Širokobriješki franjevac fra Valentin Vukoja održao je u nedjelju na svetim misama u Širokom Brijegu i Humcu propovijed o kojoj će se dugo pričati
Izvor: Jabuka.tv
Osmog dana devetnice uoči proslave nebeskog zaštitnika župe Humac sv. Ante Padovanskog u Ljubuškom u zapadnoj Hercegovini, u večernjim satima u nedjelju 11. lipnja 2023. u dvorištu župne i samostanske crkve Euharistijsko slavlje predvodio je župni vikar s Širokoga Brijega fra Valentin Vukoja uz koncelebraciju duhovnog asistenta Frame fra Andrije Majića. Uputio je također prigodnu propovijed na temu „Za žive i mrtve Boga moliti“. Prije Svete mise novaci i vjernici iz filijala Cerna i Crnopoda predmolili su krunicu, a liturgijsko pjevanje animirali su članovi franjevačke mladeži – Frame. Kao i svake večeri tijekom devetnice svećenici franjevci bili su na raspolaganju za sakrament pomirenja.
Uvodeći u pokajnički čin fra Valentin se ispričao zgodu s jednim ministrantom koji je, nakon što se ispovjedio prije Svete mise, s osmijehom na ustima radosno kazao da bi sada, nakon što je očistio svoju dušu od grijeha, mogao i umrijeti te stati pred lice Božje. „Kad ja mogu umrijeti i kad je moja savjest čista i kad mi je srce smireno, što mi netko više na svijetu može uzeti ili dati? Ljudi, vrata neba otvorena trebaju svakom od nas i zato ovu devetnicu, vi koji niste, iskoristite da ih otvorite. Kad možeš umrijeti, nema većeg blaga i nema većeg dara niti ima veće sile i snage u čovjeku“, poručio je fra Valentin.
U prigodnoj propovijedi fra Valentin se najprije osvrnuo na nedjeljni misni evanđeoski odlomak u kojem je opisano kako „ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: 'Pođi za mnom!'“, nakon čega „on usta i pođe za njim“. „Što je to našem evanđelju da mu je drago dirnuti u naše pare... u pare tvoje i moje… I danas hoću reći ovo. Čovjek, vrijeme, to je dio, mala čestica vječnosti. Kad se ta čestica odlomi od glavnice, što je vrijeme nego smrt? Duša, to je čestica Boga. Šta je ona kad otpadne od Njega? Smrt. Ništa. Zato je, braćo i sestre, Bog ostavio ovdje jedno divno ljepilo da nas ponovo slijepi sa sobom: svetu pričest. I zato mi tu dolazimo kako bismo se ponovo slijepili, vrijeme s vječnošću, dušu s Bogom. Nema ništa kad se čovjek odijeli od vječnosti i od Boga. I onda jedno vrijeme, vene, vene, k'o list kad otpadne s grane? Mi nemamo drugog stabla na kojom možemo živjeti osim ovoga na kojom smo danas. Vi ste živo lišće Božje, k'o lišće, gledam vas. Ali ne propadljivo, ne ono koje će spast u blato, ne ono koje će bit pograbljano vremenom nego ono lišće zlatno i lijepo koje je Bog stavio da bi ukrasio svoje kraljevstvo nebesko. Zato, čuvajmo svoj narod. Nemoj ljubiti novac... Sačuvajmo narod… Vi koji možete, vi koji imate, Bog vam evanđeljem dira u pare, ne ja. Učinite sve. Pogledajte samo. Četveročlana obitelj: otac, majka i dvoje djece da pojedu za ručak po sendvič po tri marke, to je 12 KM. Večera, toliko. Jesu li to 24 KM puta 30 dana? Samo da dnevno po dva sendviča pojedu, to je 720 KM. Gdje je doručak, gdje je škola, gdje je sprovod, vjenčanje, drva, struja, telefon i da ne brojim dalje. Bog dira u tvoje srce kako je dirnuo danas u srce našeg Mateja. Borite se za svoj narod“, poručio je fra Valentin.
Napominjući kako je tužno kad o nekome, nakon što premine, mogu samo reći da se nije u životu nije puno patio te upitao: „Što će ti tri stana u Makarskoj, što će ti kuće po Zagrebu? Naš narod ovdje treba spašavati. I mi se bojimo to reći. Evanđelje koje ne dira u tvoje novce nema veze s tobom iako se ovdje pričešćuješ. Mi smo dužni spasiti svoj puk, svi koji možemo. Vidi koliki ti je prihod, koliki ti je rashod, koliko treba staviti za unapređenje naših firmi, za proširenje radnih mjesta. Stavi koliko ti treba osobno za život, a onda podijeli radniku svakom njegovo da se mi veselimo i da imamo zdravu i veselu starost. Ovo ti je o Mateju. Sve drugo su priče koje ja ne podnosim zato, braćo, jer vas ljubim. Kako su lijepe usne one koje te časte i kaže ne samo da su te spremile u prošlost i zaboravile nego te uvijek u povijest stavljaju i govore: da nije bilo njega, da nije bilo nje, hvala ti, Bože, na njemu“, poručio je fra Valentin.
Na kraju svoje propovijedi fra Valentin je kazao da svaki put prigodom dolaska na Humac ode na groblje te se pomoli za pokojnu braću franjevce i za sve preminule, ali i da razgovara s pokojnima. Ispričao je zgodu kada je s jednim vjernikom otišao na groblje i učio ga razgovarati s mrtvima: „Mrtvi, što je to život zemaljski? Okrenem glavu k njemu i pitam, što kažu? Kaže on: ništa. Što je to ljepota? Šta kažu, pitam ga ja. Kaže on: ništa. Ništa! Ništa! I ja čujem. Šta je to zdravlje? Šta je to dug život? Šta je to blago? Šta je to imanje? Šta su to moji problemi? Šta je to sve na ovom svijetu, mrtvi, što je to? Ništa! Eto, zato molite mrtve da s njima razgovarate da vas nauče što je to život. Ljubi Boga i bližnjeg svoga. Ljubi Boga i bližnjeg svoga. To se čuje iz zemlje i to hoću da čujete svi. Zato mi je drago kazati vam da se molite za svoje mrtve“, poručio je fra Valentin u svojoj propovijedi
Izvor: jabuka tv
Objavljeno: 18.lipnja 2023.
