Nadbiskup vrhbosanski u miru kardinal Vinko Puljić, na svetkovinu Rođenja Ivana Krstitelja i spomen smrti sluge Božjega oca Gerarda Tome Stantića, 24. lipnja 2023., predvodio je svečano Euharistijsko slavlje u karmelićanskom samostanu u Sombor

Izvor: Karmelski svjetovni red - Sombor

Nadbiskup vrhbosanski u miru kardinal Vinko Puljić, na svetkovinu Rođenja Ivana Krstitelja i spomen smrti sluge Božjega oca Gerarda Tome Stantića, 24. lipnja 2023., predvodio je svečano Euharistijsko slavlje u karmelićanskom samostanu u vojvođanskom gradu Somboru u Srbiji. Otac Gerard je najveći dio svoga redovničkoga i svećeničkoga života proveo upravo u Somboru gdje je 24. lipnja 1956. umro na glasu svetosti.

Koncelebrirali su dijecezanski upravitelj subotičke biskupije mons. Ferenc Fazekas, prior somborskog karmelićanskog samostana o. Stjepan Vidak, vicepostulator kauze otac Zlatko Žuvela i drugi svećenici uz asistenciju jednog đakona. Domaćim vjernicima i vjernicima susjednih župa pridružili su se hodočasnici iz Subotice. Mons. Fazekas je dan ranije slavio Svetu misu na istom mjestu na mađarskom jeziku na spomen smrti oca Gerarda.

U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić je napomenuo da Crkva slavi posebno tri rođendana: rođendan Isusa Krista, Sina Božjega, rođendan Blažene Djevice Marije koji se naziva i Mala Gospa, te rođendan svetog Ivana Krstitelja. „Danas upravo slavimo rođendan Ivana Krstitelja. Također slavimo i rođendan za nebo oca Gerarda, sluge Božjega, koga posebno ovdje častimo i molimo sa željom da ga ugledamo što prije uzdignuta na čast oltara. Mi moramo znati da nijedan život na ovom svijetu nije slučajan. Svaki život je Bogom dan i usmjeren. I Bog je svakom životu dao jedan cilj, jedan smisao, jedno poslanje. Zato želimo malo usporediti poslanje Ivana Krstitelja i poslanje Oca Gerarda“, kazao je kardinal Puljić.

Napominjući da žive u vremenu osjećaja neke čudne nesigurnosti kao i da, prema narodnoj izreci, svako vrijeme ima svoje breme te da za svako vrijeme suvremenici govore kao o teškom vremenu, kardinal Vinko je zapitao, zašto su ljudi izgubili životnu sigurnost pa se boje djece, svoga korijena, svoga imena odnosno svoga identiteta? „Pogledajte Ivana Krstitelja. Imao je nešto što nama danas nedostaje. To je pouzdanju Boga. On se nije bojao života. Vjerovao je da Bog ima s njime plan. On je tražio da otkrije što Bog planira s njima. To nije jednostavno uvijek pronaći. To će vam posvjedočiti i otac Gerard koji je hodio kroz život tražeći, koje je njegovo zvanje. Napokon se odlučio za karmelićanski red. I sveti Ivan u pustinju je otkrio da njega Bog sprema da pokaže Isusa. I to je učinio. Na riječi Jordanu je krštavao i Isus se pojavio. Kad ga je ugledao, upre prstom prema njemu: Evo, Jaganjca Božjega, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta. To je glavna uloga svetog Ivana Krstitelja. Zato se je rodio na ovaj svijet. I pripravio se da na neki način ljudima pokaže Isusa Krista“, rekao je kardinal Puljić dodajući da je i otac Gerard dugo sjedio na klupi i čekao duše da ih dovede k Isusu. „Dakle, ista služba: pokazati ljudima Isusu“, rekao je kardinal Vinko.

„To je uloga i svakog roditelja. Ne samo da bude suradnik s Bogom u rađanju djece, nego da svojim životom djeci bude putokaz. Jer, čovjek treba otkriti smisao života. Najgore je kad čovjek izgubi smisao. Vidimo da se upravo to danas posebno zaboravlja. Važno je zaraditi jer je potreban kruh. Ali, ima li šta vrijednije od života? Život je najveći dar i najvažniji dar“, kazao je kardinal Vinko ističući da je glavna uloga svetog Ivana Krstitelja bila pokazati Isusa, a oca Gerarda dovoditi ljude k Isusu. „Trebamo shvatiti da je i naša služba životom i riječju svjedočiti i pokazati Isusa. Nitko nam na zemlji ne može biti vrjedniji i važniji od Isusa“, rekao je kardinal Puljić te ispričao zgodu djeteta koje je svojoj baki govorilo o večernjoj molitvi, a ta molitva se sastojala od gledanja prema križu i riječi da voli Isusa.

„Tko zna šta će od tog djeteta biti? U sebi sam pomislio: Bože, kako si velik pa si se malenima objavio. Zato želim posebno istaknuti dvije kreposti kod Ivana Krstitelja i kod oca Gerarda. Jedna je poniznost. Bog se malenima objavljuje. Zašto su danas ljudi nezadovoljni? Zato što su oholi, zato što su sebični. Nema Bogu mjesta u duši. Treba nama ono djetinje srce, koje će znati Boga voljeti, Bogu se otvoriti. I siguran su da ćemo biti ispunjeni u srcu. Slaveći ovu dvojicu, Ivana Krstitelja kao sveca, a Gerarda kao slugu Božjega, učimo od njih, kako biti malen, kako imati pouzdanje Boga“, kazao je kardinal Puljić te spomenuo pokoru kao drugu krepost ove dvojice Božjih ugodnika.

„Kad gledamo život Ivana Krstitelja, bio je prožet pokorom, a isto tako i život oca Gerarda. Pokora. Kad sam jednog mladića upitao, dok se spremao otići u bijeli svijet: Sinko, zašto napuštaš takvo imanje svoga oca, odgovorio mi je da ga otac i majka nisu odgajali za život nego za uživanje“, rekao je kardinal Puljić koji se prisjetio svojih razgovora s roditeljima sjemeništaraca iz vremena odgojiteljskog djelovanja u sjemeništu „Zmajević“ u Zadru koji su mu govorili kako ne žele da se njhovo dijete pati kao što su se oni patili. Kazao bi im na te riječi da se bez žrtve ne može ništa postići u životu te da od malena treba djecu odgajati za žrtvu iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu. „Od sv. Ivana Krstitelja i oca Gerarda želimo naučiti kršćansku hrabrost, spremnost za žrtvu, ustrajnost i strpljivost u svagdašnjoj borbi“, rekao je kardinal Puljić potičući okupljene da mole zagovor sv. Ivana Krstitelja te da im životni put sluge Božjega oca Gerarda bude nadahnuće i poticaj za unošenje svjetla, radosti života, nade i hrabrenja i svakodnevicu života.

Na kraju Svete mise kardinal Puljić je, zajedno sa svim prisutnima, molio pokraj groba sluge Božjega oca Gerarda za njegovo što skorije proglašenje blaženim.

Tijekom Svete mise liturgijsko pjevanje animirali su članovi Subotičkog zbora pod vodstvom gosp. Miroslava Stantića.

Sluga Božji Gerard Tomo Stantić rođen je 16. rujna 1876. u Đurinu pokraj Subotice. Djetinjstvo je proveo u obitelji na salašu kao najmlađi od sedmero djece majke Đule i oca Jose. Nakon svršene pučke škole u Đurinu, upisao je subotičku gimnaziju, koju su u to vrijeme pohađali oni koji su namjeravali postati svećenicima. Kao gimnazijalac njegovao je prilično intenzivan vjerski život. Svaki je dan pohađao Svetu misu te činio pojedina pokornička djela, primjerice post. Ujesen 1895. otišao je u nadbiskupsko sjemenište u Kaloči, a godinu dana kasnije u novicijat karmelićana u Grazu te je dobio ime brat Gerard od sv. Stjepana Kralja. Mladi brat Gerard živio je svoj redovnički život doista oduševljeno i lijepo je napredovao u učenju i dnevnom redu svojih obaveza. Za svećenika je zaređen 1902. u Đuru (Györ). Postao je članom samostanskog kapitula, savjetnik samostana i zamjenik učitelja novaka. No već 1903. premješten je u samostan u Budimpešti gdje je također djelovao kao revan ispovjednik i propovjednik. Godinu dana potom, premješten je u tek osnovani samostan u Somboru kao jedini među svećenicima koji je znao govoriti hrvatski i bio je zadužen za pastoral Hrvata, a ubrzo je postao i poglavar samostana.

Gajio je osobitu pobožnost prema Malom Isusu, čiji je kip dao postaviti u samostanskoj crkvi u Somboru. Kao svećenik pokazao se uzoritim u radu s pripadnicima svih naroda s kojima se susretao. Posebice je bio pun ljubavi i samilosti prema pokornicima, a i inače prema ljudima koji bi ga zamolili za razgovor u potrebama. Spavao je bez slamarice sve do 1944. u sobi koja nije bila grijana niti za najvećih hladnoća. Planirao je dovesti karmelićane u Hrvatsku, ali planove je omeo Drugi svjetski rat pa se konačno ostvarenje zbilo tek nakon njegove smrti. Po završetku Drugog svjetskog rata čudom se spasio od progona komunista. Tri je godine boravio u franjevačkom samostanu u Subotici živeći strogim pokorničkim životom, a komunističke ga vlasi nisu otkrile. Umro je u Somboru 1956., a zbog njegove uzornosti u radu, ispovjedničke blagosti i velike brižnosti prema bolesnicima 1985. započeo je postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim. U tijeku tog postupka njegovi su posmrtni ostaci preneseni u karmelsku crkvu u Somboru

Izvor: KTA
Objavljeno: 27.lipnja 2023.