U večernjim satima u petak, 20. listopada 2023., nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić predvodio je Euharistijsko slavlje na svetkovinu nebeske zaštitnice sestara Milosrdnica sv. Vinka Paulskog bosanskohercegovačke provincije Majke Divne u crkvi posvećenoj utemeljitelju njihove Družbe i blagoslovio nove prostorije Uprave Provincije u sklopu samostana sv. Vinka Paulskog u središtu Sarajeva koji je oduzet nakon Drugog svjetskog rata

Foto: KTA

Na Misnom slavlju koncelebrirala su osmorica svećenike te sudjelovale sestre Milosrdnice iz nekoliko zajednica predvođene provincijalnom poglavaricom s. M. Vinka Bilješko, njezinom zamjenicom i kućnom poglavaricom s. Margaretom Brnada i sa sve tri savjetnice te ekonomom Provincije. Za ovu prigodu iz Zagreba je došla i vrhovna ekonoma s. M. Veronika Đogaš. Tu su bile i tri bivše provincijalne poglavarice: s. M. Vitomir Biljaka, s. M. Korona Cigić i s. M. Julijana Djaković. Također su sudjelovale i predstavnice sestarskih zajednica u glavnom gradu BiH među kojima i predsjednica Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH s. M. Željka Dramac, provincijska predstojnica Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije. Liturgijsko pjevanje animirala za orguljama s. Blanka Jeličić, piše Katolička tiskovna agencija.

U prigodnoj propovijedi nadbiskup Vukšić je napomenuo da su svi više puta, ili predvodeći ili sudjelujući u molitvi Lauretanskih litanija, zazvali Gospu kao Majku Divnu. „Pa ćemo tako i večeras započeti ovo razmišljanje zazivom: Majko Divna, moli za nas! Otkud taj zaziv, među različitim zazivima i kako je do njega došlo i što je sadržaj onoga što mislimo i vjerujemo kad Gospu zazivamo kao Divnu? Ponajprije, 1843. godine u jedan samostan srca Isusova u Rimu, koji je pripadao jednoj od francuskih kongregacija, i danas pripada i nalazi se u središtu grada, došla je jedna mlada djevojka Paulina, koja je postala sestra, a već kod dolaska bila školovana slikarica“, rekao je vrhbosanski nadbiskup te dodao da je za ove krajeve važna činjenica da je s. Paulina bila učenica poznatoga njemačkog slikara Alexandera Maximiliana Seitza, koji je sa svojim sinom oslikao najveći dio unutrašnjosti katedrale u Đakovu.

„Kao školovana slikarica, godinu kasnije, 1844. naslikala je blaženu Djevicu Mariju. Lik kojeg je ona naslikala bio je obješen na prilično prometnom hodniku samostana. Kako se slika, umjetnički vrijedna, tadašnjim poglavaricama učinila previše kitnjasta, donijele su odluku da je prekriju jednim velom“, kazao je nadbiskup Tomo dodajući da je slika oko godinu stajala tako sakrivena od pogleda svih prolaznika. „A onda se 1846. godine, doslovce na današnji dan, dogodilo da je papa Pio IX. pohodio taj samostan i kao i toliki drugi prije njega i poslije njega prolazio tim istim hodnikom i ugledao veo preko slike. Upitao je što je ispod i zamolio da dignu taj veo. Kad su digli veo, on je stao pred tom slikom i kazao jednostavno: Mater Admirabilis, Majka Divna. I tu zapravo započinje na neki način i kult i način razmišljanja nad onim što nazivamo Majka Divna. Slika je zasjala, veo je nestao, vjerojatno negdje u ormarima toga samostana, a onda je na mnogo strana slika Mater Admirabilis bila kopirana, umnažana i jednu od takvih kopija negdje na svojim putovanjima dobio je nadbiskup Stadler na dar“, kazao je nadbiskup Vukšić te dodao da je prvi vrhbosanski nadbiskup blagoslovio kapelicu sestara Milosrdnica u samostanu u Travniku, i tom zgodom sa sobom donio sliku Majke Divne.

„Darovao je sliku samostanu u Travniku i kapelicu toga samostana blagoslovio na čast Majke Divne. Tako otprilike u kronološkom smislu započinje kult Majke Divne i povezanost ove Družbe s onim što je Pio IX. nazvao Mater Admirabilis, Majka Divna. A sadržaj toga je, naravno, na mnoga strana, pogotovo kod marijanskih teologa, tumačen, ispisivan, propovijedan, razmatran... Divota Majke Božje započinje tamo gdje započinje njezino dostojanstvo. Zapravo ispravno kazano, njezina divota ili njezina divnost proizlazi i temelji se na njezinom dostojanstvu Majke Božje. I vjerska istina da je ona Majka Krista, Gospodina i Spasitelja svijeta temelj je svega što vjerujemo o Blaženoj Djevici Mariji i temelj je svake pobožnosti koja se iskazuje prema njoj. Tako je ona i divna prvenstveno zato što je Majka Božja. I samim time jer je Krist Gospodin, milosrdni Spasitelj svijeta, ona Majka Isusova je i Majka milosti i Majka Njegovoga milosrđa. Pogotovo po tome što je to milosrđe i tu milost, kojemu je ime Isus Krist, Spasitelj svijeta, darovala tome svijetu. To je njezino dostojanstvo. A iz toga dostojanstva izraslo je sve ono što je kitnjasto na njoj u obliku svetosti, u obliku predanosti u volju Božju, u obliku spremnosti da bude službenica Božja, u obliku spremnosti da se za rad volje Božje odrekne i vlastite volje, da je daruje u volju Božju i da njezina volja bude jedna od načina prolaska ovim svijetom same volje Božje. Dakle, divna po svojoj svetosti jer je puna milosti, kako ju je nazvao sam anđeo kod Isusovoga začeća“, kazao je nadbiskup Vukšić ističući da punina milosti znači maksimum življene svetosti na ovoj zemlji.

„Zahvaljujući prije svega redovnici Paulini, papi Piju IX., nadbiskupu Josipu Stadleru i iznad svega primjeru Majke Divne, Blažene Djevice Marije, zahvaljujemo Božjoj providnosti što je taj kult, taj oblik poštivanja prema Blaženoj Djevici Mariji dovela i ovdje. Majci Divnoj preporučamo prije svega ovu Provinciju, sve sestre njezine članice i nas večeras ovdje okupljene, cijeli ovaj grad sa željom da svi rastu u svetosti, u dostojanstvo pred licem Božjim, u čistoći i duhovnoj ljepoti“, kazao je nadbiskup Vukšić na kraju svoje propovijedi.

Na kraju Svete mise riječi zahvale nadbiskupu Vukšiću, svećenicima i svim okupljenima u ime sestara Milosrdnica uputio je redoviti slavitelj Svete mise u crkvi sv. Vinka vlč. Josip Vajdner, urednik Katoličkog tjednika i župnik župa Briješće.

Poslije Svete mise nadbiskup Vukšić blagoslovio je nove prostorije u koje će biti smještena Uprava Provincije koja je od 1974. do 2012. godine bila smještena u samostanu Gospe od brze pomoći u Abdića ulici, vrlo blizu samog centra grada, a potom u samostanu Majke Divne u sarajevskom predgrađu Stup.

Nakon blagoslova nazočnima se obratila provincijalna poglavarica s. M. Vinka Bilješko te zahvalila najprije Bogu i potom svima okupljenima za dar zajedništva u slavlju Euharistije, blagoslova kuće i druženja. „Hvala Vama oče nadbiskupe Tomo, da ste se potrudili i našli načina da budete s nama u ovom radosnom događaju. To nas ohrabruje i potiče na zauzeto služenje potrebnima u ovom gradu i širom BiH“, kazala je s. Vinka te podsjetila da su sestre Milosrdnice sv. Vinka Paulskoga stigle 1845. godine iz Tirola u Zagreb, a 1871. godine i u Sarajevo. „Godinu dana kasnije pozvane su u: Mostar, Dolac kod Travnika, Banju Luku i Derventu. Sljedećih godina otvaraju filijale širom BiH u: Livnu, Travniku, Žepču, Duvnu, Brčkom, Bugojnu, Ljubuškom i Zavidovićima“, kazala je s. Vinka te podsjetila da Družba sestara Milosrdnica sv. Vinka Paulskoga sa sjedištem u Zagrebu 1932. godine podijeljena je na tri provincije: u Zgrebu, Splitu i Rijeci.

„Vrhovno vijeće Družbe je 8.kolovoza 1974., po ovlaštenju Svete kongregacije za redovnike, donijelo odluku da se na području BiH osnuje provincija pod nazivom Bosanskohercegovačka provincija sv. Vinka Paulskoga sa sjedištem u Sarajevu, Abdića 10. Dan osnutka Provincije je 22. kolovoza 1974., na blagdan Marije Kraljice, u svetoj godini obnove i pomirenja. Prva provincijalna poglavarica bila je s. Agnes Momčinović. Štovanje Majke Divne započelo je 1906. godine u Travniku i širilo se među sestrama, posebno uz njezin blagdan 20. listopada te je već 1981. Provincija stavljena pod zaštitu Majke Divne. Godine 2005. Provincija dobiva službeni naziv Provincija Majke Divne Sarajevo“, pojasnila je s. Vinka te zahvalila sestrama u ovom samostanu s. Margareti Brnada, s. Antoniji Hrgota i s. Moniki Martić za veliki trud koji su uložile oko uređenja novih prostorija za Upravu Provincije.

Prve sestre milosrdnice su stigle u Sarajevo 13. studenoga 1871. na poziv biskupa fra Paškala Vujičića, a u Sarajevu ih je dočekao fra Grgo Martić koji je u ono doba bio župnik u Sarajevu, stoji na mrežnoj stranici sestara Milosrdnica. Fra Grgo Martić je smjestio sestre u jednu kućicu pokraj stare župske crkve na Miljacki. Godine 1874. sarajevski župnik fra Grgo Martić, dobivši 2 500 dukata od generalnog austrijskog konzula, kupio je na obali Miljacke zemljište za biskupski stan te za školu i samostan sestara.1879. godine izbio je veliki požar i uništio samostan i školu sestara tako da su se sestre morale tu zimu vratiti u Zagreb, ali su se već u veljači 1880. vratile u Sarajevo i popravile kuću da bi opet otvorile školska vrata djeci.

Dr. Josip Stadler ( 1843-1918), čovjek širokih pogleda i apostolskog duha, dolazi za prvog nadbiskupa u Sarajevo 15. siječnja 1882. Posjetivši školu koju su sestre milosrdnice imale na Miljacki, odmah je uočio da na tom mjestu nema uvjeta za budući razvoj škole. 14. lipnja 1882. dr. Stadler kupuje zemljište na samoj žili kucavici Sarajeva – na uglu Čemaluše i Kezmanove (Šenoine) ulice i poklanja ga „bijelim sestrama“ da na njemu sagrade crkvu samostan i školu i da tu rade Bogu na slavu, na procvat njegove Crkve, na vremenito i vječno dobro njegova naroda. Dobivši 8. svibnja 1883. od vlasti propisanu građevinsku dozvolu, sestre sv. Vinka grade u Čemaluši crkvu, samostan i školu. Gradnja je dovršena 19. studenog 1883. Unutrašnjost crkve sv. Vinka uređivana je polako darovima vjernika i prijatelja.

Tijekom ratnog razaranja Sarajeva crkva je stradala. Pogođena je izravno s nekoliko granata. Cijela unutrašnjost crkve je devastirana, krov oštećen, a umjetnička djela uništena, napose slika Gabrijela Jurkića „Marta i Marija“. Neposredno nakon rata sestre su uspjele sanirati ratne štete na crkvi i obnoviti unutrašnjost. Vrhovna uprava Družbe sestara milosrdnica odobrila je, 1. srpnja 1996. osnivanje nove sestarske zajednice pod nazivom “Samostan sv. Vinka” u Sarajevu, u ulici Maršala Tita 44, s ciljem “da se po svim sestrama širi slava Božja po Vinkovom milosrdničkom služenju Bogu i bližnjima, pogotovo siromasima”.

Izvor: KTA
Objavljeno: 21.listopada 2023.