Posljednja je to u nizu korizmenih propovijedi koje su tijekom Misnih slavlja u korizmi držali profesori Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i Franjevačke teologije u glavnom gradu Bosne i Hercegovine na temu duhovnih djela milosrđa

Foto: KTA

Euharistijsko slavlje u večernjim satima šestog korizmenog petka, 31. ožujka 2023., u katedrali Srca Isusova u Sarajevu, predvodio je i prigodnu propovijed uputio profesor kanonskoga prava na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i sudski vikar Vrhbosanske nadbiskupije fra Šimo Ivelj te propovijedao na temu sedmog duhovnog djela milosrđa „Za žive i mrtve Boga moliti“. Posljednja je to u nizu korizmenih propovijedi koje su tijekom Misnih slavlja u korizmi držali profesori Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i Franjevačke teologije u glavnom gradu Bosne i Hercegovine na temu duhovnih djela milosrđa, donosi Katolička tiskovna agencija.

Okupljeni vjernici su prije Svete mise sudjelovali na pobožnosti Križnoga puta koju je predvodio katedralni župni vikar vlč. Domagoj Matijević. Na Svetoj misi, koju je predvodio profesor Ivelj, u koncelebraciji su bili dekan KBF-a i rektor katedrale preč. Darko Tomašević i vlč. Domagoj Matijević. Liturgijsko pjevanje tijekom Mise animirao je katedralni župni zbor uz orguljsku pratnju milosrdnice s. Petronile Kovačević.

„Draga braćo i sestre u Kristu Gospodinu, danas u ovoj besjedi razmišljat ćemo o duhovnom djelu milosrđa koje nas poziva da molimo za žive i mrtve. Ona nas na svoj način želi očuvati od lažnog osjećaja svemoći i tkz. naše samooholosti“, kazao je na početku propovijedi fra Šimo te dodao da je molitva Boga za žive i mrtve čin priznanja da čovjek nikada ne može sve, da nije u stanju činiti djela milosrđa prema svima i da je čovjekov život vremenski ograničen, prolazan, „da smo danas mi ti živi koji molimo za mrtve, a već sutra kada umremo drugi će moliti za nas“

„Najveći dokaz naše prolaznosti jesu groblja, počivališta mrtvih tijela naših bližnjih. Ono jedino što je sigurno na ovom svijetu, jest to da nas sve čeka, smrt… Smrt za nas kršćane nije apsolutna stvarnost, nije kraj, jer ju je svojim uskrsnućem pobio Isus Krist koji za sebe kaže: Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje, ako i umre živjet će. Stoga, na grobljima ne bismo smjeli tugovati kao oni koji nemaju nade. Tako kaže vjera naše majke Crkve. Ne štujemo mrtva tijela. Mi znamo, mi vjerujemo, da naši pokojni žive, da žive u Bogu i s Bogom, u koga su i oni vjerovali, ali u koga i mi vjerujemo“, kazao je profesor Ivelj.

„Ovo tematski današnje djelo milosrđa 'Za žive i mrtve moliti' treba nas podsjećati na onaj dan kad i nas zacijelo neće biti, kada ćemo umrijeti, ali ujedno nas već sada, dok smo ovdje na ovom svijetu, poziva na molitvu za one koji više nisu s nama, znajući da se i oni mole za nas. Evo nam poveznice s njima. To je molitva. To je čin kada zajedno moli zemaljska i nebeska Crkva. Mi, živi pripadamo zemaljskoj Crkvi, a duše naših dragih pokojnika, čija tijela počivaju na groblju, nebeskoj Crkvi“, rekao je fra Šimo te pozvao okupljene da se zapitaju u svojoj nutrini, podupiru li svojim molitvama članove svoje obitelji, svoje susjede, prijatelje, a posebno one koji su im učinili nešto nažao, povrijedili, kojima nije stalo do njih.

„Otvorimo svoje srce, tako da Duh Sveti, preispitujući naše želje i molitve, može ih očistiti i uslišati. Za nas i za naše žive, za naše pokojne, uvijek tražimo da se vrši volja Božja, kao u molitvi Očenaša, jer njegova volja je zasigurno najveće dobro (papa Franjo). Prošli smo ove korizmene petke na temu duhovnih djela milosrđa, pokušajmo moliti da duhovna i tjelesna milosrđa postanu sve više način našeg života“, rekao je na kraju fra Šimo.

Izvor: KTA
Objavljeno: 01.travnja 2023.