Nije rijetkost da iz iste (rodbinske) loze potekne više duhovnih zvanja, svećenika ili redovnika i redovnica

Izvor: Svjetlo riječi

Nije rijetkost da iz iste (rodbinske) loze potekne više duhovnih zvanja, svećenika ili redovnika i redovnica. O jednom takvom slučaju, a radi se o lozi Pavla Radmana i Anastazije r. Lovrinović (Andrijević), doseljenim u Šargovac, u župi Petrićevac kod Banje Luke, iz Šimića, župa Ivanjska. Oni su imali sinove Stjepana, Josipa i Ivana, a svaki od njih je imao sina svećenika franjevca, člana ili pripadnika provincije Bosne Srebrene. Ovdje je o njima riječ, piše portal Svjetlo riječi.

Fra Stipo Radman

Petar (fra Stipo) Radman, sin Stjepana i Franciske r. Klečina, rođen je 15. veljače 1824. u Šimićima. Odlučivši se za redovnički život u franjevačkom redu, stupio je u novicijat u Fojnici 4. studenoga 1839., uzevši redovničko ime fra Stipo, a sljedeće godine istoga dana položio je redovničke zavjete. Gimnaziju i filozofsko-teološki studij svršavao je u samostanskoj školi provincije Bosne Srebrene, za fojnički distrikt u ono vrijeme u samostanu u Livnu. Za svećenika je zaređen 16. prosinca 1848. godine. Kao kapelan služio je sljedećih godina na više župa, među drugima i u Ivanjskoj i Bugojnu, a kao župnik u Staroj Rijeci (1856. – 1857.), Ivanjskoj, dva puta (1859. – 1860.; 1872. – 1878.) i Banjoj Luci (1865. – 1868.).

Zajedno s fra Franjom Ćurićem i fra Stipom Orlovcem kupio je g. 1865. zemljište zvano Dudić na Petrićevcu, kada počinju i pripreme za podizanje franjevačkoga samostana na tom mjestu. Gradnja samostana, pod vodstvom fra Stipe Radmana koji je u to vrijeme bio predsjednik rezidencije u Ivanjskoj, počela je g. 1873. i trajala dvije godine.

Fra Stipo, narušenoga zdravlja, g. 1878. povlači se u samostan na Petrićevac, a posljednje dane života proveo je u župi Barlovci kod svoga stričevića fra Joze Radmana, i tu umro 7. prosinca 1887. Po vlastitoj želji pokopan je na groblju Crkvene.

Fra Jozo Radman

Marko (fra Jozo) Radman, sin Josipa i Marije r. Vukadinović, rođen je u Šargovcu 29. kolovoza 1858. godine. Kao 15-godišnjak stupio je u franjevački red i 12. studenoga 1873. započeo godinu novicijata u Fojnici, uzevši redovničko ime fra Jozo. Svečano se zavjetovao 1. travnja 1880. Gimnaziju i filozofsko-teološki studij svršavao je u samostanskoj školi provincije Bosne Srebrene u Livnu. Za svećenika je zaređen 16. siječnja 1881. Kapelansku službu je vršio nekoliko godina, a župnik je bio u Barlovcima (1887. – 1888.), Bihaću (1889. – 1891.), Volaru/Šurkovcu (1891. – 1894.; 1896. – 1897.), i u Bosanskoj Gradišci (1895. – 1896.). Umro je vrlo mlad u Volaru/Šurkovcu 4. siječnja 1897. godine te pokopan na mjesnom groblju župe Volar.

Fra Ambrozije (Ambroža) Radman

Juro (fra Ambrozije) Radman, sin Ive i Marije r. Anušić, rođen je 23. travnja 1844. u Šargovcu. U franjevački novicijat stupio je 16. srpnja 1861., a svečane zavjete položio je 10. rujna 1866. godine. Zaređen je za svećenika 22. prosinca 1867. Nekoliko godina vršio je kapelansku službu na nekoliko župa, a potom je bio župnik u Bihaću (1884. – 1886.), gvardijan i župnik na Petrićevcu (1886. – 1891.), župnik dvaput u Ivanjskoj (1893. – 1894. i 1897. – 1898.) te u tri navrata župnik u Bosanskoj Gradišci (1894.; 1896. – 1897.; 1898. – 1912.) i isto toliko u Barlovcima (1882. – 1884.; 1891. – 1893.; 1913. – 1918.).

Kao gvardijan na Petrićevcu dao je da se poruše svi unutarnji zidovi dotrajale i ruševne samostanske zgrade koju je 1873. – 1874. gradio fra Stipo Radman te da se ozidaju novi. Kao župnik u Bosanskoj Gradišci sazidao je g. 1899. župni stan, a g. 1912. lijepu crkvu.

Poslije župničke službe u Barlovcima još je pastoralno djelovao u nekim župama, a zatim se povukao u miran život u samostan na Petrićevcu gdje je 26. ožujka 1924. i umro. Sahranjen je na samostanskom groblju sv. Franje.

Fra Ivo Radman

Sin je Petra i Ruže r. Lipovac, rođen 12. travnja 1955. u Šargovcu, župa Petrićevac. Nakon završene osnovne škole u rodnom mjestu, četverogodišnju gimnaziju pohađao je u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, a petogodišnji filozofski i teološki studij na Franjevačkoj bogosloviji u Sarajevu. U franjevački red, kao član provincije Bosne Srebrene, stupio je ulaskom u novicijat 15. srpnja 1973., svečane zavjete položio 13. travnja 1980., a za svećenika zaređen 29. lipnja 1981. Poslije filozofsko-teološkoga pohađao je i završio i studij biologije na Prirodno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu, a zatim bio profesor biologije u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom. Iznenada je preminuo u bolnici u Zenici 16. siječnja 2007. i sahranjen je na groblju Gorica u Livnu.

* * *

Potomci Pavla Radmana i Anastazije Lovrinović (Andrijević) su i fra Vili Radman, sin Petra i Ruže r. Lipovac, rođen u Šargovcu 16. siječnja 1968., rođeni brat fra Ive, i fra Mario Radman, sin Stipe Radmana i Milke r. Dizdar, rođen u Šargovcu 18. svibnja 1973. Za fra Franju Radmana, sina Mate i Slavke r. Šimić, rođenoga u Šimićima 7. kolovoza 1964., člana franjevačke provincije Bosne Srebrene, kao i fra Marija Radmana, sina Josipa i Josipe r. Laštro, rođenoga u Šargovcu 25. veljače 1982., člana provincije Presvetoga Otkupitelja, pouzdano ne znamo, ali je moguće da su i njih dvojica potomci Pavla Radmana i Anastazije Lovrinović.

Izvor: svjetlorijeci.ba
Objavljeno: 25.lisopada 2023.