Nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić predvodio je u subotu, 17. lipnja svečano misno slavlje u župi Bezgrješnog začeća BDM u Dubravama, tijekom kojega je posvetio samostansku/župnu crkvu.
Foto: Nedjelja
Uz domaćega župnika fra Niku Josića, koncelebriralo je 15-ak svećenika, među kojima i provincijal Provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, koji je nekada bio i gvardijan i župnik u Dubravama te brčanski dekan preč. Damir Ivanović. Prije euharistije, fra Niko je na osobit način pozdravio nadbiskupa, provincijala i dekana te se zahvalio svima koji su na bilo koji način doprinijeli izgradnji župne crkve, piše portal Katoličkog tjednika Nedjelja.
Nakon svetopisamskih čitanja i naviještenoga Evanđelja, nadbiskup vrhbosanski uputio je prigodnu propovijed. Na početku naglasio je kako osnovna misao današnjega slavlja, nadahnuta Riječju Božjom, treba biti rečenica izrečena po drugi put; Najprije u odlomku kojega smo čuli iz Svetoga pisma i evo sada na početku propovijedi: Vi ste hram Božji i Gospodin boravi u vama.
„I sve što materijalno sagradimo, podignemo, oslikamo, kipari naprave, objesimo u crkvi i stoji kao ukras u službi je isključivo ovoga spomenutog: Vi ste hram Božji i Gospodin boravi u vama. U službi toga, prastari je običaj u Katoličkoj Crkvi da se podižu i vidljivi hramovi u kojim će se živi hramovi Božji okupljati. Tako, slikovito rečeno, u ovom lijepom hramu Božjem, kojega ćemo da koji trenutak posvetiti, već se okupilo drage volje nekoliko stotina živih hramova Božjih“, posvijestio je mons. Tomo.
Govoreći i o ovom hramu u Dubravama i ostalim hramovima u Katoličkoj Crkvi, propovjednik je kazao kako oni nisu posljedica ni ljudske nadmoći, oholosti, nadmetanja i želje da se pokažemo, nego posljedica našega poštovanja prema Gospodinu Bogu, Isusu Kristu našemu Spasitelju, kojemu želimo i na vidljivi način omogućiti da u lijepom hramu ima mjesto njegova riječ koja odzvanja i njegovi sakramenti koji se slave i da se mi slušatelji Riječi Božje i slavitelji tih sakramenata okupljamo u tim lijepim prostorima.
Vraćajući se još jedanput osnovnoj misli svoga razmatranja, mons. Vukšić je naglasio: „Kao što su ovi vidljivi hramovi, koje posvećujemo na čast svetaca ili osoba Presvetoga Trojstva, ukrašeni lijepim umjetničkim djelima i sama je građevina ukrašena misli, uma i sposobnosti nekoga od umjetnika, tako smo i mi kao živi hramovi – stvorenja umjetničko djelo umjetnika nad umjetnicima. Umjetnik Gospodin Bog stvorio je svakoga od nas, kako čitamo na prvoj stranici Svetoga pisma – sebi sličnoga. Na svoju sliku i priliku. Stvoreni smo i da živimo tu svoju sličnost i priličnost Gospodinu Bogu.“
U nastavku, nadbiskup je tumačio kako sličnost nije samo stanje, sličnost s Gospodinom Bogom nije samo činjenica, već je mnogo više od činjenice i stanja naša zadaća, budući da smo svi pozvani našu sličnost s Gospodinom svakodnevno ostvarivati i dokazivati i pokazivati sebi samima i drugome i sa zahvalnošću pred Gospodinom Bogom.
„I kao što je ova prostor ukrašen različitim umjetničkim djelima, tako i mi i to svatko od nas, kao živi hram Božji, mora se potruditi da njegova unutrašnjost, unutrašnjost njega kao hrama bude ukrašena njegovim umjetničkim djelima, pokazateljima njegova obraćenja, njegove svetosti, njegove želje za vječnim spasom. Naša dobra djela, naša su umjetnička djela pred licem Gospodnjim. Naše plemenite misli i nakane jesu najljepše slike koje u unutrašnjosti svoje savjesti i duša možemo objesiti i pokazati Gospodinu Bogu i po njima svjedočiti Božju dobrotu i svoje pristajanje uz tu dobrotu na ovome svijetu“, zaključio je propovjednik, dometnuvši kako je i ova, baš kao i sve naše crkve, nastala iz želje za obraćenjem i posvećenjem.
Na kraju je vrhbosanski nadbiskup vjerničkom puku pojasnio bit posvećenja: „U svaki posvećeni oltar u svijetu po prastaroj tradiciji naše Crkve ugrađuju se moći svetaca i nikoga više. Isključivo zato jer sveti nad svetima boravi na dostojan način samo u društvu svetaca. A svi mi smo samo na putu da to budemo. Mi smo pozvani na obraćenje i nasljedovati primjere onih koji su ugrađeni u oltar kao naši učitelji i naši primjeri za nasljedovanje.“
Poslije propovijedi, mons. Vukšić posvetio je župnu i samostansku crkvu i u njezin oltar ugradio relikvije Svete Margarite iz Cortone.
Franjevački samostan u Dubravama, dvadesetak kilometara udaljenim od Brčkog, nasljednik je samostana koji je u 14. stoljeću utemeljen u mjestu Skakava i koji se spominje u popisima samostana iz 1385. Godine 1846., nakon što je župa iz Skakave premještena u Dubrave, u Dubravama je izgrađen župni stan. Umjesto stare drvene crkve 1869. podignuta je nova crkva od kamena.
Godine 1906. podignut je novi župni stan, a 1927. i nova crkva. Budući da je crkva devedesetih godina porušena, 2002. započeta je izgradnja nove. Zgrada novog župnog stana izgrađena je 1978., a 1982. utemeljen je samostan kao oživljeni samostan koji je nekada postojao u Skakavi. Samostan je obnovljen i proširen 2002. U samostanu se od 1983. nalazi Galerija Šimun s osamdesetak vrijednih eksponata različitih umjetničkih pravaca. U Galeriji se čuva franjevačka tradicija koja je stara više od šest stoljeća.
Župa Dubrava imala je 1991. 6 490 katolika, dok ih je trenutačno 1 600 stalnih. Izvan župe živi i radi još 1 400 vjernika. Župu čine: Dubrave, Bijela, Blaževići, Drgovi Donji, Prijedor, Seonjaci i Skakavac, Gornji i Donji.
Izvor: Nedjelja
Objavljeno: 17.lipnja 2023.
