U subotu, 1. listopada 2022., na spomendan svete Terezije od Djeteta Isusa, sestre Služavke Maloga Isusa Sarajevske provincije Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije svečanim Euharistijskim slavljem i akademijom proslavile su 80-tu obljetnicu dolaska svojih sestara u Doboj, izvijestile su sestre Služavke Malog Isusa s. M. Rita Oborović i s. M. Mihaela Martinović.

Za tu prigodu sestre i vjernička zajednica su se pripremale trodnevnicom u župnoj crkvi Presvetog Srca Isusova u tom gradu na ušću rijeke Usore u rijeku Bosnu.

Sam dan proslave započeo je okupljanjem sestara i uzvanika u sestarskom samostanu Sveta Mala Terezija gdje su svima dobrodošlicu poželjele sestre dobojske zajednice predvođene kućnom poglavaricom s. M. Vladislavom Blažević.

Nakon procesije od sestarskog samostana do župne crkve u Doboju, svečano Euharistijsko slavlje predslavio je nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić u koncelebraciji s domaćim župnikom vlč. Jurom Babićem i još osmoricom svećenika. Sestarskoj zajednici u Doboju na Svetoj misi pridružile su se brojne Služavke Maloga Isusa na čelu s vrhovnom glavaricom s. M. Marijom Banić i provincijskom glavaricom s. M. Anom Marijom Kesten. Zajedno sa svima okupljenima sestre su zahvalile su Gospodinu na osam desetljeća milosnog služenja svima, s posebno djeci, mladima, bolesnima i najpotrebnijima. Tijekom Mise pjevao je župni zbor uz sudjelovanje sestara.

U svojoj propovijedi nadbiskup Tomo se osvrnuo na povijesni hod sestara u Doboju. „Sjećamo se sa zahvalnošću svih sestara koje su ovdje, po svom redovničkom služenju, molitvom i radom, svjedočile da Isus voli sve ljude te tako sebe izgrađivale u kršćanskim krepostima a drugima navješćivale da Bog očituje svoju blizinu po dobroti i ljubavi koju svaki čovjek iskazuje drugim ljudima, a posebice oni što se ponose Isusovim imenom“, kazao je nadbiskup Tomo te podsjetio na ponedjeljak 16. studenoga 1942., važan dan kada su sestre došle u Doboj.

„Nakon dolaska, sestre su u ovom gradu osnovale redovničku kuću koju su nazvale Zavod svete Male Terezije jer su se brinule ponajviše o djeci, osobito o onoj koja su bila ostavljena i siromašna, što je ustvari osnovna karizma ove cijele redovničke zajednice. Tako su sestre u ime 'malog' Isusa i pod nebeskom zaštitom i zagovorom 'male Terezije brinule ponajviše o 'malim', nezaštićenim i bezazlenim stvorenjima kojima je trebala pomoć, ali su također podučavale mlađariju na glasoviru i vodile crkveni zbor, uređivale crkvu, priređivale prigodne akademije, posjećivale okolne župe i u njima pomagale. A danas, u svom Samostanu svete Male Terezije, sestre se brinu za starije i bolesne gospođe i primjerom svjedoče kršćansku istinu, izrečenu stihom poznate i vrlo stare liturgijske pjesme (Paulinus de Aquileia, 796.): 'Gdje je ljubav i prijateljstvo, ondje je i Bog'“, kazao je nadbiskup Vukšić.

Podsjetivši da prvog dana mjeseca listopada cijela Katolička Crkva proslavlja blagdan svete Male Terezije (1873.-1897.), blaženice od 1925. i svetice od 1927. godine, časne sestre karmelićanke, suzaštitnice misionarskoga djelovanja i crkvene naučiteljice, nadbiskup Tomo je istaknuo da sveta Mala Terezija svojim primjerom upravo želi poručiti gdje su prave vrednote, koji je pravi put i što je poštenje. „Ona predlaže ljubav kao jedini pravi način vrednovanja stvari i želi potrošiti svoj život ljubeći Boga i njegova stvorenja. U tom smislu ona kaže doslovce: 'Ja nemam drugoga sredstva da ti dokažem svoju ljubav, nego da bacam cvijeće, to jest, da ne propustim nijednu malu žrtvu, nijedan pogled, nijednu riječ, da iskoristim sva najmanja djela i da ih činim iz ljubavi…' Pri tomu, djela ljubavi ne moraju biti velika, ali moraju biti onolika koliko su nam moguća, o čemu ona veli: 'Isus ne gleda toliko na veličinu djela niti na njihovu teškoću koliko na ljubav koja potiče na ova djela'“, kazao je vrhbosanski nadbiskup.

Na koncu Svete mise s. M. Svjetlana Leko uručila je mons. Tomi Vukšiću prekrasnu sliku sv. Male Terezije slikara Alojza Gašparevića Gaše.

Riječi pozdrava i zahvale svim prisutnima uputio je župnik vlč. Juro Babić pohvalivši nesebično služenje sestara po kojem svjedoče živo evanđelje u gradu Doboju.

Nakon otpjevanog Te Deum-a i otpusnog blagoslova uslijedila je svečana akademija koja je održana u svečanoj dvorani hotela „Park“ u Doboju nedaleko od sestarskog samostana.

Program je započeo glazbenom kompozicijom koju je na gitari odsvirala učenica petog razreda osnovne glazbene škole Markus Portugal Sara Đerić.

Nakon uvodne točke, cijenjeni skup pozdravila je provincijska poglavarica s. Ana Marija Kesten. Posebne pozdrave uputila najprije nadbiskupu Vukšiću, zatim vrhovnoj glavarici Družbe s. Mariji Banić, potom dobojskom župniku vlč. Juri Babiću, svim svećenicima i sestrama, a posebno sestrama koje trenutno djeluju u samostanu svete Male Terezije u Doboju. Pozdravila je zatim gradonačelnika grada Doboja gospodina Borisa Jerinića, njegovog zamjenika gospodina Slavka Kovačevića, poslanika u Parlamentalnoj skupštini BiH gospodina Obrena Petrovića te predstavnike Srpske pravoslavne crkve, Islamske i Židovske zajednice u tom gradu.

Nakon pozdravnih riječi, uslijedilo je povijesni hodogram dolaska sestara Služavki Maloga Isusa, kojeg je, u vrlo lijepom izlaganju predstavila s. M. Ljilja Marinčić. „Zašto je sestrama Služavkama Maloga Isusa Doboj bio i ostao tako važan? Osim što ima svoju ljepotu, uz Doboj našu redovničku zajednicu veže nešto puno više, a to je želja našeg oca Utemeljitelja, prvog vrhbosanskog nadbiskupa sluge Božjega dr. Josipa Stadlera, da ovdje živimo, radimo i svjedočimo. Mi u Stadlerovoj želji prepoznajemo Božju volju i poslanje za nas ovdje u Doboju. Stoga je za našu prošlost, sadašnjost i budućnost bitna davna Stadlerova želja, koju je priopćio negdašnjem dobojskom župniku preč. Petru Ajvazoviću da njegove sestre dođu u Doboj. Želja se nije ostvarila odmah i na način kako ju je Utemeljitelj zamislio, ali se ipak ostvarila, živi do danas i živjet će, ako Bog da, i u buduće“, kazala je sestra Ljilja koja je potom kronološki iznijela najvažnije događaje duboko utkane u živote sestara koje su djelovale u Doboju za vrijeme mire i u vrijeme rata. „U ime naše redovničke zajednice zahvaljujem Bogu na svim milostima tijekom ovih 80 godina djelovanja u Doboju. Našu budućnost povjeravamo Bogu i našoj nebeskoj zaštitnici svetoj Maloj Tereziji koju častimo u našem samostanu i kojoj povjeravamo potrebe grada, župe i svih ljudi koji se preporučuju u naše molitve“, poručila je s. Ljilja.

Uslijedila je glazbena numera koju je izvela učenica četvrtog razreda osnovne glazbene škole Markus Portugal Selma Hadžić.

Zvuk zvona, naziv je glazbene numere, ali i predivna slika za služenje, koje dodatno oplemenjuje djelovanje sestara u Samostanu svete Male Terezije u Doboju.

S. Ana Marija Kesten i s. Vladislava Blažević uručile su sliku svete Male Terezije dobojskom gradonačelniku Borisu Jeriniću i zahvalile mu što je prepoznao rad i ulogu sestara Služavki Maloga Isusa u Doboju.

„Ova zajednica je prolazila teška vremena u prošlosti, to je nešto što se ne smije ponovno dogoditi“, kazao je gradonačelnik Jerinić nazvavši sestre „biserom grada Doboja,“ i izražavajući im veliko priznanje sestrama poželjevši da trajno djeluju u ovom gradu.

Svečanu akademiju kompozicijom Valcer zaključila je mlada glazbenica Sara Đerić.

Nakon akademije nastavljeno je zajedničko druženje u prostorijama hotela „Park“

Izvor: KTA

Objavljeno: 03.listopada 2022.