Papa Franjo objavio je novu Apostolsku konstituciju „In Ecclesiarum Communione“, kojom će se reorganizirati Rimski vikarijat jačanjem uloge Biskupskog vijeća i većim prisustvom Pape, kao rimskog biskupa, u odlukama Vikarijata.

Nova Apostolska konstitucija ističe veću kolegijalnost i povećanu nazočnost Pape, kao rimskog biskupa, u svakoj važnoj pastoralnoj, administrativnoj i gospodarskoj odluci u vezi s Rimskom biskupijom. U tekstu se poziva na osnivanje novih ureda za nadzor financija i propusta, a mandat osoba na rukovodećim pozicijama određen je na pet godina, s mogućnošću produljenja za još jedno petogodišnje razdoblje. Sve su to nove značajke koje uvodi „In Ecclesiarum Communione“, nova Apostolska konstitucija koja će zamijeniti prethodnu „Ecclesia in Urbe“ iz 1988. Ivana Pavla II. i reorganizirati funkcije Vikarijata.

Konstitucija stupa na snagu 31. siječnja 2023. i započinje opširnim uvodom pape Franje koji nudi duboko razmišljanje o svojoj biskupiji. Podsjeća na njezinu važnost s crkvenog stajališta, ali i na izazove ljudi koji tamo žive i aktivnosti koje mogu pomoći najosjetljivijim društvenim skupinama. Drugi dio, s druge strane, sadrži popis od 45 članaka koji su dobrim dijelom preuzeti iz prethodne konstitucije, no uvode i razne nove aspekte. Počevši od osobe kardinala vikara za grad Rim, koji je prvi put definiran kao „pomoćni“, sve istaknutije uloge biskupskog vijeća ili, točnije, naziva različitih službi (sve one postaju „uredi“ [„ufficio“], a ne, kao i do sada u nekim slučajevima „usluge“ [„servizio“], ili „centar“).

Ova reforma slijedi na tragu Praedicate Evangelium i ima precizan cilj - vratiti Rimskom vikarijatu „evangelizacijski i sinodalni poticaj“, kako bi, kako piše papa Franjo, mogao biti „uzorno mjesto zajedništva, dijaloga i transparentnosti u službi obnove i pastoralnog rasta Rimske biskupije“.

Papa u dokumentu ponavlja kako „Crkva gubi svoju vjerodostojnost kada je ispunjena onim što nije bitno za njezino poslanje ili, još gore, kada su njezini članovi, ponekad čak i oni koji imaju ovlasti službenika, izvor skandala svojim nevjernim ponašanjem prema Evanđelju“. Zapravo, Sveti Otac navodi „neke od najozbiljnijih i najhitnijih obveza“ koje zahtijevaju pastoralno djelovanje Vikarijata. To uključuje budnost nad gospodarskim upravljanjem „kako bi bilo razborito i odgovorno“ i „vođeno u skladu s ciljem koji opravdava posjedovanje dobara od strane Crkve“.

U pojedinostima 45 članaka konstitucije Papa se usredotočuje i na najviše osobe Vikarijata: na kardinala vikara, namjesnika i pomoćne biskupe. Svi su, piše, „imenovani od mene na neodređeno vrijeme i prestaju s mojom odredbom“.

Vikar – kako je već ustanovila konstitucija „Ecclesia in Urbe“ – nastavlja vršiti „biskupsku službu učiteljstva, posvećenja i pastoralnog upravljanja za Rimsku biskupiju s uobičajenom namjesničkom ovlašću“ u uvjetima koje je utvrdio Papa. On je također „redovni sudac Rimske biskupije“. Veliki angažman koji zahtijeva upravljanje sveopćom Crkvom zahtjeva neophodnu pomoć u skrbi za Rimsku biskupiju.

Iz tog razloga „imenujem kardinala svojim pomoćnim biskupom i generalnim vikarom“. „Kardinal vikar – piše Papa – izvijestit će me povremeno i kad god bude smatrao potrebnim o pastoralnom djelovanju i životu biskupije. Konkretno, on neće poduzimati važne inicijative ili inicijative koje nadilaze uobičajenu administraciju, a da me prethodno ne obavijesti“.

U „In Ecclesiarum Communione“ jača uloga biskupskog vijeća, koje postaje „primarno tijelo sinodalnosti“ i „vrhovno mjesto razlučivanja te pastoralnih i upravnih odluka“. Papa će njime predsjedati kada se sastaje najmanje tri puta mjesečno, „Dnevni red svakog sastanka mora mi se poslati što je prije moguće“, utvrđuje papa Franjo. Isto tako, „zapisnik sa sjednica biskupskog vijeća sastavlja pomoćni biskup u službi tajnika, određen na početku, koji mi se mora poslati te čuvati u posebnom odjeljku općeg biskupijskog arhiva“.

„Kardinal vikar – nastavlja Papa – u svojoj funkciji koordiniranja biskupijskog pastorala uvijek djeluje u zajedništvu s biskupskim vijećem, te bi odstupio od njegovog jednoglasnog mišljenja tek nakon što sa mnom procijeni stvar“. Biskupsko vijeće također će morati dati suglasnost na imenovanje kapelana, rektora crkvi i voditelja pastoralnih službi. Odgovorno je za razradu i provjeru biskupijskog pastoralnog programa, kao i za formuliranje smjernica pastoralnog djelovanja, koje međutim, piše Papa, „kardinal vikar mora odobriti, a ja potvrditi“.

Papa mora odobriti i propis koji upravlja biskupijskim vijećem za ekonomska pitanja, tijelom koje pomaže Papi u gospodarskom upravljanju biskupijom, navodeći također „kriterije transparentnosti u upravljanju sredstvima“. „Njegova je zadaća pretočiti naznake pastoralne naravi u konkretne ekonomske i financijske odredbe. Svake godine priprema proračun za gospodarsko upravljanje Rimskom biskupijom te odobrava konačni izvještaj o prihodima i rashodima koji se podnosi na moje konačno odobrenje“.

Nova pravila – i to vrlo detaljna – nastupaju i za postupak izbora novih župnika, čije se „duhovne, psihološke, intelektualne, pastoralne karakteristike i iskustvo stečeno u bilo kojoj prethodnoj službi također moraju vrednovati“. U slučaju mlađih kandidata bit će potrebno „prikupiti mišljenje odgojitelja“ i „biskupa koji poznaju njihovu osobnost i prethodna iskustva“. „Kardinal vikar, po obavljenom postupku – utvrđuje Papa – dostavlja mi na eventualno imenovanje kandidate za službu župnika, te imenuje zamjenike župnika“. Papi će vikar, glede đakonskih i svećeničkih ređenja, također morati dostaviti profil „kandidata za mogući prijem u sveti red, uz pristanak biskupskog vijeća“.

Naposljetku, pri Vikarijatu u Rimu osnovana je neovisna nadzorna komisija kao unutarnje kontrolno tijelo sa svojim vlastitim pravilima koje odobrava Papa, sastavljena od šest članova koje uvijek imenuje Papa, „utvrđenih pravnih sposobnosti, građanskih i kanonskih, financijskih i upravljačkih, uz izuzetak mogućeg sukoba interesa, na razdoblje od tri godine“. Jednom godišnje mora podnijeti izvještaj Papi nakon što se sastane na mjesečnoj bazi te „provjeri administrativni, ekonomski i radni napredak Vikarijata“.

Novom konstitucijom mijenja se uloga do-upravitelja kojega je Papa, zajedno s dokumentom, imenovao u osobi pomoćnog biskupa Baldassarea Reine. Prema novoj uredbi, on de facto preuzima dužnosti „prelata tajnika“, koji je bio reguliran u članku 18. prethodne konstitucije, a taj se broj sada ne pojavljuje u novom dokumentu. „Il vicegerente“ – čitamo – „pomaže kardinalu vikaru“, „koordinira unutarnju upravu biskupijske kurije“, „upravlja uredima koji čine Službu generalnog tajništva vikarijata“.

Novom konstitucijom, u općoj organizacijskoj shemi dodaju se novi uredi (na primjer, zatvorski pastoral), žalbeni sud prestaje s radom („Predmete koji su preneseni na žalbeni sud vikarijata u Rimu rješava i odlučuje Rota Romana“, navodi se), a nastaje Služba za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba, koja preko pomoćnog biskupa kojega imenuje Papa odgovara biskupskom vijeću.

Izvor: KTA

Objavljeno: 07.siječnja 2023.