U večernjim satima u četvrtak, 1. veljače uoči blagdana Prikazanja Gospodinova u hramu, odnosno Svijećnice, koji Crkva obilježava kao Dan posvećenog života, nadbiskup Tomo Vukšić predvodio je svečano Euharistijsko slavlje u sarajevskoj katedrali

Foto: KTA

U večernjim satima u četvrtak, 1. veljače 2024. uoči blagdana Prikazanja Gospodinova u hramu, odnosno Svijećnice, koji Crkva obilježava kao Dan posvećenog života, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić predvodio je svečano Euharistijsko slavlje u katedrali Srca Isusova u Sarajevu. U koncelebraciji su bili provincijal Franjevačke provincije Uzvišenja Sv. Križa Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić i još četrnaest svećenika – biskupijskih i franjevaca te jedan član Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, piše KTA.

Na Svetoj misi sudjelovale su brojne časne sestre: Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina na čelu s provincijskom predstojnicom s. M. Željkom Dramac, predsjednicom Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica u BiH, Služavke Malog Isusa Provincija Bezgrješnog začeća BDM na čelu s provincijalnom glavaricom s. M. Anom Marijom Kesten, sestre Milosrdnice svetog Vinka Paulskog Provincije Majke Divne predvođene provincijalnom poglavaricom s. M. Vinkom Bilješko, sestre Kćeri Božje ljubavi Hrvatske provincije Božje providnosti, sestre Klanjateljice Krvi Kristove Regije Zagreb, Školske sestre franjevke Krista Kralja Provincije Svete obitelji u Hercegovini, sestre Hrvatske provincije uršulinki rimske unije iz Zenice te poljske sestre družbe Milosrdnog Isusa iz župe Uzašašća Gospodinova u Novom Travniku. Kroz molitvu u svojim samostanima, duhom su se pridružile sestre koje su izabrale život posvećen Gospodinu u odvojenosti od svijeta: sestre Karmelićanke u Samostanu Bezgrješne Kraljice Karmela u Sarajevu te sestre Klarise u Samostanu sv. Klare u Brestovskom, pedesetak kilometara zapadno od Sarajeva.

Na Misi su sudjelovali te kod oltara, predvođeni profesorom liturgike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu vlč. Ivanom Rakom, asistirali bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, Franjevačke teologije i Nadbiskupijskog misijsko međunarodno sjemenište Redemptoris Mater.

Liturgijsko pjevanje animirao je prigodni zbor sastavljen od redovnica raznih družbi i bogoslova Franjevačke teologije.

Na početku Svete mise nadbiskup Vukšić je u predvorju katedrale u uvodnoj riječi podsjetio da slave dan kada su Marija i Josip prikazali Isusa u hramu te izmolio blagoslovnu molitvu dok su nazočni u rukama držali upaljene svijeće: „Bože, izvore i počelo svake svjetlosti! Ti si danas pravednome starcu Šimunu pokazao Krista, Svjetlost na prosvjetljenje naroda. Usrdno te molimo: blagoslovi ove svijeće i usliši molitve svoga naroda, koji se sastao da ih ponese na slavu tvoga imena: daj nam ići putem vjere i ljubavi dok ne prispijemo k tebi, Svjetlu neugasivom“, molio je pastir Crkve vrhbosanske i potom blagoslovljenom vodom poškropio sve nazočne u katedrali s upaljenim svijećama u rukama.

Misna čitanja su čitale i otpjevni psalam pjevale sestre redovnice raznih kongregacija. Također su pročitale zazive u Molitvi vjernika te na oltar prinijele kruh i vino.

U prigodnoj propovijedi nadbiskup Vukšić istaknuo je da je sveti papa Ivan Pavao II. ustanovljenjem Dana Bogu posvećenoga života, koji je prvi puta održan 2. veljače 1997., na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu, htio pomoći cijeloj Crkvi da „sve više vrednuje svjedočenje osoba, koje su izabrale slijediti Isusa izbliza po vršenju evanđeoskih savjeta i tako Bogu posvetiti vlastiti život“. „Istovremeno, želio je da za sve Bogu posvećene osobe ovo bude dragocjena prilika za obnovu vlastitih nakana i oživljavanje osjećanja koja nadahnjuju njihovo darivanje Gospodinu“, kazao je nadbiskup Tomo podsjetivši da je ovaj sveti Papa također napisao da se poslanje Bogu posvećenoga života ne tiče samo onih koji su primili ovu osobitu karizmu nego također cijele kršćanske zajednice.

Progovorivši potom o trostrukoj dimenziji Dana Bogu posvećenoga života, kazao je da se ovim obilježavanjem ponajprije odgovara na potrebu da se na svečaniji način slavi Gospodina zahvaljujući mu za veliki dar Bogu posvećenoga života. Dodao je da je druga svrha proslave ovoga Dana u cjelokupnom Božjemu narodu promicati bolje poznavanje i poštivanje Bogu posvećenoga života koji, „svojim načinom provođenja i postojanjem u Crkvi, životno podsjeća i na svoj način uprisutnjuje Isusov oblik života“. Treći razlog – istaknuo je mons. Tomo – izravno se odnosi na Bogu posvećene osobe, koje su pozvane zajedno i svečano slaviti čudesa koja je Gospodin učinio u njima, da bi s još bistrijim pogledom vjere otkrili zrake Božje ljepote, koje je Duh utisnuo u njihov način života i da bi postali još svjesniji svoga poslanja u Crkvi i u svijetu. Nadbiskup Vukšić dodao je da obilježavanje ovoga Dana također pomaže Bogu posvećenim osobama „vratiti se na izvore svoga poziva, izvršiti analizu vlastitoga života i potvrditi predanost u svojoj posvećenosti.

Mons. Tomo potom je podsjetio da se Dan Bogu posvećenoga života obilježava upravo na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu – dan kojim se Crkva sjeća događaja kad su Marija i Josip donijeli Isusa u hram s nakanom da ga posvete Gospodinu (usp. Lk 2,22). Pojasnio je da se početna Marijina i Josipova nakana da svoga sina predstave i posvete Gospodinu u hramu pretvorila u to da je Bog Isusa, kao svoga Sina predstavio njima dvoma i svim ostalim ljudima preko Šimuna, kojemu je Duh Sveti objavio da neće umrijeti sve dok svojim očima ne vidi Spasenje – Pomazanika Gospodnjega. Dodao je da je iz istine, da je Isus u hramu prepoznat kao „svjetlost na prosvjetljenje naroda", nešto kasnije nastao običaj da se na današnji dan blagoslivljaju svijeće, koje simbolički naznačuju Isusovu prisutnost. „Osim što je ovaj blagdan svojom simbolikom poziv na naš susret s Isusom, on je također i blagdan svjetla a upaljena svijeća simbol je Isusa, svjetla svijeta. Stoga se valja upitati: Osim što upaljenom svijećom simbolički naznačujemo Isusa, koje je za nas značenje upaljenih svijeća u našim rukama? Odgovor na to pitanje dao je još sveti Pavao kad je vjernicima rane kršćanske zajednice napisao: 'Radite oko svoga spasenja' tako da i vi, nasljedujući Isusov primjer i nauk, uvijek 'budete besprijekorni i čisti, djeca Božja neporočna posred poroda izopačena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu' (Fil 2,12-15)“, kazao je nadbiskup Vukšić ističući da je „Biti vidljiva i prepoznatljiva svijeća! Biti 'drugi Krist' među ljudima poslanje svakog Isusova učenika, a među svima njima posebice onih koji su svoj život posvetili Bogu“.

„Osnovna je poruka današnjega blagdana da je Isus svjetlo na prosvjetljenje naroda. A, sami prosvijetljeni vjerom u Isusa, kršćani su tomu svjedoci. I glasnici smo njegove dobrote. Poslani smo svi, a posebice Bogu posvećene osobe, da svjetlom svoga života, dosljedno i vjerno, riječju i djelom, osvjetljavamo i tako pripravljamo put na kojemu će se dogoditi također susret Boga i drugih ljudi (usp. Mal 3,1)“, zaključio je na kraju pastir Crkve vrhbosanske.

Nakon propovijedi redovnici i redovnice su, na poticaj vrhbosanskog nadbiskupa, izmolili sljedeću posvetnu molitvu: Bože, Oče ti si me posvetio sebi na dan krštenja. Odgovarajući na ljubav Gospodina Isusa, Tvoga Sina, koji me poziva da ga izbliže slijedim, te vođen/a Duhom Svetim, koji je svjetlo i snaga obnavljam svoje slobodno i potpuno predanje Tebi, obvezujući se živjeti u poslušnosti, siromaštvu i čistoći prema Pravilu i Konstitucijama svoje zajednice, te na takav način sudjelovati u životu i poslanju Tvoje Crkve. Tvoja milost, Oče, zagovor Presvete Djevice, našeg Utemeljitelja/ice i svih svetih neka bude svaki dan sa mnom i neka mi pomognu da ostanem vjeran/na. Amen.

Izvor: KTA
Objavljeno: 02.02. 2024.