Vrhbosanski nadbiskup metropolit mons. Tomu Vukšić predvodio je u subotu, 17. lipnja euharistijsko slavlje u župi Sv. Ante Padovanskog Sivša, na kojemu je podijelio krizmu za 28 krizmanika.
Foto: Antonio Šutalo
Uz domaćeg župnika fra Ivicu Vidaka i župnog vikara fra Ivan Nujića, koncelebrirali su župnik iz Zabralja vlč. Bartol Lukić, župnik iz Breze, vlč. Ivan Karača, a sudjelovali su i bogoslovi iz Afrike: Dukonze Olivieri (Burundi), Tusime Alexander (Uganda), Fraster Kizito Chipata (Malavi) i Theophile Habimana (Ruanda), piše portal Katoličkog tjednika Nedjelja.
Na početku propovijedi, mon. Vukšić je, referirajući se na Lukino evanđelje, progovorio o okolnostima i ozračju u kojima je Isus rastao. „Volio bih“, kazao je,“da svi zajedno večeras zadržimo misli na ovome odlomku iz Lukina evanđelja koji nam je upravo naviješten. Da bismo razumjeli okolnosti u kojima se to dogodilo potrebno je reći nekoliko riječi o vjerskom okruženju i načinu življenja ljudi u kraju u kojemu je Isus odrastao; Židovska vjera i židovski narod, a iz te vjere izrastao je Krist Gospodin naš Spasitelj, imala je samo jedan jedini hram i on je bio u Jeruzalemu. U mnogim mjestima, međutim, imali su svoje molitvene prostore koji su se zvali sinagoge – svi jednakim imenom. I da se to usporediti otprilike s našim katedralama u biskupiji, gdje je uvijek jedna, i mnogo je mjesta, odnosno u kojima postoje župne crkve“, pojasnio je propovjedni te dodao kako je u Nazaretu, mjestu u kojem je Isus odrastao, bila je, što je i sasvim normalno, samo jedna sinagoga.
„I po lijepom židovskom običaju jedne subote u tu sinagogu dolazi mladi Isus i sjeda na mjesto odakle se tumači Riječ Božja, a u ta doba još uvijek postoji samo Stari zavjet, Novoga još uvijek nema. Sjeda i uzima knjigu Proroka Izaije. Prorok Izaija živio je 700-800 godina prije ovoga događaja, to jest prije pojave Krista Gospodina. I Isus bira odlomak, tako tumači Luka apostol, u kojem Izaija, stoljećima, dakle, prije pojave Isusa, najavljuje budući dolazak Pomazanika Božjega, tj. Spasitelja svih nas. U tih 700-800 godina od Izaije do ove subote u Nazaretu prošlo je samo dragi Bog zna koliko subota i koliko tumača je Svetoga pisma hranilo nadu izabranoga naroda u budući dolazak mesije, tj. Pomazanika Božjega – krizmanika Božjega“, podsjetio je mons. Vukšić tumačeći kako riječ krizma dolazi od grčke riječi ulje, odnosno tvar kojom se pomazuje, pa je onda Pomazanik Božji onaj koji je u službi Boga samoga.
„Duh Gospodnji na meni je, glasi taj odlomak iz Proroka Izaije i Luka ga doslovce preuzima; Duh Gospodnji na meni jer me pomaza blagovjesnikom biti narodima, vid vratiti slijepima, zarobljenicima oslobođenje, sužnjima slobodu i tako redom... A onda, za razliku od svih dotadašnjih tumača svetoga teksta, mladi se Isus obraća okupljenim ljudima i kaže pismo koje nam još odzvanja u ušima da nam se ispuni. Drugim riječima: 'Ja sam taj!'. Odnosno, završilo je razdoblje nade da će Pomazanik Božji doći. Nastupa razdoblje povjerenja, obraćenja vjere i suradnje s Pomazanikom Božjim. I preuzimajući odlomak iz Izaije proroka Isus ponajprije objavljuje svoje božansko dostojanstvo: 'Duh Gospodnji na meni je, jer me je pomazao'. I istovremeno svima objavljuje svoje poslanje: Blagovjesnikom biti siromasima i sve ono što evanđelista Luka, preuzimajući tekst od Izaije, nabraja a što nam je bilo pročitano maloprije“, tumači vrhbosanski nadbiskup te naglašava kako taj odlomak jedan od preporučenih odlomaka iz Svetoga pisma da se čita na slavljima kad se podjeljuje sakrament svete krizme. Zašto?, zapitao se propovjednik te objasnio kako je, u biti, vrlo jednostavan odgovor:
„Sastoji se u tome da svaki potvrđenik, svaki kršćanski vjernik koji prima sakrament pomazanja uljem postaje pomazanik Božji na sličan način kao što je to i Krist Gospodin Pomazanik Božji. Pomazanik Božji je Duh Gospodnji na njemu je. Sakramentom svete krizme, dakle, na vrlo sličan način objavljuje se svakom kršćanskom vjerniku, prije svega, njegovo dostojanstvo: 'Duh Gospodnji na meni je, jer me pomaza!' Istovremeno, iz toga dostojanstva proizlazi naše poslanje – Blagovjesnikom biti narodima, odnosno kršćanska vjera koju ispovijedamo da, jest naš izvor, naše stanje, naša čast, naše dostojanstvo. Ali, sve to, ako se ne pretvori u djelovanje i ako ne postane akcija i ako ne bude glasila i utjelovila se kao Blaga vijest za sve ljude, ostat će ne samo mrtav kapital, nego ni mi nećemo biti na visini Pomazanika Božjeg, jer ćemo biti defektni u svome poslanju“, upozorio je propovjednik, dometnuvši kako se ne može živjeti kršćansko dostojanstvo pomazanika Božjih na pravi način osim da pomazani s Duhom Gospodnjim u nama bude i traje kao blaga vijest svim narodima.
Na kraju svete mise, župnik fra Ivica zahvalio je nadbiskupu Vukšiću, krizmanicima, njihovim kumovima i roditeljima. Svečanost svete potvrde u župi Sivša animirao je zbor pod ravnanjem orguljašice Antonije Mandić.
Izvor: Nedjelja
Objavljeno: 18.lipnja 2023.
