Na Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić predvodio je Svetu misu za sve pokojne na tom i na drugim grobljima širom Vrhbosanske nadbiskupije

Na Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan, 2. studenog 2022. nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić na trgu ispred katoličke kapele na Gradskom groblju Bare u Sarajevu predvodio je Svetu misu za sve pokojne na tom i na drugim grobljima širom Vrhbosanske nadbiskupije. Koncelebriralo je 16 svećenika, među kojima i provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić

Tijekom Mise asistirali bogoslovi Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa „Redemptoris Mater“, a liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Riječi pozdrava nadbiskupu Vukšiću, svećenicima, časnim sestrama i svim okupljenim vjernicima uputio je mons. Anto Ćosić, sarajevski v.d. dekan i župnik župe sv. Josipa na Marijnu Dvoru na čijem se teritoriju nalazi ovo groblje.

Uvodeći u Misno slavlje nadbiskup Vukšić je kazao da u zbornoj molitvi ispovijedaju vjeru da je Bog svoga Sina uskrisio od mrtvih te mole da ih učvrsti u nadi da će uskrisiti i njihovu pokojnu braću i sestre. Istaknuo je da su se upravo u toj vjeri s nakanom da mole za svoju pokojnu okupili i na ovom Misnom slavlju.

U prigodnoj propovijedi nadbiskup Vukšić je kazao da ih je danas na ovom groblju okupilo zahvalno sjećanje, s jedne strane, i pobožna molitva i vjera u uskrsnuće s druge strane.

„Zahvalno se sjećamo dragih osoba koje je dragi Bog pozvao s ovoga svijeta i, istovremeno u pobožnosti i molitvi s vjerom u uskrsnuće, ovom Svetom misom želimo ih prikazati dragom Bogu na način svojih želja s dubokom vjerom u uskrsnuće da ih nagradi vječnim životom, da ih obdari trajnim životom zajedno sa svim svetima. Između sjećanja i pobožnosti, draga braćo i sestre, velika je razlika“, rekao je pastir Crkve vrhbosanske. Napomenuvši da na svijetu jedva da postoji čovjek koji se ne bi sjećao osoba koje su ga zadužile - svojih roditelja, učitelja, dobročinitelja, poznanika i mnogih drugih, kazao je da s njihovom smrću umire i sjećanje na njih.

„Mi vjernici, iako pripadamo, naravno, u kategoriju ljudi koji se rado sjećaju i osjećaju obvezu da se sjećaju sa zahvalnošću, znademo da život ne prestaje onoga časa kad prestaje sjećanje ljudi na one što su otišli prije nas jer znademo i vjerujemo da pokojni ne žive samo u sjećanju svojih prijatelja i poznanika nego prije svega žive u dragome Bogu, zajedno s dragim Bogom i tamo nema kraja, tamo život zauvijek traje. Kao vjernici živimo smrt, naravno, i kao bolni rastanak, živimo je, kako bi rekao koji tekst Novoga Zavjeta, poput poroda koji je istovremeno vrlo bolan i koji, s druge strane, nosi ogromnu radost. Svaka žena, koja je rodila, zna dobro koliko je bolno roditi i, s druge strane, zna kolika je radost; zna dobro da s onim bolom započinje novi način života Božjega stvorenja. Nešto slično događa se i u času kada draga osoba odlazi s ovoga svijeta. Bolno je to. Istovremeno to je početak novog načina života, radosti zbog vječnoga života. Vjerujemo da su naši pokojni, za koje danas prikazujemo ovu Svetu misu, rodili se u boli i u suzi, u žalosti, ponekad i u plaču svojih prijatelja i poznanika s kojima su se oprostili odlazeći s ovoga svijeta“, kazao je nadbiskup Tomo.

„Istovremeno vjerujemo u Isusovo uskrsnuće i znademo da će i naša braća i sestre također uskrsnuti i živjeti zauvijek. Upravo ta vjera da život ne prestaje i ne umire onoga časa kad umire sjećanje ljudi, jer u Bogu žive naši pokojni, okupila nas je na ovo groblje danas kao što okuplja svu našu braću i sestre na različitim sličnim mjestima po svijetu da žive u Bogu i da žive zauvijek odnosno za one koji su još uvijek u čistilišnim mukama . Molimo da im se dragi Bog smiluje i da ih propusti kroz vrata raja da bi živjeli zauvijek. A dok molimo za njih, draga braćo i sestre, mi smo, posudimo opet sliku iz Evanđelja, poput onih za koje Isus želi da budu opasanih bokova i upaljenih svjetiljki. Vrata raja, osim Božjega milosrđa, otvara upravo ova slika. Čovjek opasanih bokova i s upaljenom svjetiljkom je onaj koji se u ovom životu priprema za vječni život. Čovjek opasanih bokova je odgovorna osoba. To je slika kršćanskoga vjernika koji odgovorno u svakom smislu živi ovaj život. On je zauzet za svoj život i za živote drugih ljudi; on je zauzet i za svoje vjersko uvjerenje, za propovijedanje i za svjedočenje vlastite vjere“, kazao je nadbiskup Vukšić dodajući da takav čovjek sve to čini mudro i moleći Božji blagoslov, moleći krjepost mudrosti i krjepost razboritosti. Uputio je na kraju molitvu za Božji blagoslov na sve okupljene kako bi uvijek znali i htjeli imati opasane bokove u radnom i vjerničkom smislu i kako bi sve to znali voditi Božjim pravilima.

Na kraju Svete mise nadbiskup Vukšić je izmolio je sa svima okupljenima molitvu odrješenja (opijelo) za sve pokojne na tom i na drugim grobljima.

Nakon Svete mise nadbiskup Vukšić pomolio se pokraj zajedničkih grobnica svećenika Vrhbosanske nadbiskupije, Redovnici i redovnice također su molili pokraj grobnica svoje pokojne redovničke braće i sestara, a ostali vjernici na grobovima svojih pokojnih.

Rodbina pokojne sestre Kćeri Božje ljubavi Lidvine Matanović, preminule u svibnju 2021. godine od posljedica koronavirusa, došla je iz njezina rodnog kraja u Bosanskoj Posavini na groblje sv. Josipa te molila pokraj nove grobnice i groba ukrašenog posađenim ružama za pokojnu s. Lidvinu.

Izvor: KTA

Objavljeno: 3.studenoga 2022.