Franjevački duhovno-pastoralni centar Visoko, smješten u prostorijama Sjemeništa i Postulature u visočkom samostanu Sv. Bonaventure, mjesto je gdje već pet godina brojni pojedinci i skupine doživljavaju Božju ljubav kroz ispovijed, svetu misu i euharistijska klanjanja te svjedoče tjelesnim i nutarnjim iscjeljenjima, nakon čega se vraćaju u svakodnevicu preobraženi novom duhovnom snagom i poletom.

Kroz razdoblje od pet godina, točnije od 2017. do kraja tekuće 2022., u Centru su održane ukupno 143 duhovne obnove. Od toga ih je 118 bilo u Visokom, a 25 u drugim mjestima naše domovine ili izvan nje. Pregled po godinama izgledao bi ovako: 2017. – 1;  2018. – 8; 2019. – 21; 2020. – 27; 2021. – 39; 2022 . – 46.

Fra Josip Ikić, voditelj Franjevačkog duhovno-pastoralnog centra Visoko, smatra da je u ovom periodu kroz Centar prošlo preko 3000 različitih osoba. Na pitanje što ljude zapravo potiče da sve ove godine dolaze u Centar, fra Josip nam odgovara da je
„posebnost i privlačnost ovog mjesta što se naglasak stavlja na pastoral uha, kako traži i papa Franjo, a to podrazumijeva: pojedinačne razgovore, ispovijedi i molitve. Osim toga, ovdje se može dobiti odrješenje od najtežih grijeha u sakramentu ispovijedi”.

Naime, fra Josip Ikić, kao misionar milosrđa od 2016. godine ima trajnu papinsku ovlast otpuštati i one grijehe koji su pridržani jedino Papi, a od 2021. godine od kardinala Vinka Puljića, vrhbosanskog nadbiskupa i metropolita u miru i aktualnoga nadbiskupa mons. Tome Vukšića, ovlašten je i da moli za osobe s najtežim duhovnim poteškoćama.

Zajedno s njim, u Centru djeluju još i fra Marinko Štrbac, a pomažu mu i sjemeništarac Gabrijel Perković, kao ministrant te Nela Andrić i Rafaela Obučić, kao urednice društvenih mreža.

Plodovi duhovnih zvanja

Franjevački duhovno-pastoralni centar Visoko službeno je utemeljila uprava Bosne Srebrene 26. lipnja 2019. godine, iako je neslužbeno počeo djelovati još 2016. godine kada su se vjernici, većinom iz Hercegovine i Dalmacije samoinicijativno organizirali i počeli dolaziti u početku na jednodnevne, a kasnije i na trodnevne duhovne obnove.

U dekretu imenovanja piše sljedeće: „Ovaj Centar zamišljen je tako da se u njemu organiziraju različiti duhovni susreti na kojim će se vjernicima ponuditi autentična katolička i franjevačka duhovnost (…) Centar se također treba angažirati oko promicanja duhovnih zvanja na našim župama, organizirajući duhovne obnove te usko surađivati s provincijskim koordinatorom franjevačkih pučkih misija glede organiziranja pučkih misija na franjevačkim župama.”

Kad je riječ o duhovnim zvanjima, može se reći da su za sada tri duhovna zvanja plod djelovanja Centra, a to su Marinela Tomičić, bivša urednica Facebook stranice i društvenih mreža Centra, koja je ove jeseni ušla u postulaturu Družbe sestara Milosrdnog Isusa u Poljskoj. Druge dvije djevojke, Danijela Lauc i Martina Primorac iz Ljubuškog, stupile su ove godine u postulaturu Drugog franjevačkog reda, odnosno sestara klarisa na Brestovskom.

U nastojanju da se osobama s različitim potrebama i poteškoćama pruži integralna i interdisciplinarna pomoć, Centar također usko surađuje i s dr. sc. Sandom Smoljo Dobrovoljski, teologinjom, psihologinjom i psihoterapeutkinjom, kao i s paterom Mijom Nikićem, poznatim svećenikom i psihologom isusovcem iz Zagreba. Osim toga, kako nam govori fra Josip, u Centar dolaze i mnoge stručne osobe, kao što su liječnici, psiholozi, pedagozi i profesori, koji pomažu svojim korisnim savjetima.

Centar pruža mogućnost pojedincima ili parovima da ostanu i više dana u zajedničkoj ili osobnoj molitvi, meditaciji i šutnji. Ipak, poznatiji je po trodnevnim duhovnim obnovama i višednevnim duhovnim vježbama za grupe do 40 osoba.

Otvorenost, strpljivost i ljubav svećenika

Danas u ovu oazu mira i molitve, kako ju često hodočasnici-vjernici nazivaju, dolaze pojedinci i skupine svih staleža i životnih dobi: članovi molitvenih zajednica, redovnici, branitelji, ovisnici, obitelji u krizi, učenici i studenti koji razmišljaju o duhovnom pozivu, mladi koji se nalaze pred životnim izazovima, neudate i neoženjene osobe, gospodarstvenici, političari, zdravstveni i prosvjetni djelatnici itd.

U molitvenom ozračju, natopljenom prekrasnim mirisom tamjana i duhovnim notama susrećemo se i sa samim sudionicima duhovne obnove, koji rado dijele svoja zapažanja i dojmove.

Tako nam Ana Vučić, suradnica Franjevačkog duhovno-pastoralnog centra iz Ljubuškog, koja je prva počela dovoditi grupe na duhovnu obnovu kaže da je za nju Centar izvor Božje milosti za mnoge ljude u potrebi. „Ovdje su doživjeli Božju ljubav, obratili se i ozdravili od mnogih duhovnih i tjelesnih bolesti, a najveći plod jest duhovno zvanje dviju naših djevojaka koje su ušle u samostan klarisa u Brestovskom”, dodaje Ana.

Jedan od dugogodišnjih hodočasnika i voditelj grupa je i Šime Doko, otac i profesor. Zahvalan Bogu što ga je doveo u Visoko, s nama dijeli svoje utiske: „Osjećam se kao da me je sam Bog prigrlio rukama svojih pastira fra Josipa i fra Marinka. Sve je započelo temeljitom (životnom) ispovijedi 2017. kod fra Josipa. Od tada redovito hodočastim u Visoko. Tri glavna mjesta moga duhovnog života su: moja župa, Međugorje i Visoko. U Visokom primam snagu i darove Duha Svetoga, u Međugorju zahvaljujem Majci, a u svojoj župi se trudim živjeti kao dobar suprug, otac, susjed i radnik.”

Ovdje susrećemo i D. J., majku i pedagoginju, koja također dolazi na duhovne obnove već nekoliko godina. Ona kaže: „Za mene su neprocjenjiv dar ispovijedi i razgovori, za koje svećenici ovdje ne ograničavaju vrijeme, tako da mogu u miru, bez žurbe i stresa razgovarati. Tu je i neprekidno Klanjanje u kojem na izvanredan način primam Isusovu ljubav i mnoga duhovna i tjelesna iscjeljenja. Poseban blagoslov donose mi misna slavlja, pjesme, zanimljive propovijedi i predavanja.”

I ugledna doktorica medicine S. M. svjedoči kako je kroz ispovijed kod fra Josipa još 2017. doživjela „jako lijepo i vrlo ozbiljno iskustvo Božje milosti”, koje će pamtiti cijeli život. Kad je 2020. doživjela veliki životni gubitak, duhovne obnove su joj pomogle da izađe iz oceana tuge, boli i nemoći. „Kroz vlastitu patnju tek sam nešto ozbiljnije shvatila što je Krist podnio za nas i za naše grijehe. Ovdje sam naučila o velikoj ljubavi našega Gospodina prema nama i koliko je bitno svakodnevno sudjelovati na svetoj misi te pravu vrijednost ispovijedi i molitve. Također sam naučila kolika je vrijednost posta i svakodnevnog rada na našoj duhovnosti. Najbolje što bih ponijela s duhovne obnove jest spoznaja da je Božje milosrđe veće od svakog našeg grijeha”, ističe doktorica.

Mlađa pak redovnica veli: „Kad pomislim na Visoko, odmah se sjetim svih onih milosti koje sam primila u molitvi predanja i zahvaljivanja. Raduje me otvorenost, strpljivost i ljubav svećenika koji vode duhovne obnove, a i svih drugih koji tu rade i pomažu. Neka ih sve Gospodin posvećuje i vodi.”

Doktorica A. R. iz Zagreba, koja rado dolazi na duhovne obnove u Centar smatra da je u današnjem svijetu, s velikim mogućnostima povezivanja, ali i različitih ovisnosti, vrlo  korisno povući se i provesti vrijeme u razmišljanju, molitvi, razmatranju Svetoga pisma ili jednostavno biti s Bogom, klanjati Mu se u Presvetom Oltarskom Sakramentu: „Sve to vodi ka shvaćanju životnih istina, a shvaćanje životnih istina donosi mir. Mir, toliko dragocjen i tražen u današnjem svijetu, više nego ikad”, zaključuje A. R.

Jedan od suradnika Centra je i vlč. Anto Ledić, župnik župe Presvetoga Trojstva u Novom Travniku. Svoje dojmove vlč. Ledić sažimlje ovako: „Duhovni centar u Visokom doživio sam kao milosno mjesto susreta sa živim Bogom. To je kutak u kojem imaš mogućnost susresti sebe i upoznati neka do tada neotkrivena područja vlastitog duha. Znati da postoji mjesto u kojem možeš u svako doba dobiti duhovnu utjehu i blagoslov od naše braće redovnika – fratara, jest isto kao biti siguran da ima liječnik koji liječi svaku nemoć i bolest. Hvala Gospodinu da u našoj domovini postoji takvo mjesto u koje, kada jednom uđeš, s nestrpljenjem čekaš novi susret.”

Sva ova svjedočanstva i zapažanja pokazuju koliko su današnji ljudi nemirni i žedni Božje ljubavi i praštanja i koliko su potrebni ovakvi duhovni centri, gdje se čovjek može otvoriti djelovanju Božje milosti i gdje je uvijek dobrodošao.

„Svoju zahvalnost vjernici ističu ne samo riječima nego i materijalnim darovima za Centar i Samostan. Darovima naših dobročinitelja obnavljamo i uređujemo Centar. Ovom prigodom se od srca zahvaljujem svim našim dobročiniteljima i suradnicima”, kaže fra Josip.

Na koncu, zahvaljujući Bogu za sve darove i milosti primljene i dijeljene kroz ovo vrijeme te molitvenu i materijalnu podršku, djelatnici Franjevačkog duhovno-pastoralnog centra Visoko svim prijateljima, dobročiniteljima i ljudima dobre volje poželjeli su čestit Božić i blagoslovljenu Novu 2023. godinu, radujući se ponovnim susretima na slavu Božju i spasenje duša!

Izvor RM/Rafaela Obučić

Foto: arhiv FDPC