3. DAN
IZ MOGA DNEVNIKA

Iznova u školu

Danas, 9. prosinca 1938., počeo sam učiti bengalski. Poučava me neki Obraćeni musliman iz Kalkute. Bez velikih uvoda i predgovora otvorili smo malu knjižicu »Šohođ Path – Laka vježba«. Već mi je u drugoj minuti bilo jasno da je ovaj naslov sličan onima, koji se često nalaze na matematičkim knjigama: »Logaritmičke vježbe, rastumačene na ugodan i zabavan način«, »Algebra bez teškoća«, »Integralni račun pretvoren u – roman« itd.

Ponajprije mi je srce prestalo kucati kad sam vidio ona slova. Ćirilica, pa ni ona pisana, nije ni mačji kašalj, kad se usporedi s ovim zašiljenim, zavrnutim, tupim, prevrnutim i izvrnutim znakovima. I da tragedija i tragikomedija bude još veća, gospodin učo poče utješnim riječima:

»Fathers, — jer smo bili trojica — bengalski vam je veoma lagan jezik. Izgovor bez posebnih poteškoća, pismo jednostavno, ima samo 22 vokala i oko 50 konsonanti; ali to nije sve, jer ćemo sastavljena slova vidjeti kasnije«.

I onda je počeo govoriti i mljeti i vrtjeti, da se sve prašilo. Htio sam ga već upitati da li je starinom iz Dalmacije, jer je tako hitro govorio da smo ga jedvice razumjeli. A osim toga, engleski mu izgovor nije bio baš po najnovijim uputama Oxfordskog sveučilišta. Za desetak minuta postalo nam je dosadno, pa smo upiljili oči u njega i čekali kad će završiti. No, on je sigurno mislio da smo se zanijeli, dok ga tako »ljubopitno« gledamo, pa je stoga novim žarom i žestinom nastavio. Ali, meni je u neko doba bilo dosta. Na lijep i blag dalmatinski način rekoh:

»Gospodine, možda bi bilo dobro do ostavite jedan dio tog krasnog uvoda za sutrašnju lekciju, a sad bismo, možda, mogli prijeći na vokale i na prve konzonante«.

I pređosmo. Uze on kredu i poče tako pritiskati na jadnu ploču, da sam se bojao da će nakon nekoliko sati probiti na drugu stranu.

»Fathers, to je ‘o’, to je ‘a’, to je ‘i’, ovo pak ‘iii’…«

»Ma, oprostite, gospodine, ovdje je u knjizi drukčije napisano.«

»E, znate, velečasni, u bengalskom se jeziku pisana slova razlikuju od tiskanih. Tako možete pisati na ovaj način, ali i na ovaj, a ako Vam se sviđa, možete ga zavrnuti i ovako…«

No, utješljiva stvar. Ne bi još ni bilo tako strašno, kad bih samo ja to radio. Ali što ja znam kako će se drugima sviđati, i kakove će oni znakove stavljati, koje ću ja onda kasnije morati odgonetati. Sve u svemu pismo je »veoma lagano«. A i izgovor, naravno. Najprije je on pročitao jedno slovo, a iza toga smo mi morali opetovati.

I tako je to išlo i po nekoliko minuta. Na koncu bi pala svečana pohvala: »Father, vi izgovarate upravo divno, kao pravi Bengalac…« A uistinu zadnji izgovor je bio kudikamo gori od prijašnjega. Ali protiviti se ne smiješ on je profesor. Kad bismo ga oslovili tim imenom, bio je ganut i razdragan.

0 vokalima smo nešto malo razumjeli, ali ni izdaleka sve, jer postoje posebni znakovi za vokale, kad stoje sami za sebe, i posebni, kad su u sklopu s drugima. Pa još k tomu, neki se stavljaju pred konsonant, drugi iza njega, neki i ispred i iza… Upravo »Laka vježba«, »Logaritmi pretvoreni u roman«.

Ali, čekale su nas i teže stvari. Gospodin je profesor želio pokazati lakoću konsonanata. Gotovo se svaki izgovara na tri načina: Jal* kroz grlo, jal’ kroz nos, jal’ kroz zube. A onoj dvojici patara rodom su Valonci nikako ne ide »h«, pa pokusima ni kraja ni konca.

To mi se ipak nije dalo, jer sam se sve više uvjeravao da je on na svaki način vidjeti moj dalmatinski jezik, a ja mu ga nisam htio pokazati, jer, vele, da to nije dobro.

Već smo bili umorni, ali još jedan konsonant treba vidjeti, jer spada u prvu vježbu. E kušaj s ove, e kušaj s one, e pritišći nos, aj grlo, no nikada »ko pravi Bengalac«, a njemu je to imponiralo. Da ne upadnem u očaj, ja se počeo smijati, pa kad je red došao na mene, zamukah kao krava, jer se tome glasu približuje izgovor konsonanta »uon«. I na svoje najveće čuđenje bio sam pohvaljen zbog »čisto bengalskog izgovora«.

Kasnije sam čekao, neće li doći koji »ia«, jer bih »kao Dalmatinac« sigurno »čisto bengalski izgovorio«, no prvi je sat bio na izmaku, pa je trebalo prestati.

Iza kratkog, jezgrovitog i ne baš predugog zaključnog govora izmolili smo »Zdravo Marijo« na bengalskom. Nadam se da nas je naša Nebeska Majka razumjela i da se nije mnogo brinula za gramatičke pogreške i slabi izgovor. A mi smo pod njezino majčinsko okrilje stavili sav svoj studij, da ga Ona vodi i da nam dade milost i rasvjetljenje, kako bismo mogli što prije i ovim tuđim jezikom slaviti Njezinu ljubav i ljubav božanskog joj Sina.

Ante Gabrić, DI

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu. Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

Izvor: hkm.hr
Objavljeno: 22.02. 2024.