Svečanost polaganja relikvija sv. Bazilija Velikog u župnu crkvu svetih Ćirila i Metoda u Zagrebu održana je u subotu, 10. prosinca. Svečanu arhijerejsku liturgiju u zajedništvu sa svećenstvom predslavio je križevački vladika mons. Milan Stipić.
Svečanost polaganja relikvije sv. Bazilija Velikoga/ Foto: Dario Zürchauer
Na početku svoje homilije križevački vladika mons. Milan Stipić pozdravio je okupljene vjernike naglasivši važnu i svečanu prigodu. “Danas smo radosno, molitveno i svečano u naš župni i konkatedralni hram sv. Ćirila i Metoda unijeli česticu svetih moćiju velikog oca i crkvenog naučitelja sv. Bazilija Velikoga. Ova čestica svetih relikvija poklonjena je našoj eparhiji prije više stotina godina od rimskog kardinala, a danas sveca rimske crkve, Roberta Bellarmina, a danas naš križevački ordinarijat poklanja ovoj župi relikviju kako bi bila izložena ovdje na štovanje za molitvu, osobito za studente i đake čiji je sveti Bazilije zaštitnik. Moramo naglasiti kako je ovdje nekoć stajala manja crkvica upravo posvećena sv. Baziliju”, rekao je križevački vladika.
U nastavku je mons. Stipić iznio povijesne činjenice iz života sv. Bazilija Velikoga. “Bazilije je rođen u Kapadocijskoj Cezareji u poznatoj kršćanskoj obitelji. Bazilijev otac svome sinu je dao temeljito obrazovanje. Bazilijeva majka zvala se Emelija, bila je kći mučenika. Imala je desetero djece od kojih se četvero časte kao sveci. Bazilije je bio slabašan, stidljiv i slaboga zdravlja, ali je već od mladosti posjedovao duhovni autoritet koji je izbijao iz cijele njegove osobnosti. Što se tiče višega obrazovanja, Bazilije je pohađao školu retorike u rodnom gradu, a zatim u Carigradu i na kraju u Ateni gdje je upoznao Grgura Nazijanskoga s kojim će uspostaviti prijateljstvo koje će trajati do konca života. Oko 356. godine vraća se on u rodni grad gdje započinje rektorsku karijeru od koje će kasnije odustati na poticaj sestre Makrine da bi se posvetio Bogu i Božjoj službi. Premda je u obitelji primio solidnu kršćansku pouku ipak nije odmah bio kršten. U dvom drugom razdoblju života donio je odluku da se krsti. 358. godine, nakon očeve smrti, traži krštenje te se povlači na imanje svoje obitelji s majkom i sestrom Makrinom. Nakon putovanja u sirijskim i egipatskim centrima gdje se raširila duhovnost i monaštvo, Bazilije je sastavio dosje od 1500 novozavjetnih redaka, takozvana moralna pravila, sažetak kršćanskih dužnosti. U isto vrijeme se s Grgurom Nazijanskim posvetio proučavanjem Origenove misli izvlačeći iz njegovih djela egzegetsku i filozofsku metodologiju. U tome je nastalo djelo Filokalija. Također se osjeti da on poznaje spise Euzebija Cezarejskog. Kasnije će zauzeti jasniji stav protiv anomejaca te će biti mnogo oprezniji glede određenoga suboordinacijskoga origenizma”, pojasnio je vladika Stipić.
Poučivši mnoštvo o teološkim uvjerenjima sv. Bazilija Velikoga mons. Stipić rekao je “da sv. Bazilije tada pripadao strogoj struji nicejske ispovijesti. On je odbacio carski način gledanja na vjeru. Preuzeo je biskupije budući da biskup Euzebije nije bio u mogućnosti služiti zbog svojih godina. Odmah je počeo provoditi dva bitna cilja koja će mu biti prioritet života, a to su borba protiv negativne carske politike u Crkvi i ujedinjavanje sa rastavljenim istočnim crkvama koje su bile podijeljene zbog hereza”, naglasio je mons. Stipić te usprkos snažnom protivljenju carske politike i dijela biskupa i klera, narod je jako volio Bazilija”, rekao je propovjednik.
U svojoj ulozi kao asket i karitativac njegova djelatnost bila je još intenzivnija. “Budući je bio nadbiskup i imao prihoda, izvan svoga sjedišta osnivao je gradova. Prvi je bio takozvana Bazilijada u kojoj je bilo mjesta za prihvaćanje gubavaca, ozlijeđenih, bolesnika, siromašnih te raznih beskućnika i hodočasnika. Ovaj se grad koji je uzeo Bazilijevo ime predstavlja se kao ostvarenje evanđeoskog principa siromaštva i jednostavnosti, karitativne ljubavi i socijalni projekt za ljude još iz onoga vremena. Svim je silama radio na jedinstvu Crkve i na širenju Božje riječi i Evanđelja”, naglasio je u svojoj homiliji križevački vladika mons. Milan Stipić.
Bilo je teško održati zajedništvo s biskupima različitih struja u Crkvi koji nisu imali povjerenja jedan u drugoga, te su se često događale svađe i nerazumijevanja, spomenuo je u nastavku propovjednik te naglasio da “u tim okolnostima, Bazilije nipošto ne odstupa od istinitosti vjere, ali uvijek nastoji s ljubavlju, požrtvovno i ponizno, jednostavno, objedinjavati rastavljenu braću. Poživio je još nekoliko godina i već 378. godine njegova aktivnost bila je prilično smanjena. 379. godine Bazilije umire 1. siječnja. U našoj bizantskoj Crkvi proslavljamo blagdan sv. Bazilija 1.siječnja, ali također 30.1. proslavljamo ga ponovno u zajedništvu s drugom dvojicom otaca, Grgurom Bogoslovom i Ivanom Zlatoustim. Bazlije Veliki sastavio je svetu liturgiju koju danas služimo.
Izvor: IKA
Objavljeno: 10.prosinca 2022.
