Nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić predslavio je, 27. svibnja na brdu Kondžilo u župi Komušina euharistijsko slavlje pod kojim je uputio prigodnu propovijed koju prenosimo u cijelosti

Nadbiskup Tomo Vukšić (foto arhiv)

Nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić predslavio je, 27. svibnja 2023. na brdu Kondžilo u župi Komušina euharistijsko slavlje o 52. Danu mladih Vrhbosanske nadbiskupije pod kojim je uputio prigodnu propovijed naslovljenu „Hodimo stazama Gospodnjim“, a koju prenosimo u cijelosti:

HODIMO STAZAMA GOSPODNJIM
52. hodočašće mladih Vrhbosanske nadbiskupije
Komušina – Kondžilo, 27. svibnja 2023.

Za ovo hodočašće mladih Vrhbosanske nadbiskupije u čast Majci Božjoj u njezino svetište u Komušini i na Kondžilu, na koje već više od pola stoljeća svake godine u posljednju subotu mjeseca svibnja dolaze mladići i djevojke, za misao vodilju cijeloga pobožnog događanja izabrane su riječi iz Knjige Izaije proroka: Hodimo stazama Gospodnjim! (usp. Iz 2,3). Time u duhovnom smislu nastavljamo ono što se ovdje molilo, razmatralo i događalo prošle godine pod sličnim geslom, koje je glasilo: „Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje" (Lk 1,39), a pod kojim će se odvijati svjetsko hodočašće mladih u Lisabonu početkom sljedećega kolovoza.

I.

U duhovnoj povezanosti sa svima, koji će se okupiti i moliti u Portugalu, i vođeni Marijinim primjerom, a nakon što smo se prošle godine popeli na Kondžilsku goru i odavde njezinu zagovoru preporučili svoje nakane i planove, te ponizno od Gospodina molili pomoć radi sretnog izlaska iz svojih strahova, nedoumica i neuspjeha, zatim izrazili želju za duhovnim oporavkom i obećali napustiti sve loše putove, danas s ove Gore odzvanja poziv i poticaj Prorokovih riječi: Hodimo stazama Gospodnjim! Odnosno, te riječi su izraz zajedničke želje da cijeli naši životi, obogaćeni plemenitošću i dobrotom, budu hod, djelo i molitva, kojim ćemo uvijek odavati čast Bogu i očitovati poštovanje i brigu za svakoga čovjeka. Za to danas, po Gospinu zagovoru, molimo Božji blagoslov!

Viđenje proroka Izaije o vječnom miru, nakon spomenutoga poklika, nastavlja se pozivom da uziđemo na goru Gospodnju i pođemo u dom Božji, s obećanjem da će nas Gospodin naučiti svojim putovima kako bismo mogli hoditi stazama njegovim (usp. Iz 2,3).

Hoditi putom Gospodnjim znači živjeti i skladu s Božjom voljom, a plod toga je ostvarenje njegove volje u osobnom životu. I tog izrasta također život u duševnom miru pojedinaca i društvenom skladu cijelih ljudskih zajednica. U tom stanju narodi i plemena će mačeve prekovati u plugove a koplja u srpove. I živeći tako, narod neće dizati mača protiv naroda niti će se više učiti ratovanju. To je stanje prosvijetljenosti voljom Božjom u kojemu se ostvaruje Prorokov poziv da se hodi u Gospodinovoj svjetlosti (Iz 2,4-5).

II.

Vršenje volje Božje očituje se, s jedne strane, u osobnoj i zajedničkoj molitvi, u javnom ispovijedanju vjere i drugim pobožnim vježbama, pa i hodočašćima, ali još više u osobnom životu, koji je stvarno usklađen s voljom Božjom i pravilima njegova morala, u odgovornom obnašanju svojih dužnosti i poslova te u vršenju djela milosrđa i ljubavi. Pogotovo nam to poručuje Gospodin Isus koji od svojih učenika, a i od svih drugih ljudi, očekuje da zapovijed ljubavi vodi njihove živote i njima ravna. To jest, važno je ustima ispovijedati svoju vjeru i riječima izricati svoje molitve, i na takav način klanjati se svemogućemu Bogu, ali to se vrši na pravi kršćanski način samo kad se stvarno i svakodnevno hodi Božjim putovima. To jest, kad se zaista voli ljude i druga Božja stvorenja, kad se nastoji biti odgovoran u osobnom i obiteljskom životu, kad se savjesno obavlja dužnosti i doprinosi jačanju sklada među ljudima i u društvu. Sve to mora biti vidljiv i prepoznatljiv plod zdrave kršćanske pobožnosti i samo na takav način naše ispovijedanje vjere i naše kazivanje da smo kršćani postaje svjedočanstvo za Krista, a naše molitve i druge pobožne vježbe nalaze svoje ostvarenje i donose željeni plod.

III.

Prorok Izaija, kao što je rečeno već u pozivu na ovo hodočašće, nekoć je pozivao narod Božji na obraćenje i na dublje upoznavanje vlastite vjere i pripadnosti Bogu. I jednako tako, istim riječima u naše vrijeme upozorava i poziva novi izabrani narod, Crkvu Kristovu, na ispravan put koji vodi do Gospodina. Taj put, svima nam je poznato, nije lagan nego vrlo zahtjevan, ali je častan i veličanstven i jedini donosi pravu i istinsku unutrašnju sreću i radost, osigurava društveni mir i slogu i omogućuje složan rad za opće dobro.

Naspram tomu, nisu rijetke situacije kada čovjeka njegovo konkretno ponašanje, razmišljanja i djela udaljavaju sa staza Gospodnjih i vode stranputicama što ga ne čini sretnim. Stoga je potrebno trajno se obraćati i vraćati na Božje putove. Zato, draga mlada Isusova braćo i sestre, naspram stranputica, koje vam se izazovno i primamljivo nude, odvažite se svakodnevno izabirati staze Gospodnje i njima hoditi. U tomu je Gospa kondžilska stoljećima pratila i zagovarala korake i nakane brojnih hodočasnika i, vjerujemo, prati također naše.

Penjući se na ovu Goru, slijedili smo lik svete Majke Isusove, koja nas je u povorci simbolički vodila do svoga Sina, prisutnog ovdje po Riječi koja nam je naviještena i po Euharistiji na ovom oltaru. Sve to sa željom da Gospodin danas i svakoga dana prati naše nakane i potrebe. I da po njegovu blagoslovu obnovimo i ojačamo svoju vjeru i nastavimo hod stazama Gospodnjim ili, ako smo možda zalutali, ponovno ih otkrijemo i na njih se vratimo te hodimo pravim putom u radosti.

IV.

Svi Isusovi vjernici, osim što su, kao članovi njegove Crkve, pozvani na osobno obraćenje i posvećenje, jednako su pozvani također biti odgovorni za obraćenje i posvećenje drugih ljudi. Također, u skladu sa svojim poslanjem i mogućnostima, svi su kršćani pozvani dati svoj doprinos za cijelu Crkvu, koja je njihova duhovna obitelj i dom, te odgovorno živjeti svoju crkvenu pripadnost i, na putu svog obraćenja, svjesno i odgovorno hoditi u zajedništvu s Isusom Kristom i uzajamno s braćom i sestrama. To se u Crkvi naziva sinodalnost.

U skladu s nakanom cijele Crkve da se, u povodu blagdana Pohoda Blažene Djevice Marije, u svim biskupijama u Gospinim svetištima moli za uspjeh opće sinode biskupa koja će započeti u mjesecu listopadu, danas se rado i ponizno pridružujemo toj nakani. Ta sinoda bavit će se upravo temom koja glasi:Za sinodalnu crkvu: zajedništvo, sudjelovanje, poslanje.

Okupljeni na ovom hodočašću molimo da Gospodin svoju Crkvu blagoslovi rastom i jačanjem u zajedništvu s njim i njegovim stvorenjima. I neka je obdari odgovornim sudjelovanjem svih kršćana u njezinu posvećenju i napretku te aktivnim doprinosom svakog Isusova učenika u izvršavanju poslanja, sadržanog u Isusovim riječima: „Pođite po svemu svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju" (Mk 16,15). Također, ponavljam već upućeni poziv cijeloj našoj Nadbiskupijskoj zajednici da se oni, koji ne sudjeluju na ovom hodočašću, istoj nakani pridruže u svojim župnim i redovničkim zajednicama, danas ili na završetku marijanskog mjeseca svibnja, na Euharistijskim slavljima, molitvom krunice i osobnom molitvom.

Neka, po zagovoru Marije majke Crkve, koju ovdje častimo kao Gospu kondžilsku, Gospodin svoju Crkvu i svakoga njezina člana blagoslovi kako bi uvijek hodili stazama njegovim i kako bi cijela Crkva i svaki njezin član jačali u zajedništvu i sudjelovanju u zajedničkom poslanju. Po Kristu Gospodinu našemu.

Izvor: KTA
Objavljeno: 27.svibnja 2023.