U utorak, 22. studenog 2022. godine, na spomendan svete Cecilije pod večernjom svetom misom u 18 sati u crkvi svetoga Jakova u Međugorju, župni zbor “Kraljica Mira” proslavio je svoju nebesku zaštitnicu – svetu Ceciliju.
Izvor: Radiopostaja Mir Međugorje
U utorak, 22. studenog 2022. godine, na spomendan svete Cecilije, zaštitnice glazbe i glazbenika, a posebno onih koji svojim glazbenim umijećem pridonose ljepoti svete mise i drugih liturgijskih slavlja kroz godinu, pod večernjom svetom misom u 18 sati u crkvi svetoga Jakova u Međugorju, župni zbor “Kraljica Mira” proslavio je svoju nebesku zaštitnicu – svetu Ceciliju. Sveta misa slavila se na nakanu za pokojne članove zbora, a predslavio ju je fra Augustin Čordaš uz koncelebraciju brojnih svećenika, izvijestila je mrežna stranica Radiopostaje Mir Međugorje.
Međugorski župni zbor “Kraljica Mira” osnovan je 1990. godine dolaskom orguljašice s. Ankice Džajić u međugorsku župu, a od tada pa sve do danas zbor uveličava liturgijska slavlja te sve važnije događaje u župi. Zbor ima oko 35 pjevača, njime od 2010. godine ravna s. Irena Azinović, a u međuvremenu sa zborom su radile još s. Marina Ivanković i s. Slavica Kožul. Zbor „Kraljica Mira” je imao i veći broj zapaženih nastupa izvan župe.
U prigodnoj propovijedi fra Augustin Čordaš se osvrnuo upravo na život i djelo svete Cecilije, kazavši da je sveta Cecilija među većim sveticama prve Crkve, a posebno se častila prvih pet stoljeća.
„Ono što znamo iz njenoga života jest da su je njeni roditelji, kako je tada bio običaj, dali jednome nekršćaninu – poganinu Valerijanu za ženu, i ona je na dan vjenčanja učinila nešto što nijedna zaručnica ne kaže svome mužu, kako je Bogu obećala svoje djevičanstvo, te da će živjeti u braku djevičanski. On je to prihvatio, i iz onoga što znamo jest da je i on kasnije postao kršćaninom, prihvatio kršćansku vjeru, kao i njegov brat. Ono što znamo je da su tada bili mnogobrojni progoni, da su kršćani toga vremena, pod nimalo lijepim događajima, bili progonjeni, ubijani, a tako je i njen muž stradao, kao i njegov brat, jer su se brinuli za kršćanske mučenike, odnosno njihova tijela, da budu sahranjena u katakombama. Oni su bili ubijeni, a kasnije će i ona biti dovedena da joj se sudi i prema onome što znamo iz izvora, kako nam prenose kršćanski izvori, da kada su je krvnici pokušali ubiti, odnosno brutalno zaklati, da nisu uspjeli, nisu mogu proći preko njenog vrata. Tri dana poslije je još živjela i onda su joj uspjeti konačno odrubiti glavu”, kazao je fra Augustin, te dodao kako ju držimo za zaštitnicu glazbenika, pjevača, pjevačkih zborova, te da se njenom zagovoru utječu oni koji se bave crkvenom glazbom.
„Iz službe čitanja vidimo nešto zanimljivo, sveti Augustin govori na današnji dan o pjesmi i pjevanju, te kaže tumačeći psalam „Pjevajte Gospodinu pjesmu”, tumači što to je srž takvoga pjevanja i u čemu se ono sastoji. Prvo što on primjećuje u tome tekstu je da se pjeva Bogu. Liturgijsko pjevanje je pjevanje Bogu i Bog je onaj koji nas sluša i Bog je onaj koji nas nadahnjuje da ga slavimo, da ga pjesmom uveličamo. Liturgijsko pjevanje, kao što to ovdje u crkvi čini i ovaj veliki zbor i zborovi po cijelom svijetu, nemaju nijednu drugu ulogu nego službu pjevanja, da preko njih na nas se prolije milost da se naša srca i nutrina otvore, kako bi mi ušli u to što psalam kaže „Pjevajte Bogu pjesmu novu”. Dalje, taj isti svetac sveti Augustin kaže u čemu se sastoji ta nova pjesma, što je srž te nove pjesme? On daje jednu usporedbu, kaže to je slično nečemu kada imamo vinogradara koji sav radostan u jednom trenutku kada je obilan urod kliče od veselja i raduje se, izgovara riječi koje možda nemaju nešto u sebi logično ili nekakve dobre lijepe slogove, nego ta njegova pjesma je izraz klicanja i radosti, prodire iz nutrine, izražava ono najunutarnjije što se nalazi u njemu – radost i veselje. I onda on to primjenjuje za kršćansko pjevanje, za liturgijsko pjevanje”, kazao je fra Augustin, te naveo primjer svetoga Ambrozija koji je u Milanu uveo to pjevanje, da se psalmi izvode pjevajući, te kako je narod to zdušno prihvatio.
„Svrha liturgijskog pjevanja je, možemo tako reći, da nas zanese, da nas unese u otajstvo Božje ljubavi, da nas na takav način oraspoloži i iznutra otvori da primimo onaj najveći dar kojeg nam posreduju sveti sakramenti, a to je pobožanstvenjenje ili zajedništvo s Bogom, ulazak u Božji život, ulazak u nebo, ono neprolazno, ono vječno, ono za što smo stvoreni. Neka nam ova sveta misa i naše pjevanje, ne samo danas, nego u sve dane našega života, bude izraz ljubavi prema Gospodinu i otvaranje nutrine da primimo tako velika Božja dobročinstva”, zaključio je fra Augustin Čordaš na kraju svoje propovijedi.
Nakon svete mise fra Antonio Primorac je u ime svih fratara i časnih sestara koji su na službi u Međugorju uputio župnom zboru „Kraljica Mira” i njihovoj voditeljici s. Ireni Azinović čestitke povodom spomendana njihove zaštitnice svete Cecilije, te im zahvalio što svojim talentima i pjevanjem uvijek sudjeluju na misnom slavlju, a nakon svete mise molitveni program se nastavio klanjanjem Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu kojega je predvodio fra Ivan Hrkać.
Izvor: KTA
Objavljeno: 23.studenoga 2022.