Vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić slavio je, 9. rujna, euharistiju na groblju u Grabovici koje pripada župi Svih svetih u Drežnici nedaleko od Jablanice čime je obilježeno tri desetljeća od pokolja nad Hrvatima

Foto: Nedjelja

Program obilježavanja ove tužne obljetnice započeo je polaganjem vijenaca kod spomenika žrtvama posljednjeg rata u Grabovici, gdje se nazočnim obratio predsjednik Udruge hrvatskih stradalnika Grabovica 93 Josip Drežnjak, piše portal Nedjelja.

Poslije govora predsjednika Udruge i molitve opijela nazočni su se zaputili prema mjesnom groblju moleći put križa. Nakon dolaska na groblje misu je slavio vrhbosanski nadbiskup metropolita i apostolski administrator Vojnog ordinarijata u BiH mons. Vukšić. Koncelebriralo je 10-ak svećenika među kojima je bio i upravitelj župe u Drežnici don Drago Ćurković.

Duše pokojnih čekaju uskrsnuće tijela

U prigodnoj homiliji koju je naslovio Ne ponovilo se nigdje, nikada i nikomu više! nadbiskup je istaknuo kako su prošla tri desetljeća „otkako je u ovom kanjonu bistre vode zloba pomućenih ljudskih umova, nasilno i na vrlo grub način, oduzela živote nezaštićenih civila“.

„I mnogo puta do sada, osobito u povodu obilježavanja ove tragedije, u Grabovici i na drugim mjestima ponovljena su imena stradalih i zabilježene riječi, uzdasi i suze njihovih rođaka i prijatelja. Kroz to vrijeme u podnožju spomenika položeni su brojni vijenci, koji su izraz i znakovi našega pamćenja. Upaljene su i brojne svijeće, koje treperenjem svoga plamička vidljivo i simbolički naznačuju vjeru kršćana da njihove duše u vječnosti žive i čekaju uskrsnuće svojih tijela. Kroz sve te dane iz vjerničke pobožnosti proizašle su također brojne molitve, kojima nadodajemo i ovo euharistijsko slavlje“, kazao je mons. Vukšić podsjećajući kako se nastavljaju izgovarati riječi.

„Čuju se i dalje uzdasi i vide suze. Nastavljaju se paliti svijeće i polagati vijenci. A iz naše vjere u uskrsnuće i vječni život te iz svoga kršćanskoga poslanja da budemo svjedoci Božje ljubavi u svijetu, nastavljamo Gospodinu Bogu upućivati ponizne molitve koje, zajedno sa svim drugim znakovima našega poštovanja prema žrtvama i sjećanja na njihovu tragediju, te našega suosjećanja i solidarnosti sa članovima njihovih obitelji, naznačuju i našu najdublju želju, koja se pretače u poruku iz Grabovice, a glasi: Ne ponovilo se nigdje, nikada i nikomu više! I neka je svi čuju, poslušaju i primijene posvuda. Poput jeke iz ovoga dubokog kanjona, neka se ta naša molitva stalno uzdiže pred lice svemogućega Stvoritelja, Kralja mira i Gospodara života. Neka odzvanja što je moguće glasnije i dalje. Neka ona bude naš zagovor za pokojne iz Grabovice i za ratne žrtve svih naroda. Neka bude molitva za mir, utjeha ožalošćenima i brana protiv svih zlih nakana koje ugrožavaju ljudski život i dostojanstvo“, rekao je vrhbosanski nadbiskup ističući kako se „našoj molitvi za vječni smiraj svih pokojnika, za utjehu ožalošćenih, za zaštitu svakoga ljudskog života, za mir i slogu među narodima i državama, a protiv svakog oblika nasilja, iz vječnosti se sigurno pridružuju i duše žrtava iz Grabovice“.

Posvijestio je kako katolici vjeruju „da je to upravo to osnovna poruka ovih žrtava i svake slične tragedije bilo gdje na drugom mjestu“. „Vjerujemo da sve žrtve ratnih nasilja, kojima je oduzet život diljem Bosne i Hercegovine, žele i mole da naša budućnost bude bolja nego njihova prošlost. Na temelju povijesnog iskustva poznato je, da pravedni zakoni i njihova dosljedna primjena daju vrlo važan i odlučujući doprinos uspostavi pravde, društvene sloge i održanju mira među ljudima, narodima i državama. No jednako tako, isto iskustvo je učitelj, a brojne tragedije su dokaz, da sva ta izvrsna sredstva ipak nisu dovoljna i da je za pravedan mir potrebno više", dodao je naglašavajući kako nas „kršćanska nas vjera uči, da se trajan mir s drugim ljudima počinje graditi u onom trenutku kad čovjek vlastiti život, svoja razmišljanja i ponašanje uskladi s Božjim pravilima i tako uspostavi savez mira najprije s Gospodinom Bogom iz kojega potom proizlazi mir u vlastitoj savjesti“.

„Taj savez mira uključuje odreknuće od zlih djela, koja čovjeka čine udaljenim i neprijateljski raspoloženim i prema Bogu i prema ljudima. Mir, koji Bog daje svijetu po Isusu Kristu, ne ostavlja svijet onakvim kakav je bio. Naime, prije uspostave toga mira ljudi su po zlim djelima, koja vrše, udaljeni i neprijateljski raspoloženi. A naspram tomu, mir Božji usmjeren je prema nadvladavanju svakoga ružnog stanja i prema stvaranju posvema novih odnosa“, dodao je objasnivši kako je Krist svojim primjerom uzor mira „jer u njemu je prevladana svaka moguća udaljenost između Boga i čovjeka i izbrisana svaka prisutnost zla“.

Ostati u vjeri

„U njemu je uspostavljena blizina Boga i čovjeka i svim ljudima upućen poziv da nasljeduju taj Kristov primjer. U tom smislu dragocjene su riječi Svetoga pisma: 'Sada pak, u Kristu Isusu, vi koji nekoć bijaste daleko, dođoste blizu – po Krvi Kristovoj. Doista, on je mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu' (Ef 2,13-14). Izmirenje s Bogom je dakle prva i najvažnija postaja izgradnje svakoga drugog oblika sloge, mira i prijateljstva. O tomu smo slušali u odlomku iz Poslanice Kološanima, koji se danas naviješta na svim misnim slavljima“, kazao je te posvijestio kako se apostol Pavao u proljeće 63. godine nalazio u pritvoru u Rimu odakle je pisao ranoj zajednici kršćana u Kolosima u Maloj Aziji i poučavao ih o potrebi da budu bez mane i sveti, da im se ne može ništa prigovoriti, te da ostanu daleko od svakoga zla i izmireni s Bogom.

„Poticao ih je riječima: 'Nekoć i vi bijaste po zlim djelima udaljeni i neprijateljski raspoloženi, a sada u ljudskom tijelu Kristovu, po smrti, Bog vas sa sobom izmiri da vas k sebi privede svete, bez mane i besprigovorne, ako samo ostanete u vjeri utemeljeni, stalni i nepoljuljani u nadi evanđelja koje čuste, koje se propovijeda svakom stvorenju pod nebom, a ja mu, Pavao, postadoh poslužiteljem' (Kol 1,21-23)“, kazao je mons. Vukšić podcrtavajući kako je primjer idealnoga sklada između Božjega zakona i ljudskoga ponašanja te uzor mirne savjesti jest Isus Krist, koji je to dvoje ostvario u punini.

„Zato apostol Pavao piše: 'Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu i po njemu – uspostavivši mir krvlju križa njegova – izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima' (Kol 1,19-20). To je na razini pojedinca. A na društvenoj razini, svaki oblik odnosa među ljudima, koji bi uključivao podređenost bilo koga nekomu drugom, ili koji bi isključivao poštivanje dostojanstva i prava bilo kojega čovjeka i naroda, ili koji bi podrazumijevao uporabu nasilja i ugrožavanja ljudskoga života, niti bi dolazio od Boga niti može osigurati pravedan mir, slogu i društvenu pravednu“, rekao je nadbiskup pred kraj propovijedi i pozvao nazočne da ostanu u toj vjeri utemeljeni te stalni i nepoljuljani u nadi evanđelja, koje se propovijeda svakom stvorenju pod nebom, i budimo ponosni i vjerni poslužitelji mira Kristova.

Podsjetimo kako se ovaj ratni zločin dogodio u noći sa 8. na 9. rujan 1993., kada su pripadnici Armije RBiH na okrutan način ubili 33 nevine civilne žrtve. Tu nije bilo vojnih dejstava niti vojnika HVO-a tako da je zločin još stravičniji. Više o tome možete pročitati ovdje i u novom broju Katoličkog tjednika.

Izvor: Nedjelja
Objavljeno: 09.rujna 2023.