Vjernička zajednica Sv. Antuna Padovanskog Boće, kod Brčkog, proslavila je, 5. kolovoza, u večernjim satima 100 godina od osnutka župe.
Izvor: Nedjelja
Vjernička zajednica Sv. Antuna Padovanskog Boće, kod Brčkog, proslavila je, 5. kolovoza, u večernjim satima 100 godina od osnutka župe. Svečanu euharistiju slavio je nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, izvijestio je portal Nedjelja.
Koncelebriralo je 10-ak svećenika među kojima je bio župnik vlč. Filip Maršić, kao i brčanski dekan i župnik preč. Damir Ivanović. Župnik Maršić pozdravio je nazočne.
Na početku prigodne propovijedi vrhbosanski nadbiskup zahvalio je Bogu i župljanima za sva rođenja i krštenja, koja su se dogodila u ovoj vjerničkoj zajednici, ali i za sve ostale sakramente koji su u njoj slavljeni. Također je iskazao hvalu za sve Bogu posvećene osobe koje su rođene tijekom stotinu godina u ovoj župi, ali i za sve kušnje i posebice za milost ustrajnosti i krepost hrabre vjere, koje su vjernici ove župe pretvarali u svoje životno ponašanje i postojanost. «Kao potomci svojih kršćanskih predaka, s vjerom u vječni život molimo i za sve koji su u ovoj župi umrli tijekom protekloga stoljeća. U raj poveli ih anđeli i na dolasku njihovu primili ih sveci i mučenici i poveli ih u sveto zajedništvo miljenika Božjih! Neka im svima Gospodin bude milosrdan i blag! I molimo također za pokojne dušobrižnike, koji su dio svoje svećeničke službe vršili u ovoj zajednici. Ovdje su oni, po zagovoru svetog Ante Padovanskog, kao glasnici Riječi Božje, sluge oltara i svjedoci dobrote, Božje blagoslove posredovali, njegovo milosrđe zazivali i s ovom zajednicom molili. I sigurno se iz vječnosti, kamo ih je već pozvao Gospodar života, u ovoj svetoj misi s radošću našim molitvama i našemu veselju pridružuju ti pokojni svećenici: Izidor Poljak, Ivan Zirdum, Rudolf Klampfl, Petar Živković, Josip Kalčik i Juro Čolić. A Ilija Matanović, Ivo Božić, Ivo Paradžik, Josip Janjić i Ivo Tomašević zahvaljuju za milost što su ovdje služili i mole za sretniju budućnost ovoga kraja, svih njegovih ljudi i naroda», kazao je nadbiskup te podsjetio kako njezin sadašnji župnik Filip ove godine je navršio svojih 25 godina svećeništva i 50 godina života.
U drugom dijelu propovijedi istaknuo je kako je «vrlo sretna okolnost što ovaj veliki jubilej župe proslavljamo uoči blagdana koji u našemu narodu ima dva vrlo lijepa naziva: Preobraženje Gospodnje i Lice Božje». «U dva od naviještenih odlomaka iz Novoga zavjeta čuli smo usporedan izvještaj o događaju na Svetoj gori, a prvo čitanje iz knjige proroka Danijela njegova je najava iz dalekih vremena Staroga zavjeta. Prorok Danijel u svom viđenju najavio je Spasitelja i njegovo božansko dostojanstvo nazvavši ga 'Sin čovječji', imenom koje je Isus više puta u svojim govorima izravno primijenio na sebe», posvijestio je i napomenuo kako je apostol Petar u svojoj drugoj poslanici, kao jedan od izravnih svjedoka i očevidac onoga što se zbilo na Gori, ranoj zajednici kršćana piše: «Nismo vam navijestili snagu i dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva. Od Oca je doista primio čast i slavu kad mu ono od uzvišene Slave doprije ovaj glas: 'Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina!' Taj glas, koji s neba dopiraše, čusmo mi koji bijasmo s njime na Svetoj gori (1,16-18).»
Potom je podcrtao kako za Isusove učenike događaj njegova preobraženja značio je očitovanje Isusa kao Sina Božjega, u kojemu je sva milost Boga Oca, pa je zato Isus Očev ljubljeni sin kojega treba slušati. «Do toga časa je, iako Sin čovječji, u svome tijelu Isus bio samo 'ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik' (Fil 2,7) i kao nekim zastorom sakriven. Zato su se ljudi, dok su promatrali kako Isus naučava i čini neobične stvari, redom pitali: 'Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile?' (Mt 13,54). Odnosno, čudeći se, govorili su zar on nije drvodjeljin sin i zar mu se majka ne zove Marija i njegova rodbina zar nije među njima», rekao je mons. Vukšić naglašavajući kako «zastor Isusova ljudskoga lika, tijela i djelovanja je do preobraženja činio da se u njemu ne vidi Sin čovječji».
«Svrha Isusova preobraženja u ono vrijeme bilo je očitovanje njegova božanskog dostojanstva i ohrabrenje vjere učenika pred kušnjama, koje su slijedile, jer je on upravo s Gore krenuo prema Jeruzalemu neposredno prije svoje muke. Tako je bilo u ono vrijeme! A sad je pitanje: Koje značenje i poruku Isusovo preobraženje ima za nas, za njegovu sadašnju Crkvu i vjernike, i samim time također za ovu župnu zajednicu i za svakoga od nas», dodao je nadbiskup i spomenuo kako se nekoliko desetaka godina nakon Isusove smrti i uskrsnuća događali veliki progoni Crkve, pa su se u tim kušnjama kod kršćana javljale sumnje u Isusa i poneki otpad. «Na te pojave Petar reagira i piše kršćanima, da im je snagu Gospodina Isusa Krista, zajedno s drugim svjedocima, navijestio kao očevidac Isusova veličanstva, a ne tako što bi slijedio izmudrene priče. Potom opisuje događaj na Gori i dodaje savjet, koji jednako vrijedi za sve nas, a posebice za one među nama, koji žive teške trenutke i izloženi su problemima, bolestima i drugim kušnjama života ili unutrašnjim dvojbama glede Isusa (...) Apostol Petar i nama poručuje, da je u Isusovu preobraženju potvrđena riječ proroka Danijela te da i mi dobro činimo ako uz nju prianjamo», rekao je te na kraju napomenuo osnovnu poruka blagdana Lica Božjega i događaja Isusova preobraženja: «Slušajte Isusa Sina Božjega ljubljenog! I dobro činite ako uz njega prianjate kao uza svjetiljku i putokaz!»
Nakon mise vrhbosanski nadbiskup blagoslovio je pastoralni centar, a potom je upriličeno pučko veselje.
Inače, vjernička zajednica se za proslavu obljetnice pripremala trodnevnicom. Prvoga dana misa je slavljena u Donjim Dubravicama, drugi dan u Boderištu, a uočnica u Boću.
Vrijedi dodati da se župa Sv. Ante Padovanskog – Boće nalazi u sjeveroistočnom dijelu Bosanske Posavine, 20 km zračnom crtom jugozapadno od Brčkog. Daytonskim sporazumom pripada Distriktu Brčko. Župa je utemeljena 1923. odvajanjem pojedinih naselja od Zovika i Brčkog. Crkva je izgrađena 1926. i do sada je nekoliko puta obnavljana.
Prvi i najpoznatiji župnik bio je Izidor Poljak, svećenik i pjesnik, rođen 1883. u Bednji u Zagorju. Za svećenika je zaređen 1907. Nakon osnivanja župe postao je njezin prvi župnik te gradeći crkvu dobio je upalu pluća i umro 21. kolovoza 1924.
Izvor: nedjelja.ba
Objavljeno: 06.kolovoza 2023.
