U samostanu sv. Franje u Bijelom Polju kod Mostara u subotu, 20. svibnja upriličena je završna duhovna obnova za sve Školske sestre franjevke Krista Kralja, Provincije Svete obitelji na kojoj je sudjelovalo oko 120 sestara

Foto: ssf.hr

U samostanu sv. Franje u Bijelom Polju kod Mostara u subotu, 20. svibnja 2023. upriličena je završna duhovna obnova za sve Školske sestre franjevke Krista Kralja, Provincije Svete obitelji na kojoj je sudjelovalo oko 120 sestara, objavljeno je na mrežnoj stranici spomenute Provincije.

Program duhovne obnove započeo je meditacijom u perivoju sv. Franje. Nakon molitve Trećega časa uslijedio je nagovor o. Damjana Kružičevića, OSB koji je razmatrao na temu: Marija – zrcalo vedrog lica Crkve. O. Damjan progovorio je sestrama o tome, što potiče Marijin primjer života i kako živjeti u otajstvu redovničke svakodnevice. „Marijino lice, Marijina ikona ocrtana je Svetom Pismu, u liturgijskom životu i tradiciji Crkve, prisutna je u duhovnosti Bogu posvećenih osoba. Kao što smo po krštenju i zavjetima pozvani biti bogoliki, kristoliki, tako smo pozvani biti i marioliki – imati i nositi utisnut Marijin lik u našemu srcu – životom i djelima zaživjeti ono što je bio njezin život poniznosti, posluha, odgovornosti, jednostavnosti, služenja, velikodušnog pripadanja Bogu i bližnjima“, istaknuo je o. Damjan.

Potom je kroz nekoliko evanđeoskih slika govorio o Marijinoj prisutnosti u Isusovu i našemu životu. „Marija u Nazaretu ikona je srca koje sluša i stavlja na raspolaganje Bogu u stavu svetopisamskog posluha: slušati, čuti i poslušati. Marija u Gorju lice je i oko duše spremno pohitati ususret bližnjima, stavlja se na raspolaganje čovjeku. Marija u Hramu postaje ikona Crkve zahvalne, Crkve koja prinosi, a po Mariji i svatko od nas bi trebao postati takva ikona, takvo srce, zahvalno i svjesno da je svaki dar od Boga i da je ono što mi činimo samo uzdarje. Nakon dvanaest godina Marija i Josip opet su u istom Hramu i traže Isusa“, istaknuo je o. Damjan ističući da je to slika Crkve Bogotražiteljice i definicija svakog kršćanina. „Marija u Kani slika je Crkve koja pažljivo gleda stvarnost, Crkve moliteljice. Govorio je dalje o ikoni Marije na putovima Galileje u pratnji Isusa i njegovih učenika, hodočasnice u vjeri, o Mariji pod križem Isusovim, novoj Evi pod novim stablom života, o Mariji Velike subote, kako tumače sveti oci prvoga stoljeća, u čijem je tabernakulu srca preživjela vjera Crkve. Zatim o slici Marije uskrsnog jutra i na koncu evanđelja govore o Mariji s apostolima u dvorani Duhova, jednodušno postojanih u molitvi. Molimo da nas dodirne evanđeoska stvarnost, koju je živjela Presveta Djevica Marija, zaključio je o. Damjan, i da cijela Crkva i svaka od vas može biti vedro lice preobraženo Kristom, pokazujući kako je u naše srce utisnuta ikona Kristova i kako je za nas, kao i za Mariju, živjeti Krist“, kazao je, između ostaloga.

Euharistijsko slavlje u samostanskoj kapeli predvodio je o. Damjan u zajedništvu s fra Filipom Sučićem i don Ivanom Vukšićem, koji su za ovu prigodu sestrama bili na raspolaganju za sakrament pomirenja.

U popodnevnom dijelu duhovne obnove bila je prigoda prisjetiti se važnih obljetnica za ovu Družbu koja je 1922. dobila „Decretum laudis“ i postala redovnička ustanova papinskog prava te je podijeljena na provincije. Kongregacija za redovnike krajem iste godine odobrila je prve konstitucije Družbe. O životu zajednice bez vlastitih Konstitucija, o važnosti koje one imaju za svaku redovničku ustanovu, za njezin unutarnji život i djelovanje, te o tegobnom putu njihova nastajanja i usvajanja opširnije je izložila s. Natalija Palac.

Ovo uobičajeno svibanjsko okupljanje uvijek je zahvalni spomen na izlazak posljednjih sestara iz Bijeloga Polja u Domovinskom ratu (17. svibnja), te prigoda u kojoj sestre "uzdižu hvalu Bogu za dar života i ponovnog povratka u Bijelo Polje"

Izvor: ssf.hr
Objavljeno: 23.svibnj 2023.