Apostolska pobudnica „Evangelii nuntiandi“ Pavla VI. bila je u središtu kateheze pape Franje koji je na današnjoj općoj audijenciji podsjetio na tri pitanja koja je papa Montini postavio u svrhu svjedočanstva vjere bez licemjerja: Vjerujete li to što naviještate? Živite li to što vjerujete? Naviještate li ono što živite?

U katehezi na današnjoj općoj audijenciji, održanoj na Trgu svetoga Petra, na kojoj je nastavio niz razmišljanja o zanosu za evangelizaciju, papa Franjo se osvrnuo na prvi put evangelizacije, odnosno na svjedočenje. Potaknuo je vjernike da poslušaju što im ima reći apostolska pobudnica svetoga Pavla VI. Evangelii nuntiandi, za koju je rekao da je „magna charta“, odnosno temelj evangelizacije u suvremenom svijetu. Napisana je 1975. godine, ali kao da je napisana jučer. Aktualna je – dodao je te napomenuo da evangelizirati ne znači jednostavno prenositi nauk i moral, piše Vatican News.

To je prije svega svjedočenje; ne može se evangelizirati bez svjedočanstva; svjedočenja osobnoga susreta s Isusom Kristom, Utjelovljenom Riječi u kojoj se ispunilo spasenje. To je prijeko potrebno svjedočenje zato što, prije svega, svijet treba „blagovjesnike koji će mu govoriti o Bogu koga poznaju i s kojim druguju“ (EN, 76). To nije prenošenje neke ideologije ili doktrine – pod navodnicima – o Bogu, ne. To je prenošenje Boga koji u meni postaje život; to je svjedočanstvo; I, k tome, zato što „suvremeni čovjek radije sluša svjedoke negoli učitelje […] ili ako sluša učitelje sluša ih zato što su svjedoci“ (isto, 41). Svjedočenje Krista je, dakle, istodobno prvo sredstvo evangelizacije (usp. isto) i bitan uvjet za njezinu djelotvornost (usp. isto, 76) kako bi navještaj evanđelja bio plodonosan.

Vjeruješ li ono što naviještaš?

Svjedočanstvo kršćanskoga života treba biti osvijetljeno vjerom. Vjerom koja preobražava odnose, mjerila i vrijednosti koji određuju izbore. Svjedočenje ne može zanemariti dosljednost između onoga što se vjeruje, onoga što se naviješta i onoga što se živi – objasnio je Sveti Otac te dodao:

Čovjek je vjerodostojan ako postoji sklad između onoga što vjeruje i onoga što živi; kako vjeruje i kako živi. Mnogi kršćani samo kažu da vjeruju, ali žive nešto drugo, kao da nisu kršćani. To je licemjerje. (…) To je 'protusvjedočanstvo'. Svatko je od nas pozvan odgovoriti na tri temeljna pitanja, koja je Pavao VI. ovako formulirao: „Vjerujete li vi doista to što propovijedate? Živite li to što vjerujete? Propovijedate li uistinu ono što živite?“ (usp. isto). Ne smijemo se zadovoljiti površnim i otrcanim odgovorima. Pozvani smo prihvatiti čak i destabilizirajući rizik traženja, pouzdajući se potpuno u djelovanje Duha Svetoga koji djeluje u svakome od nas, potičući nas da idemo uvijek dalje: dalje od naših granica, naših barijera, dalje od naših ograničenja bilo koje vrste.

Evangelizacija i svetost

Svjedočanstvo kršćanskoga života – dodao je rimski biskup – podrazumijeva i hod svetosti.

Svetost je to koja nije pridržana malobrojnima, svetost koja je Božji dar i traži da ju se prihvati i učini da donosi plodove za nas i za druge. Izabrani i ljubljeni od Boga, tu ljubav trebamo nositi drugima.

Crkva pozvana evangelizirati samu sebe

Napomenuvši kako primatelji evangelizacije nisu samo drugi, oni koji ispovijedaju druge vjere ili koji ne ispovijedaju nijednu, Papa je istaknuo:

Nego i mi sami, koji vjerujemo u Krista i aktivni smo udovi Božjega naroda. Potrebno nam je svakodnevno obraćenje, prihvaćanje Božje riječi i promjena života; svakoga dana. Tako se čini evangelizacija srca. Da bi dala to svjedočanstvo, također Crkva kao takva mora krenuti od toga da „evangelizira samu sebe“. Ako Crkva ne evangelizira samu sebe ostaje muzejski izložak. Naprotiv, ono što ju stalno obnavlja jest evangelizacija same sebe.

Crkva i suvremeni svijet

Riječ Božja je sjeme koje oplođuje svijet. Crkva koja evangelizira samu sebe da bi evangelizirala – objasnio je Papa – Crkva je koja je, vođena Duhom Svetim, pozvana ići zahtjevnim putom stalnoga obraćenja i obnove. To također uključuje sposobnost mijenjanja načinâ na koji shvaća i živi svoju evangelizacijsku prisutnost u povijesti, izbjegavajući tražiti utočište u područjima zaštićenim logikom „tako se oduvijek činilo“.

Ta je Crkva sva okrenuta Bogu – dodao je – dakle dionica je njegova nauma spasenja čovječanstva, a istodobno sva okrenuta čovječanstvu. Crkva je to koja se dijaloški susreće sa suvremenim svijetom.

Odnosno, Crkva koja se dijaloški susreće sa suvremenim svijetom, dijalogizira sa suvremenim svijetom, ali koja se svakoga dana susreće s Gospodinom i razgovara s Gospodinom, daje da uđe Duh Sveti koji je protagonist evangelizacije. Bez Duha Svetoga mogli bismo samo promicati Crkvu, ali ne i evangelizirati. Duh Sveti u nama jest taj koji nas pokreće prema evangelizaciji, i to je prava sloboda djece Božje.

Učiniti čovječanstvo novim

Na kraju, papa Franjo je ponovno potaknuo na čitanje ili ponovno čitanje Evangelii nuntiandi, apostolske pobudnice koja slijedi Sinodu posvećenu evangelizaciji, održanu 1974. godine, te istaknuo da ju često čita, jer je to remek-djelo Pavla VI., naslijeđe koje nam je ostavio kako bismo evangelizirali. Evangelizacija je, za Crkvu, donošenje Radosne vijesti – podsjeća papa Montini u tom dokumentu objavljenom 1975. godine – svim slojevima čovječanstva; to za nju znači da svojim utjecajem preobražava iznutra, čineći čovječanstvo novim. 

Izvor: RV

Objavljeno: 22.ožujka 2023.