Prvo papinsko putovanje u moderno doba održano je od 4. do 6. siječnja 1964. kada je Pavao VI. posjeto mjesta podrijetla kršćanstva u Svetoj zemlji, na fronti bliskoistočnog sukoba, koji je i danas žestok, izvijestio je Johannes Schidelko 4. siječnja za KNA.

Foto: Vatican media

Senzacija, „povijesni“ trenutak: superlativi su bili posvuda kada je papa Pavao VI. najavio hodočašće i mirovno putovanje u Svetu zemlju na kraju drugog koncilskog zasjedanja krajem 1963. Gotovo 2000 godina nakon što je apostol Petar otišao iz Jeruzalema u Rim, Pavao VI. objavio je u dvorani Koncila da se njegov 262. nasljednik želi vratiti u zavičaj zemaljskog Isusa. A ovim se povratkom htio, u duhu Koncila, vratiti iza podjela u kršćanstvu. Putovanje je dalo formativni poticaj za ekumenizam, ali i za kontakt sa židovstvom i islamom.

Bila je to premijera u izuzetno teškim uvjetima, a za planiranje je ostalo još tek mjesec dana. Putovanje je vodilo u jednu od politički najvrelijih regija na svijetu: zemlje koje je posjetio službeno su bile u ratu. Jeruzalem je bio, gotovo hermetičkom granicom, podijeljen na dva dijela. Vatikan nije imao diplomatske odnose ni s Jordanom ni s Izraelom. Njegove relacije prema židovstvu još se nisu relaksirale kroz Koncil.

Puno improvizacije
Pripreme za pionirske dane 1964. bile su kaotične. Improvizirane su do samog kraja. Točan program posjeta određen je tek dan prije polaska. Papa je sletio u Amman i srdačno ga je pozdravio jordanski kralj Hussein, koji je tada anektirao Zapadnu obalu i istočni Jeruzalem. Kolona automobila krenula je prema Jeruzalemu, uz usputno zaustavljanje na pretpostavljenom mjestu Isusova krštenja na Jordanu. Ondje je po dolasku oduševljeno mnoštvo probilo sve barijere i policijske kordone na damašćanskim vratima. Papa je tek s mukom uspio izaći iz automobila. Jordanski zaštitari pomogli su mu pješice do crkve Svetog groba ili Uskrsnuća Gospodinova, gdje je slavio prvo euharistijsko slavlje.

Mediji su tada bilježili svaki korak, svaku riječ, svaku gestu Pape, koji je prije samo šest mjeseci izabran na čelo opće Crkve. Na događaj je doputovalo 1400 novinara i fotografa iz cijelog svijeta.

Putovanje je bilo ekumenski proboj. Jeruzalem je bio jedino mjesto na svijetu gdje su se poglavari odvojenih Crkava istoka i zapada mogli susresti pod jednakim uvjetima – 910. godina nakon crkvenog raskola 1054. Sastanak na vrhu s pravoslavnim ekumenskim patrijarhom Atenagorom, koji prvotno nije bio planiran, pozdrav mira, zagrljaj i zajednički izmoljen Oče naš postali su dirljivi vrhunac Papinog prvog putovanja. I pokrenuli su promjenu koja je zahvatila ne samo Crkve istoka, već i one na zapadu.

Papa je iskoristio prigodu slavlja euharistije na Bogojavljenje u Betlehemu, rodnom mjestu „Kneza mira“, kako bi uputio žuran apel za mir – na vrhuncu Hladnog rata. Neka svjetski moćnici „poštede svijet boli i užasa novog svjetskog rata“, upozorio je u svom govoru, koji je istodobno u 200 telegrama poslan šefovima država i vlada. Neka zajedno učinkovitije surađuju na postizanju mira u istini, pravdi, slobodi i bratskoj ljubavi. U međuvremenu je egipatski predsjednik Gamal Abdel Nasser nastavio prosvjede protiv bilo kakvog priznanja omraženog Izraela.

„Hodočasnici mira“
Predsjednik Zalman Šazar pristojno je dočekao državnog gosta. „Kao hodočasnici mira, molimo prije svega za dobro pomirenja čovjeka s Bogom i dubokog jedinstva ljudi i naroda“, rekao je Papa. Pavao VI. prvi se usudio govoriti o miru s obje strane izraelsko-arapske granice, glasio je potom naslov u medijima. Crkva ima samo „misli dobronamjernosti prema svim ljudima i svim narodima“, naglasio je nadalje.

U svojim govorima nije spominjao ime Izrael. Uznemirenje je donekle izazvalo to što je na oproštaju branio svog prethodnika Pija XII. od „nepovjerenja, pa i optužbi“, kojemu su mnogi nakon rata „sa suzama u očima zahvaljivali što im je spasio živote“.

Papin je put, međutim, kao mirovna misija bio manje uspješan. Tri godine kasnije, novu kartu regije načinio je Šestodnevni rat. I trebalo je proći 36 godina dok papa Ivan Pavao II. ponovno nije posjetio Svetu zemlju – gotovo istom rutom. U međuvremenu je Sveta Stolica razmijenila veleposlanike s Izraelom i Jordanom te uspostavila radne kontakte s Palestincima. A završetkom Koncila 1965. Crkva je također raščistila svoje odnose sa židovstvom i započela obećavajući dijalog, objavila je KNA, prenosi IKA.

Izvor: IKA
Objavljeno: 04.01. 2024.