Na svetkovinu Bogojavljenja svete mise u župnoj crkvi u Međugorju slavile su se u 8, 11 i 18 sati, a u područnim crkvama u Miletini, Vionici i Šurmancima u 9 sati. Na svim svetim misama bio je obred blagoslova soli i vode. U 11 sati u crkvi sv. Jakova u Međugorju svetu misu predslavio je međugorski župni vikar fra Jure Barišić.
Foto: Mateo Ivanković
On je na početku svete mise blagoslovio sol i vodu, kazavši tijekom obreda „Gdje god se bude škropilo ovom vodom sa solju pomiješanom odagnaj, Gospodine, od ljudi svaki nalet neprijateljev i trajno ih čuvaj prisutnošću svoga Svetoga Duha po Kristu Gospodinu našemu. Neka nam ova voda bude spomen Kristova i našega krštenja i novoga životu po zakonu Kraljevstva Božjega”. U svojoj prigodnoj propovijedi fra Jure Barišić osvrnuo se na današnje evanđelje, kazavši kako je "...jedno od temeljnih pitanja koje svatko od nas sebi postavlja jest kako pronaći Boga u svome životu? Odnosno, je li Bog prisutan u mome životu, da li me prati na mom putu?", izvijestila je mrežna stranica radiopostaje MIR Međugorje.
„Ta čežnja za Bogom, potraga za Bogom je utkana u našu narav zato što smo stvoreni na sliku Božju i zato je čovjek jedini istinski bogotražitelj. To je tako lijepo sveti papa Ivan Pavao II. definirao kada je rekao da je čovjek bogotražitelj, ali kojega Bog prvi traži. Sva naša čežnja, potraga za srećom, za mirom, za istinom, za smislom života nas vodi prema Bogu. Time se čovjek izjednačuje s biblijskim čovjekom koji je hodočasnik, koji je konstanto na putu u potrazi za Bogom. Pa tako će i II. Vatikanski koncil u jednom dokumentu definirati da je i Crkva na putu prema vječnoj domovini, prema vječnom Jeruzalemu. Upravo nam o jednom takvom putu i pronalasku Boga govori današnja svetkovina Bogojavljenja, svetkovina Tri kralja gdje se u slici ove trojice mudraca ocrtava hod svakog čovjeka prema Bogu. I slaveći današnju svetkovinu Majka Crkva nam želi nekako poistovjetiti da je svakome od nas omogućeno pronaći Isusa, pronaći to sveto Dijete i njemu se pokloniti”, kazao je fra Jure Barišić dodavši da je današnje evanđelje uistinu prelijepo i moglo bi se o njemu razmišljati, meditirati danima, no izdvojio je dvije stvari koje nam mogu pomoći da bolje živimo svoju svakodnevnost, svoju vjeru.
„Prva, kaže se da su mudraci slijedili jednu neobičnu zvijezdu. Ta zvijezda ih je nesmetano iz jednog nepoznatog kraja dovela u Betlehem da se poklone Isusu. Što je danas ta zvijezda koju ja i svi mi trebamo ovdje slijediti? To je Kristovo evanđelje, živa Božja riječ. Ona nas uvijek vodi do Krista i zato će psalmist tako lijepo otpjevati kada kaže ”Tvoja je riječ nozi mojoj svjetiljka”. Ona mi je putokaz. Slijedom toga, braćo i sestre, trebalo bi ponekad, da ne kažem svaki dan, i otvoriti Sveto Pismo i malo pogledati što tamo piše. Nemojte dozvoliti da Sveto Pismo bude ona debela knjiga koja će čuvati druge da ne padnu ili da samo skuplja prašinu. Biblija ne može ostati zatvorena, ona je živa, ona se mora otvoriti i čitati”, kazao je fra Jure, te nastavio:
„Druga stvar, kaže se na kraju evanđelja kada su mudraci pronašli Krista, dijete Isusa i kada su se susreli s njim, poklonili se, oni se nisu vratili istim putem, nego su otišli drugim putem. Tu se krije prelijepa, ali uistinu prelijepa poruka za nas vjernike, a ta je kada se mi susretnemo s Kristom, kada Isusa pustimo u svoj život, mi se nećemo vraćati starim putem, nećemo se vraćati na naše stare navike, zle navike, možda i grešnim životom. Čovjek ide novim putem, jer ga je Krist obasjao. To se najbolje vidi u našem obraćenju. Toliki su ovdje u Međugorje došli koji su živjeli svakakvim životom, možda životom koji nije bio dostojan djece Božje, ali tu su preko ispovijedi, preko sakramenta, preko mise doživjeli obraćenje i što su? Išli su novim putem. Zato, braćo i sestre, svaki naši susret s Kristom trebao bi izazvati u nama obraćenje, da se ne vraćam na one stare navike, nego da idem novim putem, Božjim putem”, kazao je fra Jure Barišić i svoju propovijed završio riječima:
„Braćo i sestre, mi pred Krista, pred jaslice donosimo svašta, od svojih briga, od svojih problema, bolesti, pa i zahvala i molbi. Nekada mi želimo stvarno čudo da se dogodi u našem životu, ali nam fali ono malo, fali nam ona vjera da se najveće čudo događa kada sam na misi, kada slušam Božju riječ, kada blagujem Tijelo Kristovo. Tada je Isus uza me, tada me On vodi kroz život. Trebamo zahvaliti Bogu na daru radosti, na miru, ne stalno kukati i tražiti nešto. Malo nam za sreću treba, ako uspijemo prepoznati da to malo se upravo krije u jaslicama, krije se u Isusu koji je postao malen. Kada dođemo u svoju svakodnevnost pokažimo i mi te darove zahvalnosti prema onima kojima je potrebno, možda riječ utjehe i razgovora. Jer što god učinimo onima najmanjima učinili smo Isusu. Tada će nam Isus na kraju života reći da smo sluge koje valjamo jer smo u malome biti vrijedni i onda ćemo ući u radost Gospodara svoga. Neka tako bude. Amen!”
Izvor: radio-medjugorje.com
Objavljeno: 07.01. 2024.
