Svetom misom koju je predvodio biskup u miru mons. Ratko Perić u utorak, 31. siječnja proslavljena je 112. obljetnica utemeljenja župe Skopaljska Gračanica
(zupa-skopaljska-gracanica.com)
Svetom misom koju je predvodio biskup u miru mons. Ratko Perić u utorak, 31. siječnja 2023. godine proslavljena je 112. obljetnica utemeljenja župe Skopaljska Gračanica, smještene na razmeđu općinâ Bugojno i Gornji Vakuf – Uskoplje u zapadnom dijelu srednje Bosne. Tom prigodom biskup Perić uputio je propovijed koju prenosimo u cijelosti:
Dragi župniče don Ilija, svećenici koncelebranti,
braćo i sestre!
Ovom sv. Misom zahvaljujemo Bogu za 112 godina djelovanja ove župe Skopaljska Gračanica, koja je osnovana na današnji dan, 31. siječnja 1911., i tada je bio utorak kao i danas. Župa je nastala odvojenjem nekih naselja od Bugojna, Gologa Brda (današnje Kandije osnovane 1963.) i Gornjega Vakufa (današnji Gornji Vakuf-Uskoplje od 1993.). Prigodom osnutka župe bilo je 16 sela raspoređenih u razmaku od 5 sati hoda.[1]
Zaštitnik novoosnovane župe proglašen je sv. Jeronim, Stridonski, s granice Dalmacije i Panonije, svetac i naučitelj Katoličke Crkve. Ne ćemo biti daleko od povijesne istine ako pretpostavimo da se vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler, Sluga Božji, odlučio za naslovnika crkvi i zaštitnika ovoj župi upravo sv. Jeronima jer se te 1911. godine počela rješavati afera Instituta sv. Jeronima u Rimu, Instituta koji je bio prirastao Nadbiskupovu srcu i zbog kojega je podnio nemale nevolje. Te su naime godine hrvatski svećenici, poslani na studij u Rim, kao redoviti stipendisti počeli boraviti u Zavodu sv. Jeronima, nakon što je 1901. izbila teška kriza.
Od godine osnutka župe Skopljanske Gračanice vode se Matice i druge župne knjige.
A godine 1912. sagrađena je drvena crkva. Nova je podignuta 1936., a najnovija, tj. ova sadašnja između 1965. i 1969.
Zaštitnik sv. Jeronim godine 1966., nakon 55 godina, ustupa prvo mjesto Srcu Marijinu. Sv. Jeronim zauzima drugo mjesto. Pohvalno je da ga svečano časte i župnici i župljani o njegovu blagdanu 30. rujna.
Zašto Srce Marijino? Poruka je Gospe iz Fatime 1917. vidjelici Luciji da Papa Srcu Marijinu posveti sovjetsku Rusiju. Crkva je išla sa svim uobičajenim oprezom s obzirom na poruke iz privatnih ukazanja. Ipak Pape su više puta: i 1942. i 1984. i 2013. posvećivali cio svijet Bezgrješnomu Srcu Marijinu. Papa Franjo prošle godine 25. ožujka 2022. posvetio je Rusiju i Ukrajinu Prečistomu Srcu Marijinu s posebnom molitvom za mir u Ukrajini.
Vrijedan spomenik ovoj župi, u povodu 110. obljetnice njezina utemeljenja, izradio je sa suradnicima župljanin iz Okolišća, mjesta ove župe, dr. Ante Škegro, hrvatski povjesničar, priredivši monografiju pod naslovom: U srcu Rajskoga kraja. Župa Skopaljska Gračanica, 2021. godine.[2] Tu je na više od tisuću stranica prikazana povijest ovoga kraja od 313. do 2020.
Povijest hrvatskih katoličkih rodova od 1745. do 2020.
Povijest samo ove župe od 1911. do 2020.
Sve rađeno na temelju povijesnih dokumenata, i mnoštva znanstvenih bilježaka.
Povijesna baština. I kada ti ili svi mi razaberemo ove povijesne godine i znamenke, ne možemo u svojoj duši ne reći: Ovo je i naša zemlja! I mi, hrvatski katolici, imamo pravo biti na komadu svoje povijesne baštine koju su nam zakonito stekli, pošteno priskrbili i zaslužili naši pradjedovi, kao što imaju pravo i mogućnost biti zakonito svoji na svome i naši susjedi: pravoslavni i muslimani, poštujući jedni druge i u dostojanstvu osobâ i u pravu posjedâ. A znamo i vidimo da nema života na ovoj kugli zemaljskoj bez poštene borbe. Job, starozavjetni patnik, reče: „Nije li borba život čovjekov na zemlji?“ (7,1). I to stalna borba, vojska? Bog nije dao ni Abrahamu ni potomstvu njegovu Obećanu zemlju Kanaan kao džabaluk – na tanjuru. Sam se Abraham krvavo borio i izborio te od Efrona kupio zemlje koliko je bilo potrebno za grob pokojne mu žene Sare (Post 23,10-20). I odatle se dalje širilo i razvijalo. Svako se pleme Izraelovo, od njih dvanaest u Egiptu, koje je određeno za neku parcelu u Obećanoj zemlji, moralo svojski zauzimati i boriti da se tu nastani i opstane. Postoji neko temeljno pravo koje je starije od bilo kakva političkoga međunarodnoga prava koje bi krojilo i prekrajalo zemlju uzduž i poprijeko ne poštujući naravna prava osoba i urođene slobode naroda.
Vječni život. Na sličan način nema života vječnoga bez stalne borbe na zemlji. Gospodin Isus reče da se kraljevstvo Božje silom probija i siloviti ga osvajaju (Mt 11,12); ne agresori, nego oni koji su ustrajni, silni, u svojoj poštenoj, zakonitoj i razumnoj borbi za tako uzvišen cilj.
Župnici. Župa do sada imala 18 župnika i župnih upravitelja.[3] Red ih je spomenuti: pokojnima od Boga moliti vječni mir u nebu, a živima plodan mir na zemlji.
- Stjepan Pašalić: 1911.-1915. (+1950.)
- Ivan Ribičić: 1915.-1944. (+1944.)
Uprava župnika susjednih župa i sarajevskih isusovaca:
1944.-1948.(osobito četvorica)
- Stjepan Jularić: 1948.-1949. (+1999.)
- Josip Tomić: 1949.-1952. (+2006.)
- Milidrag Bujas: 1952.-1964. (+1991.)
- Anto Bajić: 1964.-1983. (+1993.)
- Josip Džajkić: 1983.-1988. (+2000.)
- Jure Gavranić: 1988.-2003.
don Ilija Matanović: 2003.-2005.
don Franjo Tomić: 2005.-2008.
don Tadija Ivoš: 2008.-2018.
don Ilija Ivoš: 2018.- [4]
Duhovna zvanja (svećenici i redovnici – 14):
Četiri franjevca Bosne Srebrene:
- fra Bono Šapina (1909.-1979.); - fra Borivoj Batinić (1913.-1965.):
- fra Bruno Batinić (1936.-1999.); - fra Dominik Batinić (1949.).
Šest svećenika Vrhbosanske nadbiskupije:
- don Dominko Bilić (1950.), misionar; - don Pavo Nikolić (1954.);
- don Josip Lebo (1963.); - don Hrvoje Kolak (1964.) koji je od
2000. godine svećenik Šibenske biskupije;
- don Davor Topić (1981.); don Damjan Soldo (1986.).
Po jedan svećenik:
- msgr. Toma Lučić (1942.), svećenik Dubrovačke biskupije;
- p. Ante Topić (1983.), član Hrvatske provincije Družbe Isusove;
- don Ivan Soldo (1988), svećenik Šibenske biskupije;
- fra Anto Gavranović (1992.), član Hrvatske dominikanske provincije.
Sestre redovnice: 18:
Pet sestara Kćeri Božje ljubavi:
- s. Marija Jelica Bilić; - s. Benedikta Boškić; - s. Laurentina Breljak;
- s. Adela Kustura; - s. Irma Lučić.
Četiri sestre Služavke Maloga Isusa:
- s. Admirata Lučić; - s. Danica Bilić; - s. Ljiljana Marinčić;
- s. Bernardina Šarić. U župi su djelovale sestre Služavke Maloga Isusa više od dva desetljeća (1970.-1993.).
Tri sestre klarise:
- s. Franciska Batinić; - s. Hijacinta Batinić; - s. Katarina Maros.
Tri sestre milosrdnice:
- s. Mariste
la Franjić; - s. Katarina Markulj; - s. Dragomira Markulj
I po jedna sestra:
- s. Nikolina Batinić, dominikanka; - s. Slavka Soldo, Družbe sv. Križa;
- s. Serafina Šapina, Hrv. viceprovincija sv. Bazilija Velikog i sv. Makrine.
Mi danas zahvaljujemo Bogu za ovih 112 godina djelovanja župe, za onih 18 župnika, župnih upravitelja, za onih 14 svećenika iz ove župe u raznim biskupijama i redovničkim zajednicama i za onih 18 redovnica iz ove župe u 7 redovničkih kongregacija.
Spomenimo i ove crkvene statistike:
U godini osnutka, 1911., župa je imala 1456 župljana.[5]
Prema maticama te godine: 67 rođenih i 32 umrla - prirast: 35
Godine 1918., svršetak Prvoga svjetskog rata: 27 rođenih i 83 umrla: - 56
A već 1920. godine: 89 rođenih i 19 umrlih – prirast: 70 župljana.
Prema Šematizmu iz 1939. godine: 1742 duše.[6]
Godine 1945.: 7 umrlih više nego rođenih.
Godine 1967.: 80 rođenih više nego umrlih.
Prema Šematizmu iz 1975. godine: 2188 duša.[7]
Godine 2011., o Stotoj obljetnici župe: 1 rođeno više nego umrlo.
Godine 2021., o 110. obljetnici župe: 468 vjernika, 201 domaćinstvo.[8]
Nakon svih povijesnih peripetija, triju ratova:
Prvi svjetski rat: 50 umrlih od španjolice;
Drugi svjetski rat: 170 ubijenih i nestalih;
Domovinski rat: 15 ubijenih i gotovo svi prognani, povratak počinje tek 1998.
Mi danas molimo i ljubav Prečistoga Srca Marijina i ljubav sv. Jeronima da od Boga Stvoritelja, Uzdržavatelja i Sudca našega izmole i župniku i župljanima potrebnu pomoć za sve veći dar života i porast vjere!
[1] Vidi Schematismus Vrhbosnensis 1932., Sarajevo, 1932., str. 51-52.
[2] Sažetak monografije na internetu: https://www.bib.irb.hr/1148935
[3] Isto.
[4] Isto.
[5] Schematismus Vrhbosnensis 1932., str. 52.
[6] K. Draganović, ur., Opći Šematizam Katoličke Crkve u Jugoslaviiji, Sarajevo 1939., str. 146.
[7] K. Draganović, ur., Opći Šematizam Katoličke Crkve u Jugoslaviji 1974., Zagreb, 1975., str. 352.
[8] Vrhbosna, 1/2022., str. 69.
Izvor: KTA
Objavljeno: 03.veljače 2023.
