Mise zadušnice za hercegovačkog franjevca fra Filipa Sučića predvodio je, 20. studenoga u Mostaru i Tomislavgradu, kao i sprovodne obrede na groblju Karaula, vikar Hercegovačke franjevačke provincije fra Miro Šego

Sv. misa zadušnica za hercegovačkog franjevca fra Filipa Sučića koji je preminuo 19. studenoga 2023. u franjevačkom samostanu sv. Petra i Pavla u Mostaru, slavila se u crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru u ponedjeljak, 20. studenoga, a potom su slijedili sprovodni obredi te misa zadušnica u Tomislavgradu i ukop na groblju Karaula, objavljeno je na mrežnoj stranici Hercegovačke franjevačke provincije.

Svetu misu u Mostaru i Tomislavgradu predvodio je vikar Hercegovačke franjevačke provincije fra Miro Šego. uz koncelebraciju vikara samostana u Mostaru fra Ante Marića, fra Filipovog sestrića fra Ivana Ivande i druge braće svećenika i redovnika. U Tomislavgradu su bili u koncelebraciji gvardijan fra Bože Milić, župnik fra Hrvoje Miletić i druga braća svećenici i redovnici.

Pri kraju misnoga slavlja od pokojnika se oprostio fra Ivan Ivanda. Fra Robert Jolić je pročitao dopis generalnog ministra Reda manje braće fra Massima Fusarellija i riječi oproštaja provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Joze Grbeša te druge dospjele dopise. Fra Ante Marić i fra Bože Milić su pročitali životopis fra Filipa Sučića koji u cijelosti donosimo u nastavku, kao i homiliju fra Mire.

Sprovodne obrede i ukop na groblju Karaula predvodio je vikar fra Miro.

Kratki životopis

Fra Filip Sučić je rođen 2. lipnja 1945. u Rošku Polju, od roditelja Ante i Kate r. Radoš. U rodnom selu završio je pučku školu i u Tomislavgradu, a srednju u Zadru, Splitu i Dubrovniku. Bogoslovni studij završio je u Sarajevu, Königsteinu, Njemačka i Freiburgu, Njemačka. Franjevački habit obukao je na Humcu 14. srpnja 1967., a vječne zavjete položio je na La Verni 17. rujna 1971. Redove đakonata i svećeništva podijelio mu je biskup Adolf Kindermann u Königsteinu 16. travnja i 29. lipnja 1972. U Hercegovini je djelovao kao odgojitelj bogoslova na Humcu, drugi i potom prvi meštar novaka Pet godina je samostanski i župni vikar u Tomislavgradu, a potom odlazi u misije u DR Kongo. Došao je u Kongo 1983. i ostao do 2017. – dakle 35 godina. Djelovao je kao kapelan, župnik, tajnik i ekonom biskupije Kamina te pokrajinski gvardijan zajednice bijelih franjevaca u Katangi. Utemeljio je misiju Kikunki 1992. K tome fra Filip 1994. god. nasljeđuje fra Blagu Brkića u projektu prevođenja i izrade potrebnih knjiga na kiluba jezik. Priredio je katekizam, časoslov, nedjeljni misal za narod (A, B, C), sakramentar, Rimski pontifikal, molitvenik, Sveti tjedan, molitve nedjeljom bez svećenika i dr. God. 2017. vratio se iz Konga, te je raspoređen za kapelana u župi sv. Petra i Pavla u Mostaru, kao i za arhivara Provincije, a po smrti fra Mate Dragićevića (veljača 2019.) i za privremenog ekonoma Provincije (do listopada 2019.).

Preminuo je u samostanu u Mostaru ujutro 19. studenog 2023. u 79. godini života, 57. godini redovništva i 52. godini svećeništva. Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

Homilija vikara Provincije fra Mire Šege

Poštovana braćo svećenici, redovnici i redovnice, poštovana obitelji i rodbino pokojnog fra Filipa, draga braćo i sestre u Kristu!

Nad odrom naših pokojnika razmišljamo o vječnom životu. S Uskrsom grob postaje neka vrsta kolijevke uskrsnog života. Naša se smrt veže uz Božju ljubav, dobiva smisao u ljubavi kao i Kristova smrt koja se preobrazila u pobjedu života Kristovim uskrsnućem. Krist uskrsnu od mrtvih, on je prvina usnulih, prvorođeni na novi besmrtni život. To je srž naše vjere, temelj na kojem stoji naše vjerovanje u Svemogućeg Boga – Stvoritelja i Spasitelja. Samo u toj vjeri možemo i smrt prihvatiti, jer nije kraj nego prijelaz u vječni život s Bogom. Draga braćo i sestre, „sestra smrt“ kako ju je nazivao sveti Franjo Asiški, pohodila je našu Provinciju u ova dva dana. Tek što smo primili vijest o smrti brata našega fra Filipa, jutros nas je iznenadila nova vijest o smrti brata našega fra Vinka Kurevije.

Okupili smo se danas u crkvi u prigodi smrti brata našega fra Pile, kojega je Gospodin pozvao u 79. godini života, 57. godini redovništva i 52. godini svećeništva. Svojim svećeništvom i redovništvom fra Filip je nudio vezu s Bogom. Po sakramentu sv. reda primio je milost da ju dijeli u svim drugim sakramentima. Svećenik može i treba činiti ono što drugi ne mogu: dijeliti utjehu, kad drugi zašute. Buditi nadu kad u svima zavlada sumnja. Donositi svjetlo i vedrinu kad drugi pomisle da je tama, da je zlo zavladalo. Jednostavno, predvoditi ljude Bogu. A nadasve onda kad slavi Kristovu žrtvu: jedinstvo vjernika i Božje ljubavi – svetu misu. Tada očituje svu čast i dostojanstvo koje mu je Krist povjerio, jer po rukama svećenika dolazi živi Isus među svoje vjerne, da ih iznova nadahne svojom ljubavlju i učini spremnima za život koji im je proći. Danas smo ovdje da Bogu zahvalimo za život našega fra Pile i za sve što je učinio u svome svećeničkom i redovničkom životu. A učinio je naš fra Pile puno toga.

Od svoga Roškog Polja u kojem je ugledao svjetlo dana 1945. u mjesecu lipnju, od roditelja Ante i Kate r. Radoš, kao posljednje od osmero djece. Rođen je u godini velikoga stradanja naroda hercegovačkog u teškim vremenima u poraću 2. svjetskog rata, to stradanje nije zaobišlo ni duvanjski kraj koji je tih godina proživio svoju Kalvariju.

Nakon Tomislavgrada put te vodi preko Zadra, Dubrovnika, Sarajeva, Njemačke, Humca, Konjica, Tomislavgrada te odlaska u Misije u Afriku u Kongo, gdje si proveo najveći broj godina svoga svećeničkog i redovničkoga života i povratka u Provinciju 2017. godine i dolaska u samostansku zajednicu u Mostaru gdje ostaješ do svoje smrti jučer 19. 11. 2023.

35. godina proveo si na raznim mjestima u Kongu, gdje si obavljao različite službe, gradio crkve i utemeljio nove župe. Zajedno s fra Blagom Brkićem uređivao si liturgijske knjige na Kiluba jeziku, kako bi narod mogao što vjernije slijediti liturgijske događaje na materinskom jeziku. I svojom blagom naravi ali iznad svega i čvrstom odlučnošću koja te je krasila, navješćivao si Evanđelje narodu Afrike. Svi mi stariji fratri kao kandidati Provincije imali smo priliku susresti se s vama Misionarima kada biste dolazili u Hercegovinu. Svi ćemo te pamtiti kao jednostavna, smirena, blaga i pobožna fratra. Nisi trošio previše riječi ali kad bi trebalo nešto odlučiti onda je iz tvojih usta izlazila ona životna mudrost koja je stvari posložila onako kako treba.

Zadnjih godina tvoga boravka u Provinciji, imali smo priliku otkriti i tvoju stranu revnosti, ustrajnosti i marljivosti u svim poslovima koje ti je Uprava Provincije povjerila. Vjerujem da te vjernici mostarske župe svetih Petra i Pavla pamte po susretima s tobom najprije u ispovjedaonici, u kojoj si strpljivo primao penitente, a onda i u svim drugim prilikama u kojima si na bilo koji način mogao biti na usluzi vjernicima. Vjerujem i nadam se da si svrhu i cilj ovozemaljskog života postigao te da si zaslužio vječni život i vječno spasenje, kako nam je Krist i obećao i svojim uskrsnućem to i pokazao. Krist daje odgovor na pitanje smrti. I zato je utješno čuti Isusove riječi: „Oče! Hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: neka gledaju moju slavu… Njima sam očitovao tvoje Ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima“ (Iv 17, 24.26). Ove Isusove riječi nas pozivaju da smrt promatramo u svjetlu Kristova vazmenog otajstva i svoju nadu položimo u Onoga koji je uskrsnuće i život. U riječi „Hoću“ krije se i molitva i zahtjev koje je Isus neposredno prije svoje smrti uputio Ocu. I to je ono ključno, i to je ono bitno, i to je svrha svakog kršćanskog života: biti s Isusom i gledati njegovu slavu. To je život u koji je ušao naš brat fra Filip. I to je nada koja ispunja sve nas ovdje sabrane.

Ovo sprovodno bogoslužje spomen je muke, smrti i uskrsnuća Kristova i nada našeg uskrsnuća. U toj nadi i za tu nadu je živio naš pokojni fra Filip, u toj nadi je trpio svoje boli, u toj se nadi otisnuo na drugu obalu života da u vječnosti živi s Bogom. Zato u ime naše Provincije želim ti dragi fra Filipe zahvaliti na svemu što si kroz svoj život učinio. Želim zahvaliti i braći samostana u Mostaru na čelu s gvardijanom fra Dankom Perutinom, koji su ovih posljednjih dana učinili sve i bili na brizi za brata našega fra Filipa.

Članovima obitelji pokojnog fra Filipa u ime naše Provincije izražavam iskrenu sućut najprije sestriću fra Ivanu Ivandi, članu naše zajednice, a onda članovima obitelji pokojne braće i sestara Joze, Ivana, Franje, Ive, Mile, Matije (majka našega fra Ivana Ivande) i obitelji sestre Antonije udata Kolak, koja živi u Kaštelima.

Našega pokojnoga brata fra Filipa, Gospodine uvedi svojim promislom, po zagovoru sv. Franje, u svoj očinski zagrljaj!

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

Izvor: franjevci.info
Objavljeno: 22.11. 2023.