Euharistijsko u večernjim satima petog korizmenog petka, 24. ožujka 2023., u katedrali Srca Isusova u Sarajevu, predvodio je i prigodnu propovijed uputio meštar Franjevačke teologije fra Danijel Nikolić. Nastavak je to niza korizmenih propovijedi koje tijekom Misnih slavlja u korizmi drže profesori Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i Franjevačke teologije u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, donosi Katolička tiskovna agencija.

Okupljeni vjernici su prije Svete mise sudjelovali na pobožnosti Križnoga puta koju je predvodio katedralni župni vikar vlč. Domagoj Matijević.

Fra Danijel Nikolić je uputio prigodnu propovijedao na temu petog i šestog duhovnog djela milosrđa „uvredu oprostiti“ i „nepravdu strpljivo podnositi“.

„Kad su Isusovi učenici zamolili Isusa da ih nauči ispravno moliti, Isus nam je tada ostavio molitvu Očenaša kao uzor svakoj molitvi. To je najljepša molitva jer ju izgovorio sam naš Spasitelj Isus Krist. Ta molitva sadrži nekoliko prošnji, a danas ćemo razmatrati posebno o jednoj koja je vezana uz peto i šesto duhovno djelo milosrđa: 'i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim!' Vidimo kako je oprost uvjetovan našom spremnošću da oprostimo drugima. I to je srce Isusove poruke, jer Evanđelje je radosna vijest o oproštenju grijeha. Budući da je Bog nama milosrdno oprostio grijehe i mi smo dužni jedni drugima oprostiti. To je uvjet, bez toga nema spasenja“, kazao je fra Danijel ističući da je i „Bog u Isusu bezuvjetno milosrdno oprostio“ te da je čovjek spašen po toj praštajućoj ljubavi. Dodao je da i čovjek treba opraštati drugima da bi zadobili konačno spasenje te podsjetio na Isusove riječi: „Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka“ i „Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe!“ i „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan“.

„Ništa čovjeka ne može tako opteretiti kao nesposobnost i nespremnost na praštanje. Ništa čovjeka ne muči više, nego dan i noć živjeti s oštrim kamenom mržnje u svome srcu. Život tada biva težak kao olovo. U dubini svoga srca čezne čovjek za oslobođenjem. Postoji samo jedan put: oproštenje. Stoga, oprosti! To košta mnogo, ali je vrijedno svoje cijene. Opraštati znači: buditi novi život i novu radost. Treba stalno opraštati (70x7), jer i mi imamo tako često potrebu praštanja. Obično se misli da se praštanje odnosi na počinitelja zla. Istina je, međutim, da praštanje ima smisla prvotno za žrtvu kojoj je zlo naneseno. Opraštajući zločincu naneseno zlo, žrtva ide putem vlastitog oslobođenja od zla i time otvara izlaz iz zla i počinitelju samoga zla. Oprostiti onome tko nam je nanio bol znači ujedno i osloboditi se od patnje koju je prouzročilo zlo koje nam je naneseno… Na veliki petak na križu u raspetom Isusu koji prašta neprijateljima očitovao se vrhunac njegove ljubavi prema drugima i prema Bogu. Isus zna da zlo izaziva zlo, da nasilje proizvodi nasilje, da se uvreda želi osvetiti i da se na taj način lanac zla i smrti ne prekida. On nam je pokazao da se to može zaustaviti, prekinuti i iskorijeniti samo praštanjem. Samo je u ljubavi moguće pobijediti zlo u njegovim korijenima, a da se ne izazove novi val zla. Stoga nas Isus poziva da ljubavlju i praštanjem prekinemo lanac zla, da zlo nadvladamo dobrim. Ako otjeraš svoju mržnju, ako se odrekneš osvete, tada je jedan dio svijeta već oslobođen od zla“, rekao je meštar Nikolić.

„To što Isus traži nije nipošto pasivan odnos prema zlu i nasilju, samo nije nasilan. Nenasilni odgovor koji on predlaže, najubojitije je oružje u borbi protiv zla i u stvaranju istinskog i trajnog mira. Činom praštanja i pomirenja ponovo se uspostavlja narušeni mir među ljudima i omogućuje suživot. Opraštanje, odbacivanje svake mržnje, to je pobjeda nad samim sobom, svojim ljudskim osjećajima i nad neprijateljskom mržnjom. Točnije, to je pobjeda Božja u čovjeku koja unosi svjetlo u tamu svijeta… Činom oproštenja povrijeđena osoba oslobađa se unutarnjih nemira i duševnih stresova, psihički se rasterećuje i duševno smiruje, i tako se spontano otvara društvenim vrijednostima, normalnom življenju. Čovjek se u praštanju ostvaruje kao realni pobjednik, koji bez osvete svjedoči o osobnoj pobjedi nad zlom i spremnosti na dobro. Čovjek je duhovno bogatiji čim oprosti; osobno je jači. Oprost nije izraz slabosti žrtve, nego izraz snage žrtvina preobraženja u pobjednika“, rekao je fra Danijel te zaključio:

„Stoga moramo jedni drugima opraštati i moliti za oproštenje, moramo nepravdu strpljivo podnositi i bez nasilja boriti se u životu, da bismo mogli izgrađivati bolju budućnost. Samo živeći tako, zavrijedit ćemo Božji blagoslov i mir Božji bit će neprestano s nama“.

Liturgijsko pjevanje tijekom Mise animirao je katedralni župni zbor uz orguljsku pratnju milosrdnice s. Petronile Kovačević.

Izvor: KTA

Objavljeno: 25.ožujka 2023.