U Kliničkom centru Dubrava u Zagrebu, 24. rujna preminuo je fra Stipo Karajica, svećenik franjevac Bosne Srebrene

Fra Stipo Karajica je rođen 7. travnja 1965. u mjestu Bašćina, župa Kotor Varoš, od oca Marka i majke Ljubice rođ. Mandić. Osnovnu školu je pohađao u Kotor Varošu od 1973. do 1980. Srednju školu pohađao je u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom od 1980. do 1984., a Teološki fakultet na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu od 1985. do 1991.

Redovnički habit obukao je 15. srpnja 1984. u Visokom. Jednostavne redovničke zavjete položio je 4. srpnja 1985. na La Verni u Italiji, a svečane zavjete 29. rujna 1990. u Sarajevu u ruke provincijala fra Luke Markešića.

Sveti red đakonata primio je u župi Sokoline 9. prosinca 1990., a sveti red prezbiterata 29. lipnja 1991. po rukama Vinka kardinala Puljića, nadbiskupa vrhbosanskog.

Nakon svećeničkog ređenja obnašao je sljedeće dužnosti za svoju Provinciju i mjesnu Crkvu: župni vikar u župi Bugojno od 1991. do 1992., zamjenik ravnatelja HKO Kruh Sv. Ante od 1992. do 1993., voditelj Kruha Sv. Ante od 1993. do 1994., samostanski i župni vikar u župi i samostanu Rama-Šćit od 1994. do 1997., ravnatelj Kruha Sv. Ante od 1997. do 2000., definitor Bosne Srebrene od 2000. do 2003., ekonom Provincije Bosne Srebrene od 2000. do 2006., gvardijan u Franjevačkom provincijalatu Bosne Srebrene od 2000. do 2006. i ravnatelj Franjevačkog međunarodnog centra u Sarajevu od 2006. do 2009.

Od 2009. pa sve do svoje smrti fra Stipo je djelovao u župi i samostanu Sesvetska Sopnica pokraj Zagreba i obnašao različite dužnosti: od 2009. do 2023. župni vikar u župi Marije Anđeoske; samostanski vikar u samostanu Sv. Ilije od 2016. do 2022., gvardijan samostana Sv. Ilije od 2022. do 2023. i voditelj podružnice Kruha Sv. Ante od 2016. do 2023.

Fra Stipo se na poseban način zalagao za siromašne i ugrožene, radeći neumorno do kraja svoga života u Kruhu Sv. Ante, Humanitarno-karitativnoj organizaciji Bosne Srebrene. To je na poseban način bilo vidljivo u ratnom vihoru kada je zajedno sa svojim suradnicima organizirao nabavku i prijevoz humanitarne pomoći u ratom pogođena područja, posebno kao sudionik Bijelog puta za Novu Bilu, a zatim i poratnom vremenu gdje god je to bilo potrebno, a opet posebno oko izgradnje nekoliko kuća na području Petrinje i Siska nakon razornog potresa.

Fra Stipo je pisao za crkvena i redovnička glasila i portale, a u suradnji s drugim autorima bio je inicijator knjige Hrvati u Kotor Varošu, kao i njezina objavljivanja povodom dvadesete obljetnice stradanja i progona Hrvata iz kotorvaroške doline (2012.)

Bio je također veoma angažiran i u svim segmentima djelovanja provincije Bosne Srebrene, a napose kroz devet godina službe u Sarajevu u izgradnji i osmišljavanju samostana na Kovačićima, konvikta u Visokom te samostana i crkve u Sesvetskoj Sopnici (Zagreb). Jako je bio angažiran oko župnog pastorala počevši od Bugojna i Rame gdje je osnovao Framu kao i u Sopnici. Nesebično se darovao i ulagao silnu energiju trudeći se mladima pojasniti važnost usvajanja kršćanskih vrednota molitve, poštivanje Božjih zapovijedi i pomaganja bližnjemu u nevolji. Bio je i čovjek radosti i katkada je znao uzeti i gitaru i zasvirati koju pjesmu u krugu prijatelja i mladih. Trošeći tako svoj život za druge i njegov život se prerano ugasio od posljedica bolesti i nedavne operacije.

Vrijeme i mjesto ukopa bit će objavljeni naknadno, javlja Bosna Srebrena.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

Izvor: bosnasrebrena.ba
Objavljeno: 24.rujna 2023.