“Valjak dekristijanizacije se kotrlja i pogađa sve nas, pogađa Crkvu i sve kršćanske vrijednosti. Vjera vjernika se ismijava. Zato vi budite šibica koja pali vatru istine, ljubavi i milosrđa u ovom svijetu. Budite ugljen koji neprestano gori i ostaje užaren zbog vaše riječi, vaše molitve, svjedočanstva vjere. Kad se zažari ogromna vatra vaše molitve i vaše vjere, javit će se ljubav, nada i hrabrost. Bori se u snazi ​​Duha Svetoga, stvaralačkom hrabrošću sv. Josipa, pobjeđujući zlo i sve sotonine napasti. Danas Krist treba naše ruke, naše noge, naša usta, naša srca da pokaže svoju ljubav prema čovjeku,“ riječi su ovo poljskog biskupa u biskupiji Elke, Jerzyja Mazura koje je izgovorio pred četiri tisuće muškaraca u formaciji pod nazivom Marijini ratnici, a koji su se ovog siječnja okupili u biskupiji Elke na sjeveru Poljske na godišnjem nacionalnom susretu. Među njima su naime bili i Marijini ratnici iz Hrvatske, točnije iz Splita, a koji su prije tri godine formaciju Marijinih ratnika doveli u Hrvatsku.

Foto: vjera.hr

Tko su Marijini Ratnici?
Proteklih godina sigurno ste imali prilike vidjeti moćne fotografije Marijinih ratnika iz Poljske. Fotografije su prikazivale stotine i tisuće muškaraca koji u prosecijama obilaze ulice poljskih gradova, po kiši, snijegu ledu, moleći krunicu, javno, posebno na prvu subotu u mjesecu. Fotografije su to koje su obišle svijet, a vrlo brzo u pandemjskim godinama, zbog krize koja je zahvaćala cijeli svijet duh tih Marijinih ratnika proširio se posvuda, te su inicijative muškaraca koji javno mole krunicu po trgovima niknule u više od 33 zemlje svijeta. Poljski Marijini ratnici su naime svojim primjerom potaknuli i nadahnuli razne formacije muškaraca diljem svijeta koje javno mole krunicu i tako je zapaljena jedna snažna iskra molitve, koja se na očit način sukobljava na prvoj crti bojišta s duhom ovog vremena te s ideologijama koje prijete razaranju kršćanstva, posebno u Europi. Posve nenadano, a zapravo Božjom providnošću, probudio se duh Božjeg ratništva u milijunima muškaraca u Crkvama diljem Zemlje. Kao silan znak vremena, ovi muškarci hrabro istupaju u duhovni boj mnogima nevidljiv ali itekako osjetan u svim slojevima društva.

Anna Kopeč/katolicka-bydgoszcz-pl

Poziv stigao u Međugorju
Novinari portala Vjera.hr razgovarali su s prvim Marijinim ratnikom u Hrvatskoj, Miljenkom Jurićem iz Splita koji je ujedno i obiteljski čovjek, otac šestero djece, a koji nam je objasnio da su Marijini ratnici muška građanska zajednica čiji je duhovni osnivač salezijanac fra Dominik Chmielewski iz Poljske. Njezino je stvaranje Gospino djelo. Točnije poziv za stvaranje Marijinih ratnika, kako nam govori Jurić, stigao je ovom svećeniku u Međugorju kad je čuo glas u srcu koji je tražio da oformi zajedicu muškaraca, a koji nisu pokriveni duhovno i teološki u Poljskoj. S obzirom da su vjeronaukom pokrivena djeca za vrijeme formacije za prvu pričest i krizmu, ogroman broj radničke mladeži i obiteljskih ljudi je bez konkretne poduke i formacije. Tako su nastali Marijini ratnici. Salezijanac Dominik Chmielewski počeo je okupljati šačicu muškaraca u molitvu u Lądu na rijeci Warti u Poljskoj 2015. godine. U početku je zajednica okupljala desetak muškaraca koji su, potaknuti svojom duhovnom skrbnikom, željeli povjeriti svoje živote Kristu po Marijinim rukama. Danas je u pitanju pokret od 1700 obučenih ratnika, a još 8 tisuća je kandidata u formaciji. Djeluju u 127 grupa od toga ih je 20 izvan Poljske.

Nacionalni susret Marijinih ratnika u Poljskoj, Elka, 2024. Među njima je i formacja iz Splita

Nije lako postati Marijin ratnik
Naime, Miljenko Jurić, uskoro među prvm Marijim ratnicima u Hrvatskoj odmah nam je u početku rekako kako postati Marijin ratnik nije uopće lako. Formacija traje tri godine. A tek u šestom mjesecu ove 2024. godine u Splitu će se polagati prve zakletve nakon trogodišnje formacije i Hrvatska će dobiti prve Marijine ratnike. U Splitu ih je, kaže nam Jurić 27, a formacije su tek započele u Zagrebu, Međugorju i Mostaru. U redove Marijinih ratnika može stupiti tek nakon završenih cikličkih formacijskih susreta koji imaju za cilj pripremiti kandidata za sudjelovanje u zajednici i provjeriti može li postati njezin punopravni član.

Da bi postali Marijini ratnici, kandidati moraju završiti formaciju, položiti ispit i sudjelovati u svečanom povjeravanju Isusu po Mariji. Ovaj se događaj radi samo jednom godišnje. U vremenu trogodišnje formacije i naravno nakon posvete, svaki budući Marijin ratnik dužan je moliti svaki dan jednu deseticu svete krunice, proći 33-dnevnu posvetu Isusu po Marijinim rukama, a po svetom Ljudevitu Montfortskom. Čitati Rapspravu o pravoj pobožnosti prema Djevici Mariji, slavno djelo sv. Ljudevita Montfortskoj. Učiniti svečano taj čin predanja Isusu po Mariji; nadalje, dužni su moliti za svećenike i biskupe, aktivno sudjelovati u sakramentalnom životu (ispovijed, euharistija, sveta pričest, klanjanje) vršiti pokornička djela, npr. molitvom s križem, prinošenjem osobnih žrtava, aktivno sudjelovati u životu zajednice i crkve, sudjelovati u reparacijskim službama prve subote u mjesecu, upoznati se s Katekizmom Katoličke Crkve, salezijanskom duhovnošću sv. Ivana Bosca, apologetskim materijalima i prijedlozima knjiga upućenih po voditeljima. Dužni su sudjelovati i na formacijskim susretima i moliti molitvu “Štit svetog Patrika.”

Koji je njihov cilj?
Kad sam Miljenka Jurića upitala: “Protiv koga ratuju Marijini ratnici?, odmah je odgovorio: “Prvenstveno smo u ratu sa samim sobom.” Dakle riječ je duhovnom ratu, ratu protiv grijeha i slabosti u nama samima. “Cilj nam je da budemo posve Marijini, da usvojimo njezinu duhovnost i karakter i tako postanemo Gospini u obitelji, Crkvi i društvu.”

Naime, Mariji ratnici osim što se međusobno sastaju, upoznaju i mole kako po regionalnim ograncima tako i u Poljskoj na nacionalnim, Marijini ratnici aktivno pridonose društvu djelima, te splitska grupa volontira i radi s ljudima s posebnim potrebama, slabima i siromašnima. Oni služe društvu konkretno i uz to
srcem promišljaju Božju riječ po uzoru na Mariju, a puštaju da im život vode sveti sakramenti.

Priča Miljenka Jurića – Bio sam ateist i komunist, danas Marijin ratnik
Marijine ratnike u Hrvatsku doveo je upravo Miljenko Jurić. To ne bi bilo čudno da nije riječ o mladiću koji je, kako nam svjedoči, odrastao u ateističkoj i komunističkoj obitelji bez vjere. Nije bio ni kršten.

“Do 30-e godine ateist iz komunističke obitelji, mrzio crkvu. Mrzio Boga i sve što ima veze s katoličkom vjerom. Ali sam se kao tražio, čitao o Budama, Hare Krišni i sve živo sam tražio samo ne istinu. Tada sam se oženio u svjetovni brak i dobio sina u mojoj 21. godini. I taj brak se raspao nakon tri godine. Tada mi se dogodio drugi brak. Oženio sam jednu curu koju sam upoznao u kafiću u nekom svom ludilu i pijanstvima. Ona nije imala papire ni ništa, bila je ovdje kao izbjeglica. Bila je muslimanske vjere. Dogodilo nam se dijete. Mi smo ne znamo ni sami zašto, htjeli krstiti to dijete. I nitko ga nije htio krstiti. Ja ateist, ona porijeklom iz muslimanske obitelji i svaki svećenik nas je pitao: dobro kako vi mislite to dijete odgajati u vjeri? Tako sam ja još više zamrzio crkvu i svećenike. Jer ja ih plaćam, a oni mi neće krstiti dijete,” svjedoči Miljenko svoju priču i kaže da je crkvu mrzio sve dok jednom nakon tri godine nije bio u društvo svog sadašnjeg kuma koji ima uju nadbiskupa Jurića i on mu govori: ‘Znamo se dugo godina nismo nikad pričali o vjeri ali evo kad si već pitao, imam ti ja jednoga rođaka svećenika odi i popričaj s njim, možda će ti on htjeti krstiti dijete.’ I tako smo mi došli do don Josipa Mužića. On vodi akademsku crkvu sv. Filip neri u Splitu i tad sam ja zapravo prvi put pričao sa svećenikom. Čim sam ga vidio doživio sam po prvi puta svećenika koji doista živi taj poziv”, kaže dalje i dodaje da je don Mužić rekao da će krstit dijete ako se netko od njih dvoje krsti. Njegova supruga je odmah pristala dok je on još bio posve nezainteresiran za sve.
“Međutim kad sam došao prvi put na katehezu za odrasle, don Mužić je zazvao Duha Svetoga i meni je poletila ruka ja sam se prekrižio i bio šokiran. Izašao sam vanka i rekao ženi: ‘Ili idem u ovo do kraja ili neću ulazit uopće.'”
Miljenko nam kaže njegovo obraćenje nije bilo Pavlovsko i trenutno, za razliku od njegove supruge. Uz kateheze i duhovno praćenje don Mužića on i supruga su rasli u vjeri, a pošto je don Mužić Marijin svećenik nekako zna da ga je Marija cijelo vrijeme pratila na tom putu i pripremala. “Kako sam rastao u vjeri tako sam rastao u ljubavi prema Mariji”, jasan je Jurić.
Uglavnom, Miljenko i njegova supruga nakon brojnih kateheza od 8 mjeseci bili su spremnim te su se isti dan krstili, pričestili, krizmali, crkveno vjenčali i krstili svoje dijete. Tu je počeo hod obitelji Jurić s Bogom. Hod, koji, kaže nam Jurić, nije bio lak jer je bilo puno napasti i kušnji ali danas je to obitelj koja broji šestero djece, jednog sina iz svjetovnog braka i petero iz braka sa suprugom, a tu je i još jedno djetešce iz doma o kojem, kaže nam, brinu.

Miljenko Jurić/Wojownici Mary Split Facebook

Marijini ratnici u Hrvatskoj
Sad dolazimo do Marijinih ratnika u Hrvatskoj. “Tri mjeseca prije korone 2020. godine ja sam dobio snimku grupe muškaraca koji se pod Marijinim stijegom penju na Podbrdo u Međugorju. Meni se ta snimka jako dojmila. Odmah sam rekao ženi: ‘da je meni ovako nešto napravit u Splitu’. Odmah sam tražio preko interneta i našao da su to bojovnici Marijini, pokret u Poljskoj.”
Kaže nam da je sve proučio preko interneta i kad je htio doći do njih došla je korona i sve je stalo, nije znao poljski i nije znao kako će. “Međutim, u koroni ja sam sa grupom od 15-ak ljudi počeo moliti krunicu petkom na trgu iz zahvalnosti našim biskupima koji nisu zatvorili crkve”. I to je trajalo nekih šest mjeseci javne molitve”,govori nam Jurić dodajući da se tad ponovno zainteresirao za poljske ratnike ali taman kad je htio otići do Međugorja na susret s njima, njegova je supruga dobila dijagnozu raka debelog crijeva s metastazama i opet je sve palo u vodu.
Miljanko je pustio sve svoje namisli i pomagao supruzi sve dok mu ona jednog dana, nakon kemoterapija nije rekla: “Što je s onim tvojim Poljacima, zar ne vidiš da je sve ovo napast da ne odeš do njih.” “Onda su me te njene riječi opet potakle da sam ja pročitao o njima sve statute, kodekse i u razgovoru s don Jozom sam rekao da bi nešto napravio po tom pitanju. I tada se ubrzo dogodila jedna providonosna situacija. Jedne večeri dok smo molili na trgu nas je netko slikao. I ta slika je došla do jedne naše sestre, Vesele Dujmić, inače osobe koja vodi žensku formaciju posvećenu Mariji. Ona je tu sliku poslala pateru Nikoli Tandari koji je u službi monfortanaca u Čestohowi u Poljskoj. A pater Nikola u Čestohowi je baš tad držao duhovnu obnovu Marijin ratnicima u Čestohowi. I tad pater Poljacima rekao za grupu u Splitu koja moli i pokazao im sliku.”

Splitska formacija Marijinih ratinka u Poljskoj s biskupom
Ubrzo su Miljenka pozvali u Poljsku u Krakow na nacionalni susret vojnika Marijinih i obitelji. On je otišao i tamo ga je već čekala krunica s njegovim imenom. Bio je iznenađen. Rekli su mu da su od kad su vidjeli sliku, molili za njega. Rodilo se pravo prijateljstvo između Poljske i Hrvatske, a Miljenko i ekipa iz Splita već su četiri puta bili u Poljskoj u sklopu formacije. Priča nam i kako je ta veza, i bratstvo doista jako, da su braća iz Poljske jedne subote, nakon što su vidjeli da splitkoj grupi prijete u medijima, odmah sjeli na autobus i vozili se šesnaest sati do Splita da bi s njima izmolili krunicu te se isti dan vratili nazad u Poljsku. Govori nam kako su u Poljskoj dva biskupa službeno uključena u Marijine ratnike i stotine svećenika koji ih prate. “U tri dana družili smo se čak s tri biskupa u Poljskoj”, vidno je oduševljen Jurić jednostavnošću poljskih biskupa. “Oni su među ljudima, oni se smiju, raduju, oni vode crkvu, a kad su čuli da su Hrvati ovdje bili su posebno radosni, odmah su nas došli pozdraviti”, govori Jurić koji kaže da se ne može nadiviti ni duhovnosti Poljaka. “U četri godine nikad nisam vidio ni jednog vjernika koji svetu Pričest prima stojeći, svi je primaju na koljena i u usta”, priča Jurić i kaže da “za vrijeme klanjanja Poljaci ne kleče oni se prostiru pred Živim Bogom.” Nada se, kao i mi, da će Marijini ratnici s tim poljskim žarom, doprinijeti probuđenju i hrvatskog naroda, posebno muškaraca koje Crkva u ovom vremenima treba više nego ikada.

Izvor: vjera.hr
Objavljeno: 26.01. 2024.