Svetkovina sv. Marije De Mattias, utemeljiteljice Klanjateljica Krvi Kristove, svečano je proslavljena u nedjelju, 4. veljače misnim slavljem koje je u samostanskoj kapeli na Tuškancu u Zagrebu predvodio zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša
FOTO: Klanjateljice Krvi Kristove//Nadbiskup Kutleša slavio misu na svetkovinu sv. Marije De Mattias
Svetkovina sv. Marije De Mattias, utemeljiteljice Klanjateljica Krvi Kristove, svečano je proslavljena u nedjelju, 4. veljače 2024. misnim slavljem koje je u samostanskoj kapeli na Tuškancu u Zagrebu predvodio zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, izvijestile su Klanjateljice Krvi Kristove, prenosi IKA.
Izražavajući dobrodošlicu nadbiskupu Kutleši na početku tog prvog zagrebačkog susreta s redovničkom zajednicom Klanjateljica Krvi Kristove i vjernicima koji se redovito svake nedjelje okupljaju u njihovoj kapeli, na području Župe sv. Marka na Gornjemu gradu, regionalna poglavarica Klanjateljica Krvi Kristove, Regije Zagreb s. dr. Zdravka Leutar pozdravila je i okupljene svećenike te nazočne sestre Klanjateljice Krvi Kristove pristigle iz različitih zajednica.
Pastoralno, obrazovno i socijalno karitativno poslanje
„Okupili smo se danas slaveći svetkovinu sv. Marije De Mattias, utemeljiteljice Klanjateljica Krvi Kristove preko koje je zajedno sa sv. Gašparom del Bufalo Bog započeo ovo djelo u Crkvi prije gotovo 200 godina. Danas Klanjateljice i Misionari Krvi Kristove djeluju na svim kontinentima. U hrvatskom jezičnom području Klanjateljice djeluju u 27 zajednica u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Australiji i čine Regiju Zagreb. Imamo 149 sestara, 2 novakinje, 4 postulantice i 2 kandidatice i djelujemo u Crkvi i društvu po različitim poslanjima: pastoralnom, obrazovnom i socijalno karitativnom produbljujući i šireći slavu Krvi Kristove kako nas je poučila naša sv. Marija De Mattias. U Zagrebačkoj nadbiskupiji sestre djeluju već 96 godina, a Regionalna kuća je u Zagrebu 62 godine“, podsjetila je s. dr. Zdravka Leutar, istaknuvši da su „dva pokreta srca: klanjati se i služiti“, kako je to rekao papa Franjo na kraju Sinodske skupštine u Rimu, bit karizme Klanjateljica Krvi Kristove, usmjerenoj prema poklonstvenoj i otkupljujućoj ljubavi kojoj je Krv Kristova put, izražaj, mjera i zalog.
S obzirom da su sestre Klanjateljice Krvi Kristove djelovale u župi Prisoje, rodnoj župi nadbiskupa Kutleše, poglavarica s. Zdravka Leutar izrazila je dragost i ponos što je i njihova sestarska zajednica ugrađena i u izgradnju osobnosti nadbiskupa Kutleše po katehezama i drugim pastoralnim aktivnostima koje je primio u svojoj rodnoj župi, kao i u pripremama i organizaciji njegove mlade mise.
„Danas smo radosne što ste naš pastir, pratimo Vas molitvenom podrškom i želimo Vam biti uvijek blizu. Uime nas sestara i ove župne zajednice, želim Vam obilje Božjeg blagoslova, snage i radosti u Vašem daljnjem pastirskom poslanju. Neka Vas Gospodin uvijek vodi i podržava u Vašim naporima da neumorno kao i do sada širite Radosnu vijest i svjetlo Kristove ljubavi među nama“, zaključila je s. Zdravka.
Povjerovati ljubavi
„Čast mi je i zadovoljstvo proslaviti s vama spomendan vaše utemeljiteljice svete Marije De Mattias. Danas Crkva slavi i Dan života posvećen promicanju kulture zaštite života od njegova začeća do smrti. Vaša utemeljiteljica je bila uvjerena da promjena društva počinje promjenom srca svake osobe, a osoba se mijenja onda kad uspije shvatiti koliko je dragocjena u Božjim očima: Isus je dao svu svoju Krv da je otkupi! Kristova Krv je cijena koja je plaćena da bismo uistinu imali život. Stoga današnja, prva nedjelja u veljači, na poseban način spaja ova dva spomendana: Dan života i dan svetice koja je na poseban način promicala apostolat čašćenja Kristove Krvi goreći revnošću za spasenjem duša“, rekao je nadbiskup Kutleša na početku homilije u kojoj je istaknuo više važnih momenata u življenju redovničkog poziva u skladu s karizmom Klanjateljica Krvi Kristove.
Osvrnuvši se na život utemeljiteljice Klanjateljica Krvi Kristove, sv. Marije De Mattias, koja je sa svojom obitelji živjela uz južnu granicu ondašnje Papinske države i mogla svjedočiti nemirima i razbojništvima tijekom prve polovice XIX. stoljeća te su joj se u duši sukobljavale slike ljudskoga krvoprolića iz mržnje i osvete i svetopisamske slike prolijevanja Kristove Krvi iz ljubavi prema ljudima, nadbiskup Kutleša je primijetio da su „jedne bile znak uništenja, a druge darivanja života“.
„Zahvaljujući dubokom življenju kršćanske vjere u obitelji, upijala je veliku ljubav prema Isusu i njegovoj žrtvi za spasenje svijeta. Stoga, nije čudo da joj je u zrelijoj dobi, kad je osjetila potrebu za bezgraničnom ljubavlju, tu istu ljubav Bog na mističan način dao iskusiti u Kristu Raspetome, u Kristu koji je dao svu svoju Krv! Svjesna novosti života koji joj je darovan mogla je prepoznati razliku prije i nakon toga trenutka. Spoznala je, kako kaže današnje drugo čitanje, da ‘od svoga ispraznog načina života nije otkupljena nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane’“, rekao je nadbiskup Kutleša prepoznajući da je to iskustvo sv. Marije De Mattias iskustvo svih onih koji su povjerovali Božjoj ljubavi.
„Kad Kristovo svjetlo zablista u duši, sve drugo postaje samo privid stvarnosti. Njegova ljubav je zbilja. Danas Crkva ulaže silne napore približiti Boga ljudima ovog vremena koje je uglavnom izgubilo osjećaj za sveto. U nekim se vjeronaučnim programima na Zapadu govori općenito o Bogu, ali ne i o raspetom i uskrslom Isusu Kristu. S tugom promatramo mnoge mlade, obitelji, muževe i žene kako posrću pod nasrtajima Zloga“, kazao je nadbiskup Kutleša zapitavši: „Bole li nas njihova izgubljenost i njihove rane?“
„Ako ne bole, onda se lako pretvaramo u stručnjake koji su izvrsno svladali katehetska pomagala i teorije, ali koji nemaju snage zapaliti dušu Božjom ljubavlju. Ako nas ne bole njihove rane, to može biti znak da ni sami nismo prepoznali od čega smo spašeni i kojom cijenom, da nismo povjerovali Ljubavi. Vrijedilo bi svaki dan postaviti sebi to pitanje: Jesam li uistinu povjerovao Ljubavi? Je li ona bila razlog moga posvećenja Bogu?“, zapitao je nadbiskup Kutleša kazavši da vjeruje da nijedna od sestara ne bi bila ovdje da odgovor na ovo pitanje nije pozitivan.
Biti spremni na velike stvari
„Stoga, budite hrabre i pronađite u sebi tu uporišnu točku, taj plamen koji vam je darovan da ga razbuktate u oganj koji će zapaliti svijet“, rekao je nadbiskup Kutleša podsjetivši da je njihova utemeljiteljica duboko u sebi nosila san o reformi društva i svijeta, pa je od sramežljive i povučene djevojke, postala navjestiteljica koja je oduševljavala djevojke, odrasle, jednostavne i učene osobe, laike i svećenike, jer je njezin govor o Isusu i o tajnama vjere dolazio iz središta srca koje je oživljeno krvlju koja je potekla s Gospodinova Križa.
Podsjetivši da je njezina jedina želja je bila „da ni jedna kapljica Božanske Krvi ne bude izgubljena; da dostigne svakog grešnika i očisti ga; da svi, oprani u rijeci milosrđa, pronađu pravi put mira i zajedništva među ljudima”, nadbiskup Kutleša je istaknuo da se Maria De Mattias nije zaustavljala pred suprotnostima, jer ju je silila Kristova ljubav.
Osvrćući se na navješteno Evanđelje o Mariji Magdaleni, kojoj se uskrsli Krist prvi objavio i učinio je vjesnicom uskrsnuća, nadbiskup Kutleša se zapitao „zašto baš njoj? „Odgovor znamo: Jer je puno ljubila, a puno je ljubila jer je znala koliko joj je oprošteno. Od te zore uskrsnoga jutra Crkva ponavlja njezine riječi: ‘Vidjela sam Gospodina i to mi je rekao!?“, rekao je nadbiskup Kutleša pitavši i sestre: „Što je to, drage sestre, u čemu ste vi vidjele Gospodina? Što vam je pritom rekao o sebi?“
„Čitamo da ga Marija Magdalena nije prepoznala dok je nije zazvao imenom. Prorok Izaija prenosi Gospodinove Riječi Izraelu: ‘Ne boj se jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao i ti si moj!’ (Iz 43, 1). Svaka je od vas pozvana imenom. Jedino čega se trebate bojati na putu koji ste odabrale je da ne iznevjerite svetoga Boga. Ako nama posvećenima svetinje postanu kao predmeti kojima možemo raspolagati po našoj volji, kakvu vjernost onda možemo očekivati od naših bližnjih koji su više od nas izloženi zavodljivostima ovoga svijeta? Vaše je posvećenje, drage sestre, znak koji može i mora privući sve udove Crkve neumornom ispunjavanju dužnosti kršćanskog poziva“, rekao je nadbiskup Kutleša, nastavivši govoriti o radu sv. Marije De Mattias u dubokom zajedništvu s mjesnom i općom Crkvom.
U zajedništvu s Crkvom za spasenje duša
„A Crkva, znamo, ima poslanje koje nijedna druga institucija nije pozvana vršiti: brinuti se za spasenje duša. Vaši vas zavjeti, drage sestre, na poseban način povezuju s Crkvom i njezinim otajstvom tako da vaš duhovni život mora biti posvećen dobru čitave Crkve. Sam Sabor, promišljajući o redovništvu, pred vas stavlja dužnost da svim silama i u skladu s oblikom vlastitog poziva, bilo molitvom, bilo djelotvornim zalaganjem, radite na ukorjenjivanju i jačanju Kristova kraljevstva u dušama i na njegovu širenju na sve strane“, kazao je nadbiskup Kutleša, podsjetivši time na naglaske dokumenta Drugog vatikanskog sabora „Lumen gentium“, u poglavlju 44.
Primijetivši da tu „nije riječ o pukom izvanjskom zajedništvu, formalnoj uljudnosti u ophođenju s crkvenom hijerarhijom, kurtoaziji lišenoj istinskog poštivanja onoga što je Crkva u svojoj biti“, nego o duhovnim stvarnostima, nadbiskup Kutleša je uputio na smisao njihove redovničke karizme i djelovanja: „Vaš je duhovni život posvećen dobru Crkve. I kada nitko za vas ne zna u skrovitosti vaših kuća, kapelica, bolesničkih soba, duhovne žrtve koje prinosite Bogu doprinose rastu i svetosti Kristove Crkve. Samo ljubav može učiniti da trpite kada trpe udovi te iste Crkve, da se žalostite kad njezino lice prekrije sjena tuge, da se radujete kad zablista sjajem Zaručnice.“
Spomenuvši da glas o svetosti sv. Marije de Mattias nije utihnuo ni nakon njezine smrt te da je trideset godina kasnije otpočeo je proces beatifikacije, a potom i kanonizacije, jer ju je papa Pio XII. 1. listopada 1950. proglasio blaženom, a papa Ivan Pavao II. svetom, nadbiskup Kutleša je podsjetio na homiliju pape Ivana Pavla II. na dan njezina proglašenja svetom, 18. svibnja 2003. godine: „Mariju De Mattias iznutra je osvojilo otajstvo križa i stavila je Družbu sestara Klanjateljica Krvi Kristove ‘pod zastavu Božanske krvi’. Njezina ljubav prema Isusu raspetom pretočena je u nju u strast prema dušama i poniznu predanost braći i sestrama, svom ‘dragom bližnjemu’, kako je voljela ponavljati.“
„Drage sestre, jedna od glavnih značajki redovništva je svjedočanstvo budućih dobara. Možda je čak bolje reći da ste pozvane živjeti s pogledom iz vječnosti na sadašnja dobra, na ovu našu zemaljsku stvarnost. To također znači znati ljudima današnjice navijestiti Krista koji jest, ali i koji dolazi. Sveci su, baš kao i vaša utemeljiteljica, živjeli i u sadašnjosti i u budućnosti. Iz njihova je života bio vidljiv Krist koji dolazi ‘tako da može postati prisutan i u granicama shvaćanja sekularnog svijeta’“, kazao je nadbiskup Kutleša, podsjetivši na razmišljanje pape Benedikt XVI. u njegovoj knjizi Svjetlo svijeta.
„Vi ste spoznale da ljubav i krv imaju istu boju“
Kako bi sestre svakodnevno postajale prisutne i u granicama shvaćanja današnjega sekularnog svijeta, nadbiskup Kutleša je podsjetio na savjet njihove Utemeljiteljice, a kako je to propovijedao Ivan Pavao II. na dan njezine kanonizacije: „da slijede Jaganjca žrtvovanog za nas do te mjere da budete spremne žrtvovati i svoje živote i da svoje živote prikazujete za spasenje besmrtnih duša. Samo onaj tko je usidren u vječnosti može s nadom gledati u budućnost usred svih nevolja današnjeg vremena“.
Navevši na završetku homilije riječi poznatog talijanskog pisca Alessandra D’Avenia: „Pa i Bog rasipa svoju krv: beskrajna kiša krvavocrvene ljubavi svaki dan pljušti svijetom kako bismo preživjeli, a mi ostajemo mrtviji od mrtvih. Oduvijek se pitam zašto ljubav i krv imaju istu boju. Sada znam, za sve je kriv Bog“, nadbiskup Kutleša je poručio sestrama: „Vi ste spoznale da ljubav i krv imaju istu boju i odazvale ste se toj ljubavi, poslane posvjedočiti o nadi spasenja. Ljudima današnjice je potrebna nada. A vi ste trajni podsjetnik na to da se imamo komu nadati: Bogu koji nas ljubi, koji je krv prolio za nas, koji nas zove imenom i ispunja radošću svoga lica.“
Na završetku misnoga slavlja, kojeg su svojim sviranjem i pjevanjem predvodile sestre Klanjateljice Krvi Kristove, uime župne zajednice Župe sv. Marka nadbiskupu Kutleši je na dolasku na „tuškanački brijeg“ zahvalio župnik Vladimir Magić, potaknuvši sve okupljene da nastave s izgradnjom vjerničkoga zajedništva u samostanskoj kapeli kod sestara Klanjateljica Krvi Kristove te pozvao sve okupljene na zajednički „agape“ u samostanskom dvorištu, kako to već sestre desetljećima omogućuju svojim susjedima-župljanima Župe sv. Marka.
Izvor: IKA
Objavljeno: 05.02. 2024.
