U četvrtak, 29. lipnja, svečanom svetom misom proslavljena je svetkovina svetih Petra i Pavla, nebeskih zaštitnika Samostana i Župe Tuzla.

Izvor: Hrvatski glasnik / www.hrvatskiglasnik.ba

U četvrtak, 29. lipnja, svečanom svetom misom proslavljena je svetkovina svetih Petra i Pavla, nebeskih zaštitnika Samostana i Župe Tuzla. Svetu misu je predvodio fra Martin Antunović, župnik Župe Ulice uz sudjelovanje desetak svećenika Tuzlanskog dekanata, izvijestio je portal Hrvatski glasnik.

Na početku propovijedi fra Martin je zaželio sretan imendan svima koji nose ime dvojice apostolskih prvaka i podsjetio kako jednom svetkovinom slavimo dvojicu velikana naše vjere.

“Sveti Petar i Pavao su bili različiti ljudi – svaki od njih je išao svojim životnim putom, ali su se borili za isti cilj. Petar je bio apostol, Pavao učitelj naroda i dali su temelje kršćanske vjere i bogoslužja. Krist je obojicu izravno pozvao u svoju službu, ali na različite načine – dajući im poslanje. Petar je prvi bio u ispovijedanju vjere, a Pavao u naučavanju njezinih istina. Petar je od vjernih Židova osnovao prvu Crkvu, a Pavao je prenio Kristovo ime poganima – nežidovima i postao učitelj naroda, jedan od najvećih misionara prve Crkve. Obojica su na svoj način gradili jednu kršćansku Crkvu.

Mučeničkom smrću posvjedočili su svoju vjeru u Boga. Nakon što su prošli svoj životni put, zaslužili su vijenac mučeništva i svetosti (…).

Svetom Pavlu je bilo važno da je Isus umro za naše grijehe i uskrsnuo, ali sve prema Svetom pismu Staroga i Novog zavjeta. Sveti Pavao nam donosi i prvo svjedočanstvo o uspostavi euharistije. Tako piše: ‘Ono što sam ja primio, predajem vama’. U prvoj poslanici Solunjanima govori o drugom Kristovu dolasku. Pavao je mogao na koncu svoga života mirno kazati:’Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak'(…).

Što nam poručuju dva velikana naše kršćanske vjere? Bila su to dvojica bitno različitih Kristovih učenika i sljedbenika, dva životna puta, dva prvaka kršćanske vjere. Bili su mučenici vjere, heroji i svetci. Nama su uzori u kršćanskom životu i nasljedovanju njihova života, bilo to u zgodno ili nezgodno vrijeme. Nisu se plašili smrti jer se nisu plašili svojih progonitelja, s obzirom na to da su doživjeli ono što mi s vjerom očekujemo, a to je susret s Kristom i uskrsnuće mrtvih. Ovo je zapovijed moja kaže Isus njima: ‘Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas i veće ljubavi nitko nema od ove da tko život svoj položi za svoje prijatelje’. A oni su položili svoje živote za Krista. Ispunili su svoju misiju. Sad je red na nama. Živimo u jednom globalnom svijetu, svi smo nekako blizu jedni drugima, a nikad udaljeniji jedni od drugih. Sve je manje bratstva među ljudima i među kršćanima, nema više dobrote.

Iz toga proizlaze nepravde, siromaštvo i nejednakost, a sve je manje solidarnosti među ljudima i kršćanima. Ako želimo, kao kršćani, mijenjati svijet na bolje, možemo to uraditi dobrotom i prijateljstvom, najprije između sebe, a onda u odnosu s drugim ljudima. Hoćemo li i mi na koncu svog života reći, poput Pavla: ‘Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao…’?“

Nakon svete mise vjernici su se, po starom običaju, zadržali ispred crkve, pa se proslava patrona prenijela u crkveno dvorište.

Izvor: hrvatskiglasnik.ba
Objavljeno: 30.lipnja 2023.