U prigodi Nedjelje Caritasa u Bosni i Hercegovini koja se svake godine obilježava na Treću nedjelju došašća, a koja ove godine pada na 11. prosinca, Caritas Bosne i Hercegovine, 9. prosinca 2022. u prostorijama Nadbiskupske rezidencije u Sarajevu upriličio je tradicionalnu konferenciju za medije.
Medijskim predstavnicima obratili su se: predsjednik Caritasa Bosne i Hercegovine mons. Tomo Vukšić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH, zatim ravnatelj Caritasa BiH mons. Tomo Knežević te g. Zlatko Malić, voditelj projekata Caritasa BiH.
Nadbiskup Vukšić najprije je pozdravio nazočne medijske djelatnike i zahvalio im što su sudjelovanjem na ovoj tiskovnoj konferenciji iskazali želju da prenesu u javnost informacije o djelovanje Caritasa u BiH „šireći na takav način ono što Caritas čini, to jest dobrotu prema ljudima“. Zahvalio je također i voditeljima Caritasa i svima koji su zauzeti „oko ovoga plemenitog nastojanja za brigu prema ljudima koji su u različitim oblicima potreba“. Izvijestio je da se u Bosni i Hercegovini još od 1996. treća nedjelja u došašću obilježava kao Nedjelja Caritasa. „Razlog je tome, prije svega, potreba ljudi, ali i želja da se još i dodatno senzibilizira naše vjernike i uopće javnost da postoje ljudi u potrebi i da im treba pomagati. I naravno da je onda i vaš doprinos u tom pogledu i dragocjen i potreban“, kazao je nadbiskup Vukšić koji je potom novinarima predstavio svoju ovogodišnju poruku za Nedjelju Caritasa. Pojasnio je da je geslo „Tko je moj bližnji?“ (Lk 10,29) preuzeto je iz Isusove prispodobe o milosrdnom Samarijancu koji se pokazao ljudskijim od visokih službenih predstavnika jer je, za razliku od njih, pomogao čovjeku kojeg su razbojnici opljačkali te polumrtva ostavili na putu.
Potom je pročitao odlomak svoje Poruke za Nedjelju Caritasa u kojem se ističe da su, nadahnjujući se na primjeru dobroga Samarijanca, svi ljudi pozvani pomoći braći i sestrama koji su zapali u bilo koju vrstu bijede. „Ujedno je to tekst kojim Isus poziva da se razvije široka odgovornost, u svakom društvu i u cijelom svijetu. On je i poziv da odgovornost za svakoga čovjeka postane osnovno pravilo ljudskoga postojanja i da se svaka ljudska zajednica usmjeri prema izgradnji općega dobra te da, vođena tom svrhom, izgrađuje svoje unutrašnje odnose“, kazao je, između ostaloga, nadbiskup Vukšić dodavši da pouka o dobrom Samarijancu sadrži u sebi i poziv na ostvarenje općega bratstva među ljudima. „Ta potreba nastaje iz činjenice da se na svom životnom putu susrećemo s ranjenim ljudima kojih je sve više. (…) Isusov je nauk da treba biti blizu čovjeku u potrebi bez obzira na ostale njegove oznake. U slučaju iz prispodobe Samarijanac je svojim ponašanjem sebe učinio bližnjim ranjenom Židovu i tako nadišao sve povijesne i kulturološke zapreke. A Isusov je zaključak i poruka svakom čovjeku: 'Idi pa i ti čini tako!' (Lk 10,37), što znači da se pred patnjom, kojoj je bilo tko izložen, po strani ostavljaju sve razlike i pomaže se čovjeku koji je ranjen tom patnjom (usp. br. 81)“, zaključio je nadbiskup Vukšić.
Nazočnim medijskim djelatnicima zatim je zahvalio i ravnatelj Knežević izrazivši mišljenje da karitativno poslanje i djelovanje Katoličke Crkve na ovim prostorima tijekom minulih vremena, posebno tijekom rata i poraća, sve do današnjega dana zaslužuje posebnu pozornost. „Dok je svijeta i vijeka bilo je i bit će siromaha, ali Katolička Crkva u svome poslanju – koje se temelji 'na tronošcu' liturgije, karitativnog djelovanja i naviještanja – Caritasu daje posebnu važnost“, kazao je mons. Knežević koji je potom govorio o djelovanju Caritasa u BiH, posebno Caritasa BiH, tijekom 2022. godine napominjući da je ono bilo dodatno opterećeno prisutnošću pandemije COVID-19. Također, istaknuo je da bh. društvo i država "nisu pokazali zakonski interes da Caritas ugrade u svoje strukture" ali da su uprkos tome "svi odgovorni u Caritasu pod vodstvom biskupa učinili sve kako bi ostvarili svoje poslanje“.
Potom je s nazočnima podijelio tumačenje pape Franje o prispodobi o dobrom Samarijancu koje Sveti Otac donosi u svome okružnom pismu o bratstvu među svim ljudima i o društvenom prijateljstvu (Fratelli tutti, 3. listopada 2020.): „Pored ranjenog čovjeka koji je bio ostavljen pored puta, prošlo nekoliko različitih osoba i nisu se ni zaustavile, a bile su to osobe koje su obavljale važne službe u društvu. Ipak, nakon prolaska svih tih uglednika, jedan putnik, i to onaj koji zbog svoje samarijanske pripadnosti i nije bio na cijeni u tom društvu, zaustavio se i pomogao ranjenom čovjeku tako što mu je darovao svoju pažnju, vrijeme, imetak i brigu“.
Ravnatelj Kneževć istaknuo je da je upravo ovo „slika naše domovine, našeg društva, našeg okruženja“ jer „nemamo uha ni sluha za one koji su u potrebi“. S tim u vezi upozorio je na česte negativne komentare u javnosti u vezi s rubnim skupinama u društvu poput migranata, kojima Caritasi u BiH redovito pomažu vodeći se uzrečicom „Učinimo da nitko ne umre pred našim vratima!' Kazao je da u Caritasu nemaju „ni policije“, „ni zakonskih regulativi“, već ljudski i vjernički osjećaj odgovornosti pomaganja potrebitima ostvarujući transparentno tako svoje poslanje prema načelu Evanđelja i prema odredbama biskupa, važećih statuta i pojedinih vezujućih podzakonskih akata međunarodnog Caritasa i drugih crkvenih institucija. Poručio je da se u Caritasu "neće umoriti čineći dobro i pored svih muka i tjeskoba da namaknemo sredstva kako bismo mogli karitativno djelovati, raditi na dobro čovjeka, bez obzira kome je pripadao i bez obzira kako vjerovao.“
Iskrenu zahvalu prisutnim predstavnicima medijima uputio je i g. Zlatko Malić, voditelj projekata za osobe s invaliditetom u Caritasu BiH, koji se osvrnuo na brigu Caritasa BiH za osobe s posebnim potrebama upravo u duhu gesla ovogodišnje Nedjelje Caritasa u BiH: „Tko je moj bližnji?“
U svome izlaganju kazao je, između ostalog, da je Caritas proteklih godina intenzivirao svoje aktivnosti usmjerene na unaprjeđenju položaja osoba s invaliditetom u Bosni i Hercegovini ističući da su ove osobe u „izuzetno teškom položaju i jedna su od najranjivijih populacija stanovništva u Bosni i Hercegovini“. Kazao je da su brojne prepreke, izazovi i poteškoće s kojima se ova populacija susreće: Pitanje pristupačnosti, kako arhitektonske tako i pristupačnosti informacijama i uslugama je na jako niskoj razini. Osobe s invaliditetom ne mogu, jednako kao drugi građani, pristupiti objektima, informacijama ili uslugama u zajednici; Pravo na neovisan život i stanovanje uz podršku opterećuje brojne osobe s invaliditetom, poglavito osobe s intelektualnim teškoćama i psihosocijalnim invaliditetom. Vrlo često su prinuđene život provesti u zatvorenim institucijama u kojima netko drugi određuje što i kada će jesti, kako se oblačiti, kako provoditi svije vrijeme; Obrazovanje prilagođeno za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju nikada nije zaživjelo u cijelosti. Program nisu prilagođeni, izbor obrazovnih ustanova je minimalan, nedostaju asistenti u nastavi i samim time buduće generacije osoba s invaliditetom nisu konkurente na tržištu rada; Diskriminacija je prisutna u gotovo svim segmentima svakodnevnog života: od pitanja zapošljavanja, obrazovanja, diskriminacije među samim osobama s invaliditetom, prava na izbore, stvaranje obitelji i slično.
Izvijestio je potom o projektima usmjerenim ka ovoj populaciji koje Caritas Bosne i Hercegovine provodi više projekata koje financiraju donatori iz inozemstva posvijestivši da će Caritas i u narednom razdoblju biti blizak osobama s invaliditetom. Zalagat ćemo se za cjelovitu primjenu Konvencije, poštivanje prava ali i dostojanstva svakog pojedinca. Međutim, to nije dovoljno, potrebno je da se cijelo društvo, a posebno institucije vlasti, kako izvršne tako i zakonodavne, pokrenu i postanu svjesniji izazova u kojima žive osobe s invaliditetom. Ovom prigodom javnosti upućujemo jasnu poruku: Osobe s invaliditetom su naši bližnji. To su naša braća i sestre, susjedi, prijatelji, kolege, članovi naših obitelji. Gradimo društvo u kojem će svaka osoba živjeti život dostojan čovjeka!“
U razgovoru s novinarima koji je uslijedio kritiziran je nedostatk potpore države Caritasu, osobito u vezi s minimalnim neophodnim sufinanciranjem kod međunarodnih projekata. Ravnatelj Knežević pojasnio je da Caritas počesto ne može isplatiti čak ni taj neophodni samodoprinos od pet do deset posto te se time onemogućuje pokretanje nekog projekta koji bi bio na korist potrebitih.
Izvor: KTA
Objavljeno: 10.prosinca 2022.
