U crkvi sv. Leopolda u Dubravici, u četvrtak, 22. prosinca 2022., slavljena je misa za poginule civile i branitelje Križančevog Sela. Svetu misu je predslavio župnik župe svetog Juraja Mučenika u Vitezu fra Velimir Bavrka, a u koncelebraciji su bili svećenici iz viteške i iz okolnih župa fra Zoran Livančić, fra Drago Pranješ, fra Slavko Petrušić i fra Fabio Badrov, gvardijan Franjevačkog samostana Guča Gora fra Davor Petrović i vojni kapelan vlč. Ljubo Zelenika.
Foto: Centralna ba
Na počeku misnog slavlja, jedna vjernica pročitala je sva imena 74 civila i branitelja, žrtava strašnog zločina nad Hrvatima koji se prije 29 godina dogodio u Križančevom Selu. Obraćajući se svim vjernicima, domoljubima, braniteljima, obiteljima poginulih i poštovateljima žrtava ovih poginulih koji su dali svoj život za sve ovdje prisutne, fra Velimir je rekao: „Sigurno je naše srce danas tužno, jer se suočavamo s ovom zajedničkom prošlošću. Nas je ovdje sabrao spomen na naše poginule, ali njega ne bi bilo da nije bilo ustrajnosti puka iz kojeg su izniknuli. Ta ustrajnost se vodila time da ni jedna žrtva nije bila uzaludna. Ovim misnim slavljem učvršćujemo vjeru i primamo snagu za hod zemljom prema Nebu.“
U svojoj propovijedi, fra Velimir je istaknuo da je svake godine vremenski odmak od događaja koji se ovdje dogodio i čije je danas spomen, sve veći, a otajstvo života, otajstvo ljubavi ne ovise o tijeku povijesti. Nadovezujući se na prethodna misna čitanja i evanđelje, rekao je da sve patnje sadašnjeg svijeta nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama, te da nitko od ljudi ne može obuhvatiti razloge patnje koja se događala u ovoj našoj dragoj Lašvanskoj dolini. „Mi smo, to ne treba nikad zaboraviti, u jednom gradu u kojem je u jednom tragičnom vremenu haralo užasno zlo, ubijanje, razaranje, mržnja, nasilje i sve drugo što možemo staviti pod nazivnik nehumanost i nečovječnost. Tog dana mi se spominjemo s velikom tugom, i vi znate, vi koji ste se borili, da se ovdje sloboda u Vitezu platila, ne novcem nego, najvišom cijenom, cijenom života.“ – rekao je u svojoj propovijedi fra Velimir. Napomenuo je da tih godina puno polja ostalo neuzorano, kćeri i sinova bez očeva, mladost bez snova, a dječaci su preko noći postali ratnici. Ustvrdio je da se Vitez sa svojom neočekivanom obranom, koja je bila slabija i malobrojnija, nije pretvorio u mjesto mržnje i zlopamćenja. „Vitez se pretvorio u mjesto slobode i mjesto molitve. Bog je pokazao da može rješavati naše poteškoće, naša neprijateljstva, naše muke na neočekivan i nepredvidiv način. To nas povezuje s onim što Bog čini, jer je Božja moć drukčija od ljudske moći. Mi smo ispunili želju naših stradalnika, pa smo gore u Križančevom Selu upisali njihova imena u spomen vječan, u stijenu urezali njihova imena, prezimena i godišta. Hajdemo to uraditi na isti način u naša vlastita srca, želje naših branitelja i stradalnika, da čuvamo i oplemenjujemo naš Vitez, da promičemo ideale za koje su oni svoje živote dali.“ – završne su riječi propovijedi.
Pod misnim slavljem pjevao je crkveni zbor crkve sv. Leopolda Mandića u Dubravici.
Nakon slavljenja svete mise, u organizaciji Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HVO Vitez, formirana je Kolona sjećanja ispred crkve sv. Leopolda Mandića koja se uputila ka Spomen obilježju Križančevo Selo, gdje se nakon polaganja cvijeća i paljenje svijeća molilo opijelo za sve poginule branitelje i civile.
Izvor: M.G./RM BiH
Objavljeno: 23.prosiinca 2022.
