili su prigodni dar mons. Vukšiću u Mosbachu, Heidelbergu i u Mannheimu, a vlč. Ružić je tijekom proslave udijelio zahvalnice zaslužnima. Na sv. misi je bila i istaknuta humanitarna djelatnica, poglavito za vrijeme i nakon rata u Hrvatskoj i posebice u Bosni i Hercegovini, Brigitta John sa suprugom.

Na kraju je mons. Vukšić zahvalio Bogu na 50 godina postojanja te misije i svem Božjem milosrđu na svim misijskim slavljima i događajima. „Neka se ta duga procesija obraćenja i posvećenja sretno nastavi kako bismo svi na putu prema nebesima mogli doživjeti na kraju svoga života da nam milosrdni Gospodin kaže: Dođi slugo ili službenice vjerna u radost kraljevstva nebeskog. Zahvaljujem ujedno svim ljudima koji su tijekom tih 50 godina doprinijeli razvoju misije. Zahvaljujem domaćoj nadbiskupiji i cijeloj njemačkoj Crkvi koja je velikodušno primila, ugostila i omogućila da se događaju sakramentalna slavlja i drugi oblici okupljanja na različitim materinskim jezicima. Neka Dragi Bog bude prisutan u obliku svoga milosrđa i ovdje i dolje i svuda gdje vas vaši životni putovi budu vodili“, kazao je mons. Vukšić, koji je ujedno blagoslovio sve okupljene.

Tijekom Misnih slavlja liturgijsko pjevanje animirali su zborovi u Mannheimu pod vodstvom gospođe Magdalene Žgela, u Mosbachu pod vodstvom gospođe Andriane Atlagić i u Heidelbergu pod vodstvom gospođe Veronike Žgela.

Na Misnom slavlju u Mosbachu sudjelovao je i delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Komadina, koji je uputio čestitku za 50. obljetnicu misije.

Nakon Misnog slavlja u Mannheimu za sve je priređen objed na stadionu SG „Croatia“ Mannheim. U programu je nastupila i misijska folklorna skupina „Vatreni opanci“.

Prije svečane sv. mise u crkvi sv. Josipa u Mosbachu priređena je akademija u povodu 50. obljetnice misije. Izveden je glazbeni program, a kratku povijest misije predstavila je članica pastoralnog vijeća Dragica Balučkić.

U prigodnoj prezentaciji okupljeni su mogli vidjeti povijest misije kroz fotografije autora Peje Vukića. Rečeno je da je Hrvatska katolička misija (HKM) Mannheim osnovana 1971. godine. Godinu 1972., odvajanjem od HKM Mannheim, nastala je HKM Mosbach. Za voditelja HKM Mannheim 1971. je imenovan dr. vlč. Ante Lutter, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, koji je misiju vodio do 1989. Prije osnutka HKM Mannheim i HKM Mosbach Misna su slavlja na tom području slavili vlč. Ivan Kosina, koji je imao sjedište u Ludwigshafenu, i vlč. Ivan Plješa, koji je imao sjedište u Karlsruheu. HKM Mosbach je vodio vlč. Dragan Čuturić od 1972. do 2004., kojoj se 1973. godine pripojio i dekanat Heidelberg.

Od 1989. do 2010., HKM Mannheim, a od 2004. HKM Mannheim-Mosbach je vodio vlč. Vinko Radić; zatim je HKM Mannheim-Mosbach vodio vlč. Anto Perić od 2010. do 2011., a vlč. Robert Ružić od 2011. do danas.

U HKM Mannheim-Mosbach su djelovali pastoralne suradnice i suradnici: Marija Krstičević (1971.-1989.), s. Nevenka Tadić (1990.-1995.), maestro Ivan Žan (1996.-2007.), Magdalena Ferenčina (2007.-2017.) i Ruža Đorđić-Marošević od 2015. do danas. Godine 2004. Mannheim i Mosbach su se ponovno ujedinile i danas djeluju kao HKM Mannheim-Mosbach. Tako da je ta misija prošle i ove godine proslavila 50. obljetnicu postojanja. Na području misije je danas oko 12.500 Hrvata katolika.

Izvor: KTA

Objavljeno: 12.rujna 2022.