Tradicionalno posljednje nedjelje u listopadu Majci Božjoj Trsatskoj hodočaste vjernici Riječke nadbiskupije čime ujedno završava hodočasnička godina u ovom najstarijem hrvatskom živućem marijanskom svetištu. Svečano euharistijsko slavlje 30. listopada u trsatskoj bazilici predvodio je riječki nadbiskup Mate Uzinić

.

Foto: IKA

U propovijedi koju je povezao sa svetopisamskim čitanjima (Mudr 11,22–12,2; Ps 145,1-2.8-11.13cd-14; 2Sol 1,11–2,2; Lk 19,1-10) spomenuo je zbornu molitvu „u kojoj Bogu govorimo da Mu se ne možemo dopasti svojim djelima, ali ga molimo da pogleda na našu neznatnost i grešnost i pomogne nam zagovorom Blažene Djevice Marije. Bog nas gleda i puno je toga što mu se može ne svidjeti, no svejedno nas ne odbacuje“, rekao je nadbiskup. Propovijed je usmjerio upravo na taj Božji pogled kojim je ponajprije pogledao Mariju, a zatim i ljude. Marija o tome pjeva u svome hvalospjevu „Veliča“, rekao je mons. Uzinić te osobito izdvojio početak u kojemu stoji: „…što pogleda na neznatnost službenice svoje…“. Gledajući na neznatnost službenice svoje, ugledao je čisto, prekrasno Božje stvorenje koje je živjelo od svog začeća onu stvarnost koju je Bog na samom početku stvorio. Naišao je na osobu spremnu reći mu svoje „Da“ – Neka mi bude po Tvojoj riječi. Naišao je na ljudsko biće u kojemu je pronašao mjesto za sebe i po kojemu je postao jedan od nas, po kojemu će izvesti svoje djelo spasenja koje je otpočetka s nama namijenio. Sve je to pronašao u Mariji, rekao je.

U tom kontekstu, koliko god se trudimo biti dobri, nitko ne može reći da je potpuno bez grijeha i da zaslužuje Božju milost i spasenje, onaj cilj kojega je Bog pred nas stavio – svetost. No, nadbiskup je, podsjećajući na prošlonedjeljno evanđelje o cariniku i farizeju (Lk 18, 9-14) i u kontekstu ovonedjeljnog o Zakeju koji traži Isusa, istaknuo da Isus nije samo govorio, nego ono što je govorio pretvarao je u konkretna djela ljubavi. Pokazivao je u konkretnom susretu s ljudima da ono što je govorio o Bogu, doista djeluje. A govorio je da Bog ne spašava samo pravednike, nego i grešnike. Bog kojega on objavljuje i u kojega vjerujemo i ispovijedamo, je Bog koji ‘gleda kroz prste’. On vidi da smo slabi i nismo poput Marije, da smo grešnici, i svejedno nas ljubi i svejedno želi naše spasenje i svejedno se želi nastaniti u našem domu, domu našeg srca i domu naših života i učiniti da se tu dogode plodovi njegova spasenja, istaknuo je mons. Uzinić.

Zakej je bio malen, izgubljen i nedostojan, ali sa željom provjeriti je li ono što je čuo o Isusu od drugih, doista ono što i čini. Kada je susreo Isusa, susreo je taj Isusov pogled ‘kroz prste’, pogled koji ne vidi grešnost, nego čovjeka u njegovoj potrebi, u njegovoj želji. Isus je vidio njegovo ljudsko dostojanstvo i njegovu potrebu da ga netko pogleda drugačije od onih koji su ga odbacivali i osuđivali. Vidio je Zakejevu potrebu da ga netko nazove imenom kojega ga ponovo čini čovjekom, a ne zanimanjem koje ga isključuje. Sve se to dogodilo u susretu s Isusom, pojasnio je.

„Bog svojim pogledom ne vidi grešnost, nego mogućnost i potencijal da Zakej postane novi Zakej, potencijal da će promijeniti svoj život, da će dopustiti Bogu da se nastani u njegovom životu, ali i da će se dogoditi još jedna važna promjena – da Zakej više ne vidi samo sebe, svoj interes, nego da počne primjećivati druge, u drugima prepoznavati braću i sestre. Onaj trenutak u kojemu je dopustio Bogu da ponovo uđe u njegov život, mijenja njega i njegove odnose, a sve to se događa ne zbog Zakeja, nego zbog Isusa i njegovog odnosa prema Zakeju. Zbog pogleda prema Zakeju i riječi koje je uputio Zakeju. Zato je Zakej postao novi čovjek“, protumačio je mons. Uzinić.

Vjernike je potaknuo da na Zakejevu primjeru, „a u smislu molitve koju stavljamo pod zagovor Blažene Djevice Marije, iako nismo savršeni poput Marije, uvijek i ponovo u njoj gledamo model i uzor te da se ne obreshrabrujemo u svojoj grešnosti jer Bog ‘kroz prste’ i u nama prepoznaje potencijal za biti sveti, za biti bez grijeha nakon što nam se u sakramentu pokore i kajanju poput Zakeja oproste grijesi, potencijal da budemo novi ljudi u kojima će stanovati Bog, ali Bog prisutan i za druge“.

Zaključujući je istaknuo da „taj pogled kojim nas Bog ‘gleda kroz prste’ i mi usvojimo u odnosu prema drugima. Da ne vidimo njihove grijehe i ne zaustavljamo se samo na onome što nije dobro, nego uvijek i ponovo prepoznajemo sebe i svoju braću i sestre“. Moramo nastojati prestati biti prepreka Zakejima našega vremena da dođu Isusu. Radije postanimo ‘smokve’ na koju se mogu popeti. Postanimo mostovi prema Bogu. Prestanimo biti, a to smo svaki put kada smo nedosljedni, kada mrmljamo, komentiramo, ogovaramo, kada god se tako ponašamo, postajemo prepreka za sadašnje Zakeje, a ne smijemo to biti, nego postati oni koji povezuju druge s Bogom.

Marija je za Boga postala most da On može postati dio našeg svijeta, da se može utjeloviti u naš svijet i u njemu početi novo djelo spasenja. To je poslanje Crkve – postati most za ljude koji imaju potrebu biti spašeni. To je zadaća i svakoga od nas i toga moramo postati svjesni, zaključio je mons. Uzinić.

Prigodnu riječ na liturgijskom slavlju uputio je čuvar Svetišta, gvardijan franjevačkog samostana fra Krunoslav Kocijan. Zahvalio je predvoditelju misnoga slavlja i drugim svećenicima, kao i svima koji svojim zalaganjem, doprinosima i pomoći pomažu trsatskim franjevcima. Osobito je zahvalio brojnim hodočasnicima koji dolaze sa svojim zahvalama i prošnjama pred Gospin lik, a koji su nakon dvije pandemijske godine, ove hodočasničke godine u velikom broju pristizali u trsatsko svetište. Nakon euharistijskog slavlja vjernici su ophodili oko čudotvorne slike Majke Milosti.

Izvor: IKA

Objavljeno: 01.studenoga 2022.