Pastoralno pismo čitano je na misama Pete korizmene nedjelje u katoličkim crkvama u Švedskoj, Norveškoj, Finskoj, Danskoj i Islandu.

Uz kardinala Andersa Arboreliusa, biskupa švedskog Stockholma, dokument su potpisali: iz Norveške biskup Trondheima Erik Varden, biskup Tromsøa Berislav Grgić i biskup Osla Bernt Eidsvig; iz Danske kopenhaški biskup Czeslaw Kozon; s Islanda biskup Dávid Tencer iz Reykjavika i biskup u miru Pierre Bürcher; i iz Finske, o. Marco Pasinato, apostolski upravitelj Helsinkija.

Trebaju nam duboki korijeni

„Sada se mijenjaju predodžbe o tome što znači biti čovjek, pa tako i seksualno biće. Ono što se danas uzima zdravo za gotovo sutra može biti odbačeno. Svatko tko puno ulaže u prolazne teorije riskira biti užasno povrijeđen. Trebaju nam duboki korijeni“, navodi osam članova Nordijske biskupske konferencije u pismu koje je objavljeno na Blagovijest 25. ožujka.

„Pokušajmo, dakle, usvojiti temeljna načela kršćanske antropologije dok u prijateljstvu, s poštovanjem, dopiremo do onih koji se zbog njih osjećaju otuđenima“, kaže se u poruci. „Dugujemo Gospodinu, sebi i našem svijetu dati račun o onom u što vjerujemo i zašto vjerujemo da je to istina.“

„Naše poslanje i zadaća kao biskupa jest ukazati na miroljubivi, životvorni put Kristovih zapovijedi, koji je u početku uzak, a kako napredujemo sve širi“, navode biskupi u pismu.

„Iznevjerili bismo vas kad bismo ponudili manje“, kažu dodajući „nismo zaređeni da propovijedamo vlastite male ideje“.

Biskupi objašnjavaju kako u Crkvi ima mjesta za sve, što je, prema tekstu iz 4. stoljeća, „milost Božje koja se spušta na čovječanstvo“.

Duga je znak saveza s Bogom, a ne pokreta

„Ova milost ne isključuje nikoga. Ali postavlja visoki ideal“, stoji u pismu koje počinje podsjećanjem na 40 kišnih dana i noći koje su preplavile zemlju u Noino vrijeme.

Kaže se da je Bog, kada su Noa i njegova rodbina ponovno zakoračili na očišćenu zemlju, sklopio svoj prvi savez s čovjekom, obećavši da potop nikada više neće uništiti zemlju.

Zauzvrat, Bog je tražio od čovječanstva da ga poštuje, gradi mir i bude plodno, rekli su biskupi i podsjetili na biblijsku sliku kako je znak toga saveza bila duga.

„Ovaj zavjetni znak, duga, u naše se vrijeme smatra simbolom pokreta koji je istodobno politički i kulturalni“, primjećuju biskupi. „Prepoznajemo sve što je plemenito u težnjama ovog pokreta. U onoj mjeri u kojoj oni govore o dostojanstvu svih ljudskih bića i njihovoj čežnji da budu viđeni, mi ih dijelimo.“

„Crkva osuđuje nepravednu diskriminaciju bilo koje vrste, također na temelju spola ili orijentacije. Međutim, izjavljujemo da se ne slažemo kada pokret iznosi pogled na ljudsku prirodu koji apstrahira od urođenog integriteta osobnosti, kao da je fizički spol slučajan“, ističe se u pismu.

Čovjek je slika Božja, a ne produkt ideologije

Biskupi, također, kako prenosi CNA, prosvjeduju što se takvo gledište djeci nameće kao „ne samo smjela hipoteza nego dokazana istina“.

Transrodnost je „nametnuta maloljetnicima kao težak teret samoodređenja za koji nisu spremni“, ističu, nazivajući „zanimljivim“ da se u društvu koje je intenzivno svjesno tijela, tijelo zapravo shvaća previše olako.

Ljudi sada odbijaju vidjeti ga „kao značajnu vrijednost identiteta, pretpostavljajući da je jedino jastvo koje ima posljedice, ono koje proizvodi subjektivna samopercepcija, kako se konstruiramo prema vlastitoj slici“.

Biskupi objašnjavaju da je, umjesto toga, čovjek stvoren na sliku i priliku Božju, i tijelom i dušom.

„Božja slika u ljudskoj naravi očituje se u komplementarnosti muškog i ženskog. Muškarac i žena stvoreni su jedno za drugo: Zapovijed plodnosti ovisi o toj uzajamnosti, posvećenoj u bračnom jedinstvu“, ističe se u pismu u kojemu se dalje kaže da jedinstvo muškarca i žene, kao slika zajedništva Boga s čovječanstvom, nije uvijek lako i bezbolno.

„Za neke se to čini nemogućom opcijom“, priznaju biskupi. „I još intimnije, integracija muških i ženskih karakteristika unutar nas može biti teška. Crkva to prepoznaje. Ona želi zagrliti i utješiti sve koji prolaze kroz nevolje.“

Nordijski biskupi kažu da prepoznaju kako „čežnja za ljubavlju i potraga za seksualnom cjelovitošću intimno dotiču ljudska bića“ i žele biti uz svakoga kako bi ga pratili dok postupno raste u mudrosti i kreposti.

Savjeti onima koji ne razumiju kršćanski nauk o spolnosti

„Pozvani smo postati novi žene i muškarci… U svima nama postoje elementi kaosa koje treba urediti. Sakramentalna pričest pretpostavlja dosljedno življeni pristanak na uvjete saveza zapečaćenog u Kristovoj krvi“, kažu biskupi ističući kako okolnosti mogu značiti, dakle, da katolik neko vrijeme ne može primati sakramente. Ali „on ili ona time ne prestaju biti članom Crkve. Iskustvo unutarnjeg egzila obuhvaćeno vjerom može dovesti do dubljeg osjećaja pripadnosti. Izgnanici često ispadnu takvima u Svetom pismu. Svatko od nas mora proći put egzodusa, ali ne idemo sami.“

Pismo biskupa nudi i nekoliko savjeta onima koji su zbunjeni tradicionalnim kršćanskim učenjem o spolnosti.

„Prvo: Pokušajte se upoznati s Kristovim pozivom i obećanjem, bolje ga upoznati kroz Sveto pismo i molitvu, kroz liturgiju i proučavanje cjelovitog nauka Crkve, a ne samo djelića tu i tamo. Sudjelujte u životu Crkve“, savjetuju biskupi.

„Drugo: Razmotrite ograničenja čisto sekularnog diskursa o seksualnosti. Treba ga obogatiti. Trebamo odgovarajuće uvjete kako bismo govorili o ovim važnim stvarima.“

Crkva će, zaključuju biskupi, „moći dati dragocjen doprinos ako obnovimo sakramentalnu prirodu seksualnosti u Božjem planu, ljepotu kršćanske čistoće i radost prijateljstva, što nam omogućuje da vidimo kako se može pronaći velika, oslobađajuća intimnost također i u neseksualnim odnosima.“

Izvor: KT

Objavljeno: 28.ožujka 2023.