Pedagoško vijeće Sustava katoličkih škola za Europu svake godine za svoje djelatnike organizira seminar s tematikom duhovno-pedagoškog i psihološkog karaktera. Ove se godine seminar održava u Sarajevu od 17. do 19. kolovoza u prostorijama KŠC-a.

Izvor: KŠC Opća-realna gimnazija

Pedagoško vijeće Sustava katoličkih škola za Europu svake godine za svoje djelatnike organizira seminar s tematikom duhovno-pedagoškog i psihološkog karaktera, koji se počesto održava na različitim lokacijama. Predavači su uglavnom probrani stručnjaci iz pedagoških, psiholoških, metodičkih i duhovih područja koji djelatnike nastoje upoznati s novim metodama rada s učenicima, ali jednako tako i pomoći im da se znaju nositi s problemima s kojima se suočavaju u radu s mladim ljudima.

Ove se godine seminar održava u Sarajevu od 17. do 19. kolovoza u prostorijama KŠC-a, a tema je Nastavnički stres i rizik od sagorijevanja na poslu u post Covid vremenu.

Nakon pozdrava moderatorice doc. dr. Jelene Brkić-Šmigoc i predstavljanja predstojećih aktivnosti, sve nazočne djelatnike i ravnatelje škola Sustava, pozdravio je mons. mr. Ivica Božinović, v.d. promicatelja Sustava. Poseban pozdrav upućen je voditelju prvog dana seminara dr. sc. p. Miji Nikiću, D.I., profesor na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu.

Budući da je već tradicija da prvi dan seminara bude duhovnog karaktera, tako je to bilo i ovaj put. Pater Mijo Nikić, kao svećenik i psiholog, u svom izlaganju je govorio o čovjeku kao multidisciplinarnom biću, biću koje je sastavljeno od podsvijesti (nesvjesnog), tjelesne, emocionalne, društvene i duhovne dimenzije. Veći dio predavanja posvetio je važnosti prvih godina našega života, na temelju kojih gradimo svoj karakter, svoju osobnost, svoje životne stavove… ili iz kojih izrastamo u ranjene osobe, osobe koje ne uspijevaju dozreti u izgrađene ličnosti. Puno toga je u našoj podsvijesti, dio nas iako to razumski ne znamo, ali to utječe na naše ponašanje. Govorio je o važnosti duhovne dimenzije po kojoj imamo dostojanstvo, jer smo stvoreni na sliku Božju. Važno je znati / vjerovati, kazao je, da me je Bog stvorio, da sam i tjelesno i duhovno biće, da tijelo i duh imaju komunikaciju. Važno je voljeti sebe, ali ne narcisoidno, tko sebe voli taj unosi disciplinu u svoj život. Čovjek je biće vjere, a vjera vidi nevidljivo. Vjera je dar Božji na koji čovjek treba odgovoriti svojom slobodom. Vjerovati znači promatrati život Božjim očima.

U svom vrlo zanimljivom izlaganju p. Nikić je nadalje govorio o veličini i bijedi čovjeka, o načinu izražavanja emocija, osobito potisnutih emocija (Tijelo izražava ono što dušu muči), te dao nekoliko savjeta o zdravom i osmišljenom načinu života.

Nakon vrlo sadržajnog izlaganja p. Mije Nikića uslijedilo je slavlje svete mise u crkvi Kraljice svete krunice, koju je predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, uz koncelebraciju ravnatelja svih Centara, generalnog vikara mons. Slađana Ćosića i drugih svećenika djelatnika škole.

Na temelju evanđelja dana (Mt 18, 21-35) nadbiskup Vukšić je u svojoj propovijedi govorio o ljepoti i snazi praštanja, ali isto tako o posljedicama nepraštanja. Na upit apostola Petra Isusu koliko puta čovjek treba oprostiti bratu ako ga povrijedi, Isus mu odgovara da treba oprostiti ne samo sedam puta (kako je to tvrdio Petar) nego sedamdeset puta sedam, a to znači bezgranično. Da bi ga slušatelji razumjeli, Isus, u nastavku ovog ulomka Evanđelja, iznosi prispodobu o kraljevstvu nebeskom i Kralju koji je spreman svome sluzi, ako ga zamoli, oprostiti sav dug, dug koji sluga nikada ne bi mogao vratiti. Iznoseći teološko tumačenje ogromnog duga ovoga sluge (deset tisuća talenata - novčana vrijednost samo jednog talenta bila je otprilike 6.000 denara, a jedan je denar bio dnevna plaća radnika.) i Kralja koji mu prašta, nadbiskup Vukšić u ovoj prispodobi vidi sliku Kralja nebeskoga, Stvoritelja neba i zemlje, Oca nebeskoga koji je spreman čovjeku sve oprostiti. Međutim Evanđelje dalje prati ponašanje sluge kojemu je sve oprošteno. „A kada taj isti sluga izađe, naiđe na jednog svog druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: 'Vrati što si dužan!' Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: 'Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti!'. Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati dug.“ Kada je kralj čuo ponašanje ovoga sluge kazavši mu da je trebao oprostiti svom dužniku kao što je i on njemu oprostio, nastupio je potez pravednosti – sluga je bačen u tamnicu sve dok ne vrati dug. Prateći ponašanje sluge, nadbiskup Vukšić je sve prisutne pozvao da učimo od Oca nebeskoga, da ne stavljamo granice svome praštanju, jer praštanje je božanska kategorija, vrlina jakih, vrlina sinova nebeskoga kraljevstva.

Sv. misu animirali su djelatnici KŠC-a „Don Bosco“ Žepče.

Poslije svete mise uslijedila je zajednička večera i međusobno druženje.

Izvor: KTA
Objavljeno: 18.kolovoza 2023.