Svetom misom i molitvom obilježena je tridest i druga obljetnica stradanja Vukovara i Škabrnje. Svetu misu u Europskom parlamentu u Bruxellesu predvodio je fra Ivica Radić uz koncelebranta fra Tomu Anđića.

Izvor: Hrvatska katolička misija Aachen

Svetom misom i molitvom obilježena je tridest i druga obljetnica stradanja Vukovara i Škabrnje. Svetu misu u Europskom parlamentu u Bruxellesu predvodio je fra Ivica Radić uz koncelebranta fra Tomu Anđića, piše mrežna stranica Bosna Srebrena.

Svetoj misi su nazočili brojni predstavnici hrvatskog naroda u Europskom parlamentu, predstavnici iz NATO saveza, veleposlanik Hrvatske u Kraljevini Belgiji Josip Paro, potpredsjednica Europske komisije Dubravka Šujica, predsjednica Federacije Bosne i Hercegovine Lidija Bradara, te brojni službenici iz Europske komisije i Europskog parlamenta.

U propovijedi je fra Ivica osvrćući se na događaj stadanja Vukovara i Škabrnje rekao: Draga braćo i sestre, Vukovar i Škabrnja, uz mnoga druga stratišta hrvatskoga naroda, postali su simbol stradanja našeg naroda u Domovinskom ratu nešto slično kao što je to Bleiburg nakon Drugog svjetskog rata. Našem narodu je agresor učinio veliko zlo koje nas je sve ranilo, bilo individualno, bilo kao narod! Mnogi su naši sunarodnjaci potpuno nevini stradali i nestali na najokrutniji način i mi se danas s pijetetom sjećamo njihove žrtve.

Današnje Evanđelje po rasporedu liturgijske godine, govori nam o opraštanju, jednoj od najtežih stvari u životu, što jako dobro znamo iz naše svakodnevnice, u našim obiteljima, zajednicama... Isusova maksima djelovanja je takva da može objektivno postati općevažećom za sve. Ali kako dosegnuti tu maksimu, razmišljanja, govorenja i djelovanja? Kako oprostiti kada se čitavo naše biće buni protiv toga i želi da zločinac strada, da mu se uzvrati istom mjerom, pogotovo u situacijama kada se zlo naspram nas očituje u svom najnakaznijem obliku, kao što se dogodilo u Vukovaru, Škabrnji i mnogim drugim mjestima. Jer opraštanje, braćo i sestre nije nešto prirođeno čovjeku, ono zahtijeva puno muke, truda, ono zahtijeva bliskost s Bogom, puno molitve i rada na sebi. Zato nikome nije lako pričati o opraštanju: političarima koji to rade prijeti realna mogućnost gubitka na izborima, svećenike koji to propovijedaju uopće se ne shvaća ozbiljno jer u čovjeku se puno toga buni kad se počne pričati o potrebi opraštanju. Mnogi će reći da je takav govor utopija. Usprkos tome, braćo i sestre, ako se zovemo kršćanima i želimo biti kršćani mi nemamo alternativu nego da svaki dan pokušavamo opraštati onima koji su nam nanijeli zlo i nepravdu, zato što će nas sve drugo, pogotovo mržnja i zlopamćenja, odvesti u ponor negativnih emocija, depresije i mržnje koja će naposljetku polako ali sigurno uništavati naše biće i ljude s kojima živimo i djelujemo. Kršćanska etika oprosta i mira jest etika dialoga kroz koji trebamo stvarati kulturu mira. To je svakako proces, a ne gotov proizvod. Zato jedan njemački psiholog i svećenik Anselm Grün govori o oprostu kao sjemenu koje treba zasaditi i njegovati da bi smo dobili plodove. I Isus u današnjem Evanđelju govori o sjemenu, gorušičinom, koje je tako sitno da je jedva vidljivo ljudskom oku, ali ako ga kultiviramo izraste u veliko stablo. Tako je i s vjerom i s oproštenjem i s pomirenjem.

Gledano iz kršćanske perspektive, raditi na pomirenju ne znači prekriti sve sukobe koji nas okružuju nekim pokrivalom pobožnosti i pobožne slatkorječivosti, ne znači nasilno usklađivat sva različita mišljenja i razmimoilaženja i relativizirati istinu, te stavljati na istu razinu počinitelje i zločince, što nerijetko znaju činiti mnoge nevladine udruge. To ne znači sve prisilno poravnati i harmonizirati. Ali znači ponad svih tih neravnina ili ponora koji nas dijele, truditi se graditi po neki most po kojemu bi došli do susreta i dialoga, kroz kojeg bi se trebalo doći do pravedna mira pa u konačnici i oprosta. To je program Evanđelja koje drugog puta ne poznaje. Ja mislim da je sjeme mira posijano, počeviši od mirne reintegracije Vukovara, a sada je na svima nama da kultiviramo to sjeme na humanim, etičkim i kao vjernici na kršćanskim principima, stvarajući ozračje dialoga i susreta. Samo tako možemo sebe i mlade naraštaje osloboditi tereta zlopamćenja, te u slobodi imati pamćenje i pijetet prema žrtvama Vukovara i svim žrtvama našega naroda koje je rat prouzročio. Amen.

Izvor: bosnasrebrena.ba
Objavljeno: 14.11. 2023.