Na svetkovinu Presvetoga Trojstva, 4. lipnja, istoimena župa u Novom Travniku proslavila je svoj patron. Sveto misno slavlje u župnoj crkvi predslavio je profesor filozofije na Bogosloviji u Splitu, fra Ante Vučković uz koncelebraciju nekoliko svećenika.
Foto: Centralna.ba
Na svetkovinu Presvetoga Trojstva, 4. lipnja, istoimena župa u Novom Travniku proslavila je svoj patron. Sveto misno slavlje u župnoj crkvi predslavio je profesor filozofije na Bogosloviji u Splitu, fra Ante Vučković uz koncelebraciju nekoliko svećenika, izvijestio je portal Katoličkog tjednika Nedjelja.
Nazočne vjernike i svećenike kao i sve one koji su misu pratili putem Radio Marije BiH na početku je pozdravio župnik don Anto Ledić, napomenuvši kako ova župna zajednica obilježava i 20-tu obljetnicu utemeljenja.
Na početku svoje propovijedi fra Ante tumačio je kako nas, na blagdan Presvetoga Trojstva, Crkva hoće približiti tajni pa nam je dala kratki tekst, tri rečenice iz treće glave Ivanova evanđelja da nam osvijetli ono što je temelj ne samo naše vjere nego i našega života uopće.
„To su tri rečenice koje su duboke i važne i koje traže našu pozornost. Prva kaže da je Bog tako ljubio svijet da je dao svoje dijete, svoga sina jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. To je prva rečenica, a sve tri su uzete iz onoga dugoga razgovora Isusa s Nikodemom, kad mu je Nikodem, taj umni, dubokoumni, važni, učeni židov došao po noći. Isus je dugo u noć s njim razgovarao. I taj razgovor je jedna od najvećih objava Boga nama ljudima“, kazao je propovjednik de pojasnio:
„Prva stvar koju je Nikodemu kazao je da ako hoće išta razumjeti o Bogu, mora se roditi iznova. Tumačio mu je da ljudsko rođenje u svijet, koliko god da je važno – nije dovoljno. Jer ulazak u svijet ulazak je u materiju, u zakone svijeta. Ali, ako hoćeš razumjeti svijet, moraš se roditi drugi put – iz Duha i vode. Sve ono što je Isus radio je da nas je pozvao da sami prođemo kroz vodu i da se rodimo u Duhu, na način kako je On bio rođen, kako je Duh bio u njegovu životu...“, kazao je propovjednik, tumačeći kako roditi se u Duhu znači roditi se onako da razumijemo više od materije, da imamo živi Duh koji opaža svijet Duha, dometnuvši kako je to zapravo Nikodemu bilo jako teško i zapinjao je, imao je svoja potpitanja.
„Onda ga je“, nastavio je fra Ante, „Isus učio o razlici duhovnog i materijalnog. O razlici Neba i Zemlje. O razlici rođenja za Zemlju i rođenja za Nebo. Nakon toga ga je poučavao o Duhu samom i dao najbolju sliku o Duhu Svetomu koju uopće imamo. Kaže mu: 'Nikodeme, Duh ti je kao vjetar. Vjetar je sila zemaljska. Ali u toj sili zemaljskoj, ako si rođen od Duha možeš vidjeti što je Duh. Nitko na kugli zemaljskoj nikad nije vidio vjetar, ali svi vidimo što vjetar čini: grane se njišu, šušti lišće, trava se njiše... vidimo silinu vjetra koja može nositi kuće, da može činiti štetu... A onda mu kaže: 'Takav ti je Duh. Ne vidiš ga, a može u tvoj život ući kao lahor i može ući kao silina.'“
Potom ga je, nastavio je propovjednik, učio o još važnijem, o sebi. „U svijetu ima smrt, ona je opasna. Najsramotniji simbol te smrti je križ. „...Ali kad Sin Božji bude podignut na križ, on će smrt pretvoriti u vrata za život, što Nikodemu nije bilo jasno. Tek kad Isus bude razapet, on će doći da pomogne da se ukopa Raspeti“, kazao je te podsjetio kako je, dakle, Isus učio Nikodema prvo o Duhu, pa o sebi i na koncu o Ocu.
„I evo prve rečenice: Tko je Otac? To je Bog koji ljubi svijet“, naglasio je fra Ante i zapitao se: Zašto je to potrebno reći Nikodemu? Zato što je Nikodem obrazovan i kao svi obrazovani ljudi teško može vjerovati da Bog ljubi svijet. „Pametni ljudi kad vide nevolje u svijetu, kad vide da ima bolesti, kad vide da ima stradanja kažu: Svijet ne valja! Da sam ja Bog, ja bih ga napravio boljeg. Ili, Bog ne voli svijet, prepustio ga je zlu. Isus kaže ne Nikodemu: Bog ljubi svijet! Bogu nije svejedno kako je u svijetu. Bogu nije svejedno kako je ljudima. On nije ravnodušan prema svijetu. I on je pokazao da nije ravnodušan... On je dao Sina jedinorođenca da ljudi u njega vjeruju, da ne bi propali. Bogu nije svejedno hoće li ljudi propasti“, potaknuo je propovjednik, posvjestivši kako je u Nikodimomo, baš kao i u naše vrijeme, najveća propast ljudi je da im život bude onako kako oni žele; Nema Boga, nema sile iznad mene, nema zakona iznad mene, ja sam vlasnik svoga života, vlasnik svoga tijela, svoga vremena i život uređujem kako ja hoću i rezultat je – katastrofalan.
„Jer ljudi život žive u mraku. Ne znaju razlikovati dobro od zla. Misle da je za njih dobro da idu tamo kamo ih srce vodi, a srce ih odvede u muku, u katastrofu, u prijevare, u strast u ovisnost, u tisuće mogućih zala. A Bogu nije svejedno. On bi htio da ljudi otkriju kako imat dobar život. I zato kaže jer je ljubio svijet poslao im je Sina da im otvori oči, da im prosvijetli um i da u njemu vide kako mogu organizirati život. Kako ga živjeti, da u njemu vide što je dobro, što je zlo, što se isplati, što se ne isplati. U što ulagati vrijeme, u što ga ne utrošiti“, tumačio je fra Ante, kojemu su vjernici, u znak zahvalnosti na kraju euharistije uručili prigodne darove.
Župljani novotravničke župe Presvetoga Trojstva za proslavu svoga patrona pripremali su se kroz trodnevnicu, a prvi dan trodnevnice predvodio je generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić. Kroz ostale dane vjernici su imali prigodu za svetu ispovijed.
Inače, župa Presvetog Trojstva u Novom Travniku utemeljena je 2003. odvajanjem naselja od župa Rankovići i Uzašašća Gospodinova. S obzirom da je tako Novi Travnik dobio dvije župe, narod je crkvu u "starijoj" nazvao "gornjom", a novu - čiji je kamen temeljac blagoslovio papa Ivan Pavao II. u Sarajevu 1997. - "donjom".
Uz naslovnika Presveto Trojstvo, suzaštitnice su joj Bl. Drinske mučenice.
Izvor: nedjelja.ba
Objavljeno: 04.lipnja 2023.
