Na spomendan blaženih mučenica Jule Ivanišević i četiriju susestara: Berhmane Ladenix, Antonije Fabijan, Krizine Bojanc i Bernardete Banja, 15. prosinca, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog u Starom Petrovom Selu i otvorio Godinu bl. Jule Ivanišević za Požešku biskupiju.

S njime su uz mjesnog župnika Ivana Nikolića koncelebrirali svećenici Novokapelačkog dekanata na čelu s dekanom Goranom Mitrovićem. Na početku misnog slavlja župnik Nikolić pozdravio je biskupa Škvorčevića, svećenike, časne sestre na čelu sa s. Gordanom Igrec, provincijalnom glavaricom Družbe Kćeri Božje ljubavi i sve druge sudionike slavlja. Zahvalio je biskupu za dolazak i predvođenje misnog slavlja, te ga je zamolio da im pomogne kako bi petrovoselski vjernici još žarče mogli moliti za zagovor, a u konačnici postići zajedništvo života s njima na nebesima. Potom je dvoje mladih u narodnim nošnjama u znak dobrodošlice biskupu predalo cvijeće.

Zahvalivši župniku na riječima dobrodošlice, požeški biskup je rekao da se pridružuje njegovu usmjerenju pogleda sudionika slavlja prema blaženim mučenicama, napose Juli Ivanišević, blaženici rođenoj u petrovoselskoj župi i krštenoj u toj župnoj crkvi. Podsjetio je da je minuloga 25. studenoga započela 130. obljetnica Julina rođenja koja će se navršiti 25. studenoga iduće godine, kao i 10. obljetnica njezina proglašenja blaženom zajedno s drugim susestrama. Izrazio je uvjerenje da se ponajprije vjernici Župe Staro Petrovo Selo raduju što je Bog izabrao jednu od njihovih, ljudski gledano nemoćnih i jednostavnih djevojaka, i vodeći je životnim putevima doveo do Bosne u kojoj je, opet ljudski gledano skončala, a zapravo se ondje proslavila. Kazao je da zahvaljuje Bogu za taj veliki dar, potaknuvši nazočne da ovu sv. misu slave u onom duhu na koji nas Crkva potiče, ne gledajući u bl. Juli ono što je ona ljudski učinila, nego ono što je Bog na njoj ostvario te se u njoj proslavio. Još je rekao da u tom duhu i s tim osjećajima “želimo danas otvoriti Godinu bl. Jule Ivanišević na dan njezina prijelaza s ovoga svijetu u vječnost, na dan njezine proslave”. Svim sudionicima slavlja, napose časnim sestrama Kćerima Božje ljubavi poželio je da promatrajući bl. Julu provedu spomenutu Godinu u sabranosti srca pred Bogom “koji sa svakim pojedinim od nas želi ostvariti svoj veliki naum”.

U homiliji biskup je najprije zapitao sudionike slavlja očekuju li da reprezentacija Hrvatske pobjedi nad Marokom nadolazeće subote, zaključujući njihov uspješni nastup na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Kataru. Kazao je kako bi se na prvi pogled moglo činiti da je to pitanje neprimjereno za sveto slavlje i šire, jer trenutno u Hrvatskoj ima mnogo toga drugoga i važnijega što treba iščekivati negoli je sportska pobjeda. Ustvrdivši kako je sasvim u redu iščekivati pobjedu naših nogometaša, kao i ispunjenje nekih drugih ljudskih nadâ, napomenuo je da bi to ipak bilo premalo. Istaknuo je kako je i bl. Jula iščekivala da se u njezinom životu ostvare neke njene ljudske nade, ali da je u svom mladenačkom srcu čeznula za nečem višim, za onim što Bog može ostvarivati. Postala je primjer u vremenu došašća “da se učvrstimo u Božjim nadama i tako pripravljamo za Božić”.

Povezujući to s naviještenim evanđeoskim ulomkom u kojem Isus svojim suvremenicima postavlja neka pitanja s obzirom na Ivana Krstitelja, odnosno na očekivanja koja je njegovo proročko djelovanje pobudilo u narodu, ustvrdio je da Krstitelj naviještao i iščekivao Mesiju, Božjeg poslanika, koji jedini može ljude dovesti do ostvarenja najdubljih dimenzija njihova postojanja, i da ga je prepoznao u Isusu Kristu. Kazao je da se Ivan Krstitelj ubraja među velikane ljudske povijesti, koji svoj život i svoja iščekivanja nisu sveli na nešto malo i sitno ljudskoga, na zadovoljenje nekih svojih kratkoročnih sebičnih interesa, već su svoje čežnje i želje oblikovali na mjeru Boga, s njime organizirali svoj život, i u njemu pronašli istinu i smisao svoga života. Ustvrdivši da se među takve velikane ubraja i bl. Jula, koja je rođena u Godinjaku u staro petrovskoj župi i djetinjstvo provela u siromašnoj obitelji s jedanaestero djece, od kojih su neki umrli u djetinjoj dobi, ali da je mala Kata, kako se krsno zvala, redovnički Jula, ostala na životu, jer je Bog s njome imao neke svoje naume a ona velikodušno prihvatila sudjelovati u njihovu ostvarivanju. Za razliku od farizeja iz evanđeoskog ulomka koji su odbili Ivanov proročki navještaj i ostali opredijeljeni u svojoj sebičnosti, ona je krenula za Isusom Kristom. Kazao je da sebičnost nije stanje čovjekove tjelesnosti, nego njegova duha u kojem se počinje umirati i završava u gubitništvu. Time što je izabrala za svoje geslo: „Želim služiti Isusu“, bl. Jula je posvjedočila svoje opredjeljenje za život u nesebičnosti, ustvrdio je biskup.

Poručio je sudionicima slavlja da je mala Kata u svojoj obitelji otkrila ono što je započelo živjeti ovdje, u njihovoj župnoj crkvi, gdje ju je u sakramentu krštenja po krsnoj vodi Isus Krist sjedinio sa sobom, te je ona od toga trenutka koračala ovim svijetom uvijek se iznova pitajući kako biti što dublje s njime sjedinjena u svojoj nemoći, osami i životnim promašajima.

Na temelju prvog naviještenog čitanja, biskup je istaknuo kako prorok Izaija obznanjuje Židovima koji su se vratili iz babilonskog sužanjstva gdje su postali ljudi izgubljenog identiteta, bez kralja, hrama i domovine, da ih se Bog nije odrekao i da želi ponovno živjeti sjedinjen sa svakim članom svoga izabranog naroda zaručničkim odnosom najdublje povezanosti. Život proveden u ropstvu prorok vidi kao vrijeme u kojem je narod poput žene postao besplodan, nerotkinja i udovica. Bog sa svojim narodom želi na Sionu obnoviti savez, uspoređen sa životom u plodnoj bračnoj zajednici. Napomenuvši kako je ovaj drevni prorokov govor o duhovnoj plodnosti izazovan i danas, biskup je ustvrdio da je opredjeljenje male Kate da kao redovnica služi Isusu u redovničkoj zajednici urodilo puninom njezine vjernosti Isusu Kristu do kraja, do mučeničke smrti koju je podnijela 15. prosinca 1941. godine, kad je zajedno sa svojim susestrama bila ubijena i bačena u rijeku Drinu u blizini Goražda. Kazao je kako se ta smrt, ljudski gledano, može činiti lošim svršetkom. Međutim, ona se svojom vjernošću i mučeničkom smrću tako ugradila u Isusa Krista i sjedinila se s njime, da je nitko i ništa više nije mogao iskorijeniti iz toga zaručničkog odnosa s njime. Biskup je podsjetio na riječi sv. Pavla, “da nam je Bog u Isusu Kristu sve darovao i da nas ništa ne može rastaviti od njegove ljubavi jače od smrti. Stoga je mi danas promatramo kao djevojku koja je svojom vjerom i primjerom vjernosti Bogu u posvećenom djevičanstvu do mučeništva postala po riječi proroka Izaije primjer kojim je rodila mnoge, više nego li da je bila udana. Pomaže i nama da dok joj se divimo i Bogu za nju zahvaljujemo obnovljenom vjerom potpunije krsno rodimo odozgor vodom i Duhom Svetim, o čemu je govorio Isus u noćnim razgovorima s učenim Nikodemom”.

“Poput iščekivanja Ivana Krstitelja koji je svoju vjernost posvjedočio Bogu mučeništvom, kako smo čuli u evanđelju, i bl. Jula je svoja iščekivanja zapečatila mučeništvom. Ivan Krstitelj je podnio mučeništvo zbog toga što je prigovorio bezbožnom kralju Herodu da živi u nepoštenom braku, ali je dalekovidno razmišljao, i iščekujući ono što samo od Boga može doći, prihvatio radije smrt nego li biti Bogu nevjeran. Tako je i bl. Jula u svojim životnim iščekivanjima radije prihvatila mučeničku smrt nego biti predmetom nemorala raskalašenih ubojica i zacijelo je primila Božju nagradu vjernosti”.

Biskup je pozvao sudionike slavlja da njihova iščekivanja budu veća od onoga što može doći iz nogometne pobjede u Kataru, ili iz nečega drugoga ljudskog, nego da uz zagovor i pomoć svoje sugrađanke bl. Jule usmjere svoja iščekivanja na ono najbolje i najvrjednije što ima značenje za vječnost, a što im samo Bog može dati u Isusu Kristu. Još je kazao da je bl. Jula to dobro razumjela, kako nam potvrđuju njezine riječi iz posljednjeg pisma u kojem svojoj sestri u predanosti vjere piše da će Bog, dok se u vihoru rata i nasilja sve oko nas ruši i prijeti da nas uništi, ostaviti na životu da mu i dalje služimo, ako je to njegova volja; ako pak želi da za njega položimo svoj život, mi ćemo prihvatiti i tu njegovu volju. Pozvao je sudionike slavlje da po njezinu primjeru i oni u predanosti svoje vjere tako igraju utakmicu svog života da se na koncu ostvari punina njihova postojanja, pobjeda nad smrću i vječno zajedništvo s Bogom na nebesima.

Izrazio je želju da se svi oni pokraj krstionice u kojoj je po krštenju djevojčica Kata, redovnički Jula, počela duhovno rasti, i izrasla čvrstinom posvemašnjeg opredjeljenja za Isusa, obnove u svom opredjeljenju za njega, radujući se hrvatskim sportskim pobjedama, i istovremeno nastojeći oko toga da u čvrstoj povezanosti s Isusom Kristom na koncu ostvare najvrjedniju pobjedu: život vječni. Zamolio je bl. Julu i susestre mučenice da mole s njima i za njih, da u njima raste Božji život i da Hrvatska raste u njima kao u nekom svetištu Božje prisutnosti, gdje Bog s nama tako želi biti jedno, kao što su zaručnik i zaručnica jedno.

Na svršetku pričesti, biskup je kazao da na koncu slavlja 25. obljetnice utemeljenja Požeške biskupije na vrlo snažan način nastavljamo s Godinom bl. Jule, podsjećajući se kako je među ovim Božjim narodom rasla njezina vjera, njezin duh i njezino opredjeljenja za Isusa Krista, i svjedočenje za njega do mučeništva. Pozvao je sudionike slavlja da u zahvali za taj dar njezina mučeništva ugrađen u našu Požešku biskupiju, zajedno s njime izmole molitvu za Požešku biskupiju.

Zatim je s. Gordana Igrec, provincijalna glavarica Družbe Kćeri Božje ljubavi, zahvalila Bogu što je Crkva prepoznala kreposti i duhovnu veličinu bl. Jule i njezinih susestara, te ih je ovjenčala čašću oltara. Zahvalila je biskupu Škvorčeviću što je na ovom misnom slavlju otvorio Godinu bl. Jule u Požeškoj biskupiji, kazavši kako Kćeri Božje ljubavi i nadalje računaju na njegovu podršku, dragocjene poticaje i sugestije za štovanje bl. Jule i susestara, ponajprije u ovoj Župi, u Požeškoj biskupiji, a i šire. Župniku Nikoliću, kao i prethodnim župnicima Milivoju Kneževiću i Antunu Prpiću, te svim župljanima staropetrovoselske Župe zahvalila je za njihov dosadašnji doprinos promicanju i širenju štovanja bl. Jule, a osobito za sve što će činiti u ovoj Godini njoj posvećenoj. Poželjela je da svjedočanstvo, prolivena mučenička krv i proslava bl. Jule Ivanišević i susestara u našem društvu i vremenu poljuljanih vrijednosti budu poticaj na zajedništvo i jedinstvo u obiteljima, župama, redovničkim zajednicama, u Crkvi i u društvu, kako bi svaku životnu okolnost mogli prepoznati kao prigodu za rast u svetosti.

Na svršetku mise biskup je poželio nazočnima da s ovog slavlja ponesu u svoj život geslo bl. Jule „Želim služiti Isusu“. Kazao je da će tijekom njezine Godine svakoga 15. u mjesecu u ovu župnu crkvu hodočastiti vjernici iz pojedinih dekanata Požeške biskupije. Poželio je da bude blagoslovljeno što će vjernici ove Godine u svojim župama pretakati u molitvu na razne nakane, a osobito za duhovna zvanja, kao i programi što će ih hodočasnici iz pojedinih dekanata predvođeni svojim župnicima nastojati ostvarivati. Istaknuo je da će Biskupijski Križni put mladih iduće korizme započeti u ovoj Župi i biti protkan Julinom duhovnošću. Zahvalio je župniku Ivanu Nikoliću za spremnost koju je iskazao u ostvarivanju pastoralnih aktivnosti u Godini bl. Jule.

Izvor: KTA

Objavljeno: 17.prosinca 2022.