Fra Zdravko Dadić, provincijal Franjevačke provincije sv. Križa - Bosne Srebrene uputio je, 4. listopada 2022. na svetkovinu Sv. Franje Asiškog čestitku koju, preuzetu s mrežne stranice Provincije, prenosimo u cijelosti:

Draga braćo Bosne Srebrene!

Draga braćo i sestre!

Danas slavimo svetkovinu sv. Franje. Dok vam iskreno čestitam, pred sve nas želim staviti lik dragoga našeg serafskog Oca koji nam je svima kroz tolika stoljeća trajna inspiracija. Sv. Franjo je jedan od najvećih svetaca – čovjek koji se svojim životom i djelovanjem najviše približio Isusu Kristu. Ne samo da je mijenjao svoje vrijeme koje je bilo ispunjeno nepravdom, pohlepom, nesmiljenom borbom za vlast, brojnim pobunama i krivovjerjem nego je i nadživio svoje vrijeme i postao jednako suvremen i u ovo naše doba tako da ga poštuju i pripadnici drugih religija i svjetonazora koji nemaju nikakve veze s kršćanstvom i franjevaštvom što nam samo dodatno pokazuje o kakvom se velikom čovjeku i svecu radi.

Kada pomislimo na sv. Franju, između njegovih brojnih kreposti vjerojatno većini ljudi na pamet prvo padne njegova ljubav prema prirodi i svemu stvorenome. Valjda je to osobina koja je nama simpatična i bliska, čak bismo mogli reći nježna i romantična, i za razliku od drugih asketskih i suhoparnih osobina svetosti, prihvatljiva modernom čovjeku za razmišljanje i nasljedovanje. Na kraju, ta je vrlina ne samo kršćanska nego i općeljudska, pa je sveti Franjo stoga svetac zanimljiv i popularan i izvan kršćanskih okvira, posebno danas, kad je ekologija i zaštita čovjekove sredine jedno od temeljnih pitanja čovječanstva.

Možda je ta Franjina općeljudska crta prevagnula da ga neki proglase čovjekom tisućljeća. No, svakako je ta njegova osobina bila razlogom da 4. listopada postane Svjetski dan (zaštite) životinja. Tako je svetkovina sv. Franje na neki način sekularizirana, postala je svetkovinom svih ljubitelja prirode i životinja, zahvaljujući toj Franjinoj istaknutoj osobini.

Ovdje bih se želio posebno osvrnuti na način na koji je sveti Franjo ljubio svu prirodu, pa tako i životinje. Sveti Franjo je sve stvoreno promatrao s obzirom na odnos prema Stvoritelju. A upravo to moderni čovjek, pa i u svojoj borbi za zaštitu prirode i životinja, često previđa ili svjesno zaobilazi. Ono što bismo mogli naučiti od svetog Franje nije samo ljubiti prirodu, već ljubiti prirodu jer je ona Božje stvorenje, jer se Bog u njoj očituje i proslavlja, jer je ona Božji dar nama ljudima. Sve što je stvoreno, sva priroda i čovjek s njome, ima svoju pravu vrijednost i smisao tek u odnosu prema Bogu. Bog je taj koji prirodi i čovjeku daje pravu vrijednost i on treba biti zadnji razlog naše ljubavi prema svemu stvorenome.

Zato borba za očuvanje prirode ne bi trebala služiti svrsi preživljavanja čovječanstva. Takav pogled bio bi egoističan. Stvorene stvari imaju svoju vrijednost u sebi, a ne samo s obzirom na čovjeka i njegovo preživljavanje. Upravo zbog tog egoističnog shvaćanja da sva priroda služi samo čovjeku, čovjek je prirodu počeo uništavati. Istina je da Biblija počinje izvještajem o stvaranju u kojem je Bog sve stvoreno podložio čovjeku. Čovjek je kruna svega stvorenoga i njemu je zadatak da sebi sve podloži, ali to ne znači izrabljivanje, eksploataciju prirode, nego njenu odgovornu izgradnju, usavršavanje, uljepšavanje, uređenje.

I mi njegovi sljedbenici bismo od ovih osobina sv. Franje mogli i trebali mnogo toga naučiti. Promatrati svijet i ljude iz svjetla stvorenosti dobrog Boga stvoritelja, popravljati svijet kritikom ljubavi i u toj ljubavi pretvarati ovaj svijet tame i besmisla, zla i beznađa u svijet svjetla i smisla, ljubavi i života. To je veličanstven izazov svakom čovjeku i svakom vremenu. Osobito je to važno za nas koji živimo na ovim prostorima s ljudima drugih vjeroispovijesti i kultura. Vidjeti u svakom čovjeku Božje stvorenje, vidjeti u svakom čovjeku ono dobro, vidjeti u svakom čovjeku mogućnost ljubavi znači i za nas u ovom vremenu ići putem sv. Franje i putem Isusa Krista.

Svoje svjedočenje franjevaštva i prisutnosti među ljudima pokazujemo i našim redovničkim habitom koji je kroz tolika stoljeća postao jedan od važnih raspoznajnih znakova našeg identiteta. Razmišljajući o tome padaju mi na um riječi nadbiskupa Valladolida Luisa Argüella koji je nedavno izjavio kako je prošlo vrijeme kada je bilo popularno i moderno skidati reverende, kolare i habite i hodati u „civilu“, i kako „danas, zapravo, živimo u vremenu kada je zasigurno revolucionarno i novo, znak nadnaravnoga na našim ulicama i trgovima, vidjeti franjevca koji nosi habit i redovnicu koju se može prepoznati po izgledu“. Stoga vas pozivam, draga braćo, da i svojim habitom svjedočite naš franjevački identitet.

Mi smo na ovim našim prostorima kroz stoljeća pokušavali utjeloviti Franjinu oporuku ljubavi živeći s ljudima drugih uvjerenja i drukčijeg ispovijedanja vjere u Boga. Nastavimo ići time putem i neprestano učimo od sv. Franje radovati se životu i svemu stvorenom i gledati svijet na jedan nov način, prije svega kao dar Boga koji nas ljubi. Franjina ljubav prema prirodi, čovjeku i Bogu neka nam bude uzor za nasljedovanje. To nam svima od srca želim! Mir i dobro!

fra Zdravko Dadić, provincijal

Izvor: KTA

Objavljeno: 04.listopada 2022.