U okviru Europske kontinentalne sinodske skupštine, održane od 5. do 9. veljače 2023. u glavnom gradu Češke Pragu, uz sudjelovanje izaslanstva 39 biskupskih konferencija iz cijele Europe, u večernjim satima 8. veljače svečano Euharistijsko slavlje u praškoj katedrali sv. Vida predvodio je generalni tajnik Biskupske sinode kardinal Mario Grech uz koncelebraciju pedesetak kardinala, nadbiskupa i biskupa te koncelebraciju brojnih svećenika. Sudionicima sinodske skupštine pridružili su se domaći vjernici. Misno slavlje izravno je prenosila državna radiotelevizija. Prigodnu propovijed na engleskom jeziku uputio je kardinal Grech, a prenosimo je u cijelosti:

Nemamo jedan zajednički jezik, ali postoji nešto zajedničko u našim jezicima. Govorimo različitim jezicima, dolazimo iz različitih jezičnih tradicija, ali svi jezici na našem kontinentu koriste prijedloge. Prijedlozi su bitni da bismo se razumjeli. Imenice bez prijedloga, koji označavaju mjesto, smjer, vremenitost, imale bi malo ili čak nimalo smisla. Prijedlozi su doista bitni. Bez njih jezik propada… ali ne samo jezik.

Čak i teologija, naš govor o Bogu i čovječanstvu, upravo zato što je govor, ne bi trebao funkcionirati bez prijedloga. Pogledajmo što Isus govori u današnjem evanđelju. Ovo evanđelje teško je razumjeti. Koliko bi teže bilo razumjeti ga bez prijedloga. Doista, cijelo značenje evanđelja temelji se na prijedlozima koji se koriste. Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ovaj izraz ne bi imao smisla bez prijedloga. Doista, čini se da je naglasak stavljen na prijedloge. Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Izvana, u, iz su prijedlozi koje koristi Vulgata.

U ovom odlomku evanđelja, prijedlozi se koriste da bi se napravile razlike i da bi ih se učinilo jasnima. Ono što je izvana razlikuje se od onoga što je iznutra i jedno se ne smije brkati s drugim. Prijedlozi se ovdje koriste da objasne kretanje, da specificiraju što ulazi, a što izlazi. Ali prijedlozi imaju još nešto. On uvijek podrazumijevaju odnos. Oni kvalificiraju odnos između jednog objekta i drugog, ili između objekta i vremena ili prostora. Drugim riječima, nema prijedloga bez odnosa. To je jasno u današnjem evanđelju. Ono što je vanjsko, može se shvatiti, kao vanjsko, samo kada se promatra u odnosu na unutarnje. Ulazak se može shvatiti samo kao ulazak unutra, kada se shvati u odnosu na izlazak napolje. Ne postoji razlikovanje bez odnosa. Svako razlikovanje podrazumijeva i pretpostavlja odnos. I sve se to prenosi i priopćava prijedlozima. A može biti različit od B, ali A se ne može shvatiti kao različit ako se ne promatra u odnosu na B, i obrnuto. I to Isus čini, on jasno razgraničava unutarnje i vanjsko. Ali ono što je unutarnje ne može se razumjeti ako nije u odnosu s vanjskim, a vanjsko se ne može razumjeti ako nije u odnosu s unutarnjim.

Koliko je sve ovo bitno za događaj koji danas slavimo? Na koji je način to bitno za našu sinodu o sinodalnosti. Smatram da je vrlo bitno. Vjerujem da naša sinoda jest i treba biti sinoda prijedloga. Sinoda prijedloga - ne nužno sinoda prijedloga - ali svakako sinoda prijedloga.

Što pod tim mislim? Sinoda je često prikazivana – od strane teologa, ljudi iz Crkve, medija – u smislu prijedloga. I to je prava stvar. Pitanje je, zapravo, jesmo li ispravno razumjeli prijedloge? Zapravo, koliko puta je ova sinoda bila prikazivana kao borba konzervativaca protiv liberala? Koliko se često o njoj moglo pročitati kao suprotstavljanju između Zapada i Istoka, između Sjevera i Juga? Drugim riječima, koliko se često o ovoj sinodi moglo pročitati s pretjeranim naglaskom na razlikovnom čimbeniku prijedloga? Koliko su često prijedlozi korišteni isključivo kao pokazatelji razlika i odvajanja?

Postoji, međutim, suprotan i jednako problematičan način čitanja sinode. Koliko puta smo čuli da je ovo sinoda koja treba ukloniti sve razlike? Koliko često smo čuli da bi ova sinoda trebala biti otvorena za promjene i ublažiti razliku između onoga što je unutar katoličke tradicije i onoga što je izvan nje? Dok prvi pristup naglašava prijedloge, drugi pristup eliminira prijedloge. Prvi želi naglasiti razlike, drugi želi ukloniti razlike i stoga ne koristi prijedloge. Sinoda bez prijedloga je sinoda bez razlika. To je sinoda u kojoj sve može ići.

Oba ova tumačenja zaboravljaju nešto važno što sam ranije spomenuo o prijedlozima. Prijedlozi ne označavaju samo razliku, već razliku unutar odnosa. Nešto je drugačije, samo onoliko koliko je drugačije od drugog. Razlika naznačena kroz prijedlog ne može se razumjeti bez odnosa naznačenog u prijedlogu.

Mislim da bi se nešto slično trebalo dogoditi i na sinodi. Sinoda nije poduzeta zato da uništava razlike, da uništava katolički identitet. Nije tu da briše razlike. Umjesto toga, poduzeta je zato da podupire razlike, da razumije Evanđelje i ono što Katoličku Crkvu čini uistinu Jednom, Svetom, Katoličkom i Apostolskom. Ali, kao i s prijedlozima, ove razlikovne crte Crkve mogu se dublje razumjeti samo kada se razmatraju u odnosu na ono od čega se razlikuju. Jedinstvo Crkve može se razumjeti samo u odnosu na različitost. Njezinu svetost samo u odnosu na ono što je grešno. Njezinu univerzalnost u odnosu na ono što je posebno. I to nikada nije statičan odnos, već dinamičan. Prijedlozi se ne izgovaraju jednom zauvijek. Prijedlozi se moraju izgovarati svaki dan. Svaki dan se moramo pitati što nas kao Katoličku crkvu čini posebnima. Ali također se moramo zapitati, na koji način ono što nas čini različitima naznačuje da smo također u vezi? Jer, prema riječima Rowana Williamsa, 'jezik stvara svijet, i stoga uključuje neprestano gubljenje i ponovno otkrivanje onoga na što se nailazi. Povezanost jezika s onim što nije jezik promjenjiv je obrazac korelacije, a ne odnos uzroka i posljedice, kao na primjer, indeks.'

Na taj način shvaćam i s nadom gledam na Sinodu o sinodalnosti. Neka naše nastojanje ne postane vježbanje isključivog razlikovanja, između onih koji su unutra i onih koji su vani. Drugim riječima, razlika bez odnosa, koja u konačnici ne rezultira nikakvim razlikama. Međutim, neka naše nastojanje također ne postane odnos bez razlike, koji u konačnici rezultira nikakvim odnosom. Neka naš Bog, koji je potpuno drugačiji, ali potpuno u zajedništvu, vodi svoju Crkvu da postane različita, ali ipak u odnosu. Amen.

Izvor: KTA

Objavljeno: 10.veljače 2023.