Na Spomen svih vjernih mrtvih, 2. studenog na trgu ispred katoličke kapele na Gradskom groblju Bare u Sarajevu, mons. Slađan Ćosić predvodio je Svetu misu za sve pokojne na tom i na drugim grobljima širom Vrhbosanske nadbiskupije

Foto: KTA

Na Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan, 2. studenog 2023., na trgu ispred katoličke kapele na Gradskom groblju Bare u Sarajevu, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić predvodio je Svetu misu za sve pokojne na tom i na drugim grobljima širom Vrhbosanske nadbiskupije. U koncelebraciji je bilo petnaestak svećenika, a vjernicima sarajevskih župa pridružile su se i brojne redovnice među kojima i predsjednica Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica s. M. Željka Dramac, piše KTA.

Tijekom Mise asistirali su i čitali čitanja bogoslovi Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa „Redemptoris Mater“, a liturgijsko pjevanje animirao je reagens chori sarajevske katedrale vlč. Marko Stanušić.

Riječi pozdrava mons. Ćosiću i svim svećenicima, časnim sestrama i svim okupljenim vjernicima uputio je mons. Anto Ćosić, župnik župe sv. Josipa na Marijnu Dvoru na čijem se teritoriju nalazi ovo groblje.

Prigodnu propovijed mons. Ćosić započeo je riječima sv. Ambrozija iz njegovog razmišljanja u prigodi preminuća brata Satira: "Vidimo da je i smrt dobitak, a život kazna. Zbog toga i kaže Pavao: Meni je živjeti Krist a umrijeti dobitak." „Tko vjeruje u istinu o uskrsnuću, na koju sv. Ambrozije očito upućuje, lako uočava činjenicu da u liturgijskim slavljima na dušni dan nema ni najmanjeg traga oplakivanju vjernih mrtvih. Još lakše se pridružuje tim slavljima koja ne slave smrt, nego život vječni“, naglasio je mons. Slađan dodavši da Božja riječ ne govori o kraju, nego o početku onoga što je teško shvatiti, ali čemu se itekako nadamo vjerujući da će Gospodin, „koji je svoga Sina uskrisio od mrtvih, uskrisiti i našu pokojnu braću i sestre". „Sve to govori da je Bog jedini pravi odgovor na našu potrebu za radošću, sastavni dio koje je ponajviše vječnost onog daha života koji je Bog u nas udahnuo i po kojemu smo postali živa duša [usp. Post 2,7], slika i prilika Boga koji »sve što čini, čini za stalno« [Prop 3,14]“, istaknuo je mons. Slađan.

Osvrćući se na pročitani odlomak evanđelja, pojasnio da Isus nikada nije obećao da njegovi prijatelji neće umrijeti već svojim riječima »Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tkogod živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada« [Iv 12,25-26] sve poučava da se više treba bojati „praznog i beskorisnog života bez njega, negoli smrti koja je posljednja granica preko koje se ulazi u veliko otajstvo Božje ljubavi“. „Ali, isto tako, Isus zna da je njegova smrt neizbježna i da je, stoga, treba prihvatiti kao svojevrsno 'krštenje' [usp. Lk 12,50] ili uranjanje u Božju ljubav. (…) Dakako, smrt nije lako prihvatiti! Međutim, u susretu s njom, kao i danas u molitvi za vjerne mrtve, utješno je i zdravo govoriti o Isusovom povjerenju u Boga i tako se, s vremenom, osobno prepustiti mirnom prihvaćanju prijelaza iz smrti u život. Taj prijelaz je obvezan i s njim se treba suočiti s ljudskim i kršćanskim realizmom, tim više jer nas vodi k punini života u Bogu“, posvijestio je propovjednik.

Potom je istaknuo da je u tom našem nastojanju vrlo lijep primjer ostavio kard. Carlo Maria Martini, milanski nadbiskup u miru, koji je, s uznapredovanom Parkinsonovom bolešću i osjećajući da je došao njegov čas, priznao da se više puta požalio Gospodinu što mora umrijeti. „Međutim, kad se pomirio s mišlju da mora umrijeti, piše da je tek tada shvatio da bez smrti nikada ne bi mogao posvjedočiti svoje potpuno pouzdanje u Boga“, rekao je mons. Ćosić posvijestivši da u smrti „dar kršćanske vjere uvijek zasja u svom punom svjetlu i sjaju, i obasja smisao života, boli, patnje – u konačnici, smisao smrti koja je početak novog života u Bogu“.

Na kraju propovijedi generalni vikar Ćosić je kazao da dolazak vjernika na groblja, u kojima počivaju tijela njihove braće i sestara u vjeri, predstavlja posjet „onima s kojima smo nastojali dati smisao našem i njihovom životu“, osobito „životu koji je Božji dar i koji svoju puninu dostiže u vječnosti“. Sve je stoga potaknuo da, posjećujući ova mjesta, razmišljaju kako ovozemaljski život živjeti „s pogledom uprtim u uskrslog Krista“ te da „poslušaju savjet naših vjernih mrtvih i savjet koji su sveci davali ljudima kroz stoljeća, a koji glasi – živite svetim životom i radujte se prijelazu iz smrti u život!“

Na kraju Svete mise mons. Ćosić je izmolio je sa svima okupljenima molitvu odrješenja - opijelo za sve pokojne na tom i na drugim grobljima.

Nakon Svete mise generalni vikar Ćosić pomolio se pokraj zajedničkih grobnica svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. Redovnici i redovnice također su molili pokraj grobnica svoje pokojne redovničke braće i sestara, a ostali vjernici na grobovima svojih pokojnih

Izvor: KTA
Objavljeno: 02.studenoga 2023.