Papa je uputio poslanicu bogoslovima i svećenicima Rima, koju je uputio usred Svjetskog dana mladih, a nosi nadnevak 5. kolovoza – spomen na posvetu bazilike Svete Marije Velike.
Foto: Ilustracija
Na oko sedam stranica, Papa riječima „Blizu sam vam u vašim radostima i patnjama“, piše kleru svoje biskupije, upozoravajući ih na duhovnu svjetovnost koja se „skriva iza privida religioznosti i ljubavi prema Crkvi, a zapravo se sastoji u traženju, umjesto slave Božje, ljudske slave i osobnog blagostanja“, objavljeno je na vatican.va, a prenosi hkm.hr. Papa je istaknuo zahvalu za dragocjenu i često skrivenu ili malo priznatu službu, a zatim ih je ohrabrio da nikada neće biti sami usred „radosti i patnje“, te upozorio i na klerikalizam.
Papine zahvale i brige
Tekst je, piše Papa, plod molitve u kojoj je povjerio sve svećenike: „Zamolio sam Majku da vas čuva i zaštiti, da osuši vašu tajnu suza, da u vama oživi radost službe i da vas svaki dan učini pastirima zaljubljenima u Isusa.“
Istaknuo je i brigu razočaranih svećenika njihovim pozivom i službom. „To je, služba koja nosi teret radosti i rada, nadanja i razočaranja, a koja se često odvija usred mnogih napora i nesporazuma“, naznačio je.
Zato kaže „hvala“ i zapravo to više puta ponavlja u pismu: „Hvala vam za tolika skrivena dobra koja činite“; „hvala za rad koji ponekad ne dobije nikakvo priznanje“. „S druge strane naša se svećenička služba ne mjeri pastoralnim uspjesima (sam ih je Gospodin imao sve manje i manje kako je vrijeme prolazilo). Osjećam da sam na putu s vama i želio bih da osjetite da sam vam blizu u vašim radostima i patnjama, u vašim projektima i trudu, u vašoj gorčini i pastoralnim utjehama“, napisao je papa Franjo, uvjeravajući ih da dijeli „želju za zajedništvom“.
Zatim stigmatizira, kako kaže, najgora zla za svećeničku službu: duhovnu svjetovnost i klerikalizam – napasti koje osuđuje već desetljeće. Doista, Papa se ispričava u nekim dijelovima poslanice zbog ponavljanja stvari koje su već bile izrečene; ali, naglašava „to su nužne opomene“. To su stvari, piše on, koje su „prioriteti“.
„Bog od nas traži da idemo u dubinu u borbi protiv duhovne svjetovnosti. Henri de Lubac je upozoravao na opasnosti ovog načina života koji duhovnost svodi na privid. Duhovna svjetovnost navodi nas da budemo 'trgovci duhom', ljudi odjeveni u svete oblike koji u stvarnosti nastavljaju razmišljati i djelovati u skladu s modom svijeta“, upozorio je poglavar Katoličke Crkve.
Poziv na budnost
„Ne smijemo dopustiti da nas fasciniraju zavodljivosti prolaznog, prosječnost i navika, iskušenja moći i društvenog utjecaja. I, opet, taštinom i narcisoidnošću, doktrinarnom nepopustljivošću i liturgijskim estetizmom, oblicima i načinima na koje se svjetovnost skriva iza privida religioznosti pa i ljubavi prema Crkvi, a zapravo se sastoji u traženju, umjesto slave Gospodnje, ljudska slava i osobno blagostanje.
Duhovna svjetovnost je blaga napast i zbog toga još podmuklija (…) Zapravo, uvlači se, znajući kako se dobro sakriti iza dobrog izgleda, čak i unutar 'religioznih' motivacija. To je, ukratko, jedan od onih 'elegantnih demona' o kojima sam govorio u svom obraćanju Rimskoj kuriji 2022., koji dolaze i odlaze i koji kucaju na pristojan način. Kada uđe u srca pastira, ta svjetovnost poprima poseban oblik, oblik klerikalizma. Oprostite što ovo ponavljam, ali kao svećenici, mislim da me razumijete, jer i vi dijelite ono u što vjerujete na iskren način, prema onoj lijepoj, tipično rimskoj (romanesko!) osobini po kojoj iskrenost usne dolaze iz srca, a miriše na srce“, istaknuo je papa Bergoglio.
„Kao star čovjek i od srca, osjećam da vam mogu reći da me zabrinjava kada ponovno padamo u oblike klerikalizma; kada, možda i nesvjesno, dopuštamo ljudima da vide da smo superiorni, privilegirani, postavljeni 'iznad' i stoga odvojeni od ostatka Božjeg svetog naroda. Klerikalizam je bolest, koja dovodi do živog autoriteta u različitim oblicima vlasti, bez svijesti o dvoličnosti, bez poniznosti, ali s distanciranim i oholim stavovima“, naglasio je te naveo. metaforu o mlijeku i vuni (onome što hrani i grije), koju nalazimo kod Ezekiela i Sv. Augustina, kako bi upozorio na rizik da „hranimo sebe i svoje interese pokrivajući se udobnim životom“.
„Kada se bavimo samo mlijekom, mislimo na svoju osobnu korist; kada opsesivno tražimo vunu, razmišljamo o brizi o vlastitom imidžu i povećanju uspjeha. I tako gubimo svećenički duh“, piše.
Zagledanost u Isusa
Prema riječima pape Franje, „pohvala, osjećaj milosti, zadivljenost besplatnošću Božje ljubavi, pomažu u suzbijanju ovih tendencija. Ali prije svega postoji svakodnevni protuotrov, a to je gledati Isusa raspetoga, svaki dan uperiti pogled u Onoga koji se ispraznio i ponizio za nas, sve do smrti“.
„To je svećenički duh, koji nas čini slugama Božjeg naroda, a ne gospodarima: trebamo prati noge našoj braći i sestrama, a ne da ih gnječimo svojim nogama. Ostanimo, dakle, budni prema klerikalizmu. Klerikalizam može utjecati na svakoga, čak i na laike i pastoralne djelatnike: može se zapravo preuzeti 'klerikalni duh' u vršenju službi i karizmi, živjeti svoj poziv na elitistički način, zatvarati se unutar vlastite skupine i podizati zidove prema vani, razvijanje posesivnih veza prema ulogama u zajednici, njegovanje arogantnih i hvalisavih stavova prema drugima. Tada su evidentni simptomi: žaljenje, negativnost, kronično nezadovoljstvo onim što nije u redu, ironija koja postaje cinizam. Tako se postaje zaokupljen klimom kritike i gnjeva koji diše oko sebe, umjesto da bude vrsta ljudi koji, s evanđeoskom jednostavnošću i blagošću, s dobrotom i poštovanjem, pomažu svojoj braći i sestrama da izaći iz živog pijeska netrpeljivosti (…) Zasučimo rukave i prignimo koljena (vi koji možete!): molimo se Duhu jedni za druge, molimo Ga da nam pomogne da ne padnemo, u osobnom životu ili u pastoralnom djelovanju, u taj religiozni izgled pun toliko toga, ali lišen Boga, kako ne bi bili službenici svetoga, nego strastveni navjestitelji Evanđelja, ne 'državni klerici', nego pastiri naroda“, zaključio je papa Franjo.
Izvor: Nedjelja
Objavljeno: 09.kolovoza 2023.
