U župnoj crkvi sv. Josipa u Zenici, 21. veljače 2024., u okviru Velike devetnice sv. Josipu u župi, šeste srijede Misno slavlje predslavio je pročelnik Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije preč. Tomislav Hačko
U župnoj crkvi sv. Josipa u Zenici, 21. veljače 2024., u okviru Velike devetnice sv. Josipu u župi, šeste srijede Misno slavlje predslavio je pročelnik Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije preč. Tomislav Hačko, izvijestili su iz spomenute Župe.
Na početku Svete mise riječi pozdrava i dobrodošlice izrekao je župnik don Davor Topić.
Budući da župa slavi 40 obljetnicu Velike devetnice, preč. Hačko propovijedao je na temu: „Sv. Josip – 40 godina znak Božje vjernosti“.
Na početku svoje propovijedi preč. Hačko podsjetio je na povijest početka Velike devetnice prije četrdeset godina, koja svoje nadahnuće ima u Svetoj godini otkupljenja koju je papa Ivan Pavao II. proglasio bulom „Otvorite vrata Otkupitelju“, a slavila se u razdoblju od 25. ožujka 1983. do 22.travnja 1984. „Bila je to spomen godina u kojoj se navršilo 1950 godina od događaja muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova. Tom prigodom u bazilici sv. Petra bio je podignut i poseban križ za kojeg će kardinal Franjo Kuharić naglasiti: U svetištu bazilike Sv. Petra uzdignut je veliki križ koji su u baziliku unijeli mladi na dan otvaranja Svete Godine. Križ uzdignut pred očima svijeta! Križ uzdignut u srcu Crkve! Križ – zastava Spasitelja svijeta; znak Božje ljubavi; znak Božje pobjede; znak uskrsnuća. Nad sumornim i žalosnim zbivanjima povijesti uzdignut je Križ kao putokaz nade“, podsjetio je preč. Hačko.
„Kako smo čuli u prvom čitanju, Ninivljani su bili oni koji su hodili zlim putem i činili su nepravdu. Jonino propovijedanje bilo je znak da će propasti ukoliko ne napuste takav način života. I nakon Jonine propovijedi: »Još četrdeset dana, i Niniva će biti razorena.« Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega. Ta njihova žrtva pretače se u raskajano i ponizno srce koje Bog ne prezire: i Ninivljani se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio, i ne učini“, kazao je preč. Hačko.
„Gledajući pak sebe same, ali i svijet koji nas okružuje, kao da nastavljamo put Ninivljana prije obraćenja – hodi se zlim putem i čini se nepravda. I ako smo toliko osjetljivi na zlo i toliko nas boli nepravda, s razlogom se onda čovjek i pita zašto uopće tako živi. Jasno naglašava sveti Pavao: Mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko (Fil 3, 18-19)“, podsjetio je preč. Hačko dodavši da, gledajući u znak križa te misleći na nebesko „imamo danas znak koji je 'više od Jone', jači nego li je bilo njegovo propovijedanje jer Sin Čovječji s drva križa propovijeda i djelima svjedoči što rječju propovijeda“.
„U središtu korizme nam kao znak te vjernosti i ustrajnosti sjaji primjer svetog Josipa te nas potiče bl. Alojzije: Kako mudro radi sv. Crkva kada nas uči moliti: Josipe vjerni, moli za nas! Bog se ne zadovoljava vjernošću od par sati ili dana, nego veli ovako: Budi vjeran do smrti, i dat ću ti vijenac života! Neka nam vjerni sv. Josip isprosi vjernost do groba Bogu, vjernost u svim našim kršćanskim dužnostima!“, kazo je preč. Tomislav dodavši da je, za razliku od Ninivljana, vjernicima dužnost samo hoditi putem dobra i činiti pravdu.
Izvor: KTA
Objavljeno: 22.02. 2024.
