5. DAN
KRAVLJA BOLNICA
U Hazaribaghu sam prvu šetnju imao 10. prosinca. Nisam ni sanjao da ću na njoj toliko toga doživjeti. Ponajprije sam prošao sa svoja tri prijatelja sasvim blizu tigra i ne znajući za njega. U džungli mu je bilo hladno, pa je došao na pijesak našeg malog jezera da se sunča. Ali o tome sam već nešto pisao. Zatim sam vidio unutrašnjost glasovite bolnice krava, a na kraju sve zanimljivosti indijske seljačke kuće.
Bolnica krava nalazi se nedaleko našega kolegija. Poznato je da je Indijcima krava sveta životinja i da se nikada ne smije ubiti.
Svaka im je životinja sveta, ali od svih najsvetija krava. Toliko ih vole, da su se pobrinuli i za njihovu starost i bolest, osobito onih krava i volova, koji su za svoga života bili dobri i koji su revno služili svoga gospodara. Po gradovima imate tih svetih krava koliko hoćete. Šeću se slobodno i po najprometnijim ulicama. Hrane se po parkovima, no najčešće ih vidite na smetištima. Pa dok su još mlade i krepke, još nekako ide, i lako nađu hranu, ali kada sirotice ostare, onda nije više tako lako. Stoga su im ovi dobri ljudi podigli bolnice i ubožnice, gdje će moći svoje stare dane provest’ u miru i penziji razmišljajući o prolaznosti ovoga svijeta…
Tih bolnica ima po cijeloj Indiji, no osobito oko Kalkute. No ova hazaribaška poznat je nadaleko, jer se nalazi na čistom gorskom zraku, pa stoga šalju amo teško oboljele božice. Ima ih ništa manje nego 700, ne ubrojivši telad… Sama bolnica je prizemna u četverokut građena kuća. Ima razne odjele, već prema zaslugama, starosti i nevolji »pacijentkinja«. U sredini je veliko dvorište s jednim hramom božici »Kravi«.
Srce mi se napunilo strašnom boli. Pa zar je moguće da toliko ljudi štuje ta nerazumna bića, ta božanstva, koja će vrane i lešinari za nekoliko sati raznijeti na sve strane…? Oh, kad će već jednom i nad Indijom sinuti svjetlo Spasa?
Jučer smo u kapelici pjevali: »Consolamini, consolamini, popule meus, cito veniet salus tua… Utješi se, utješi se, o narode moj, naskoro će doći spasenje tvoje…« — Indija vjekovima čeka. Ovisi o nama, koliko će još morati čekati. Ovisi o tebi, mladi moj prijatelju, koji čitaš ove retke. Zar ne, i tebi se srce stišće pri pomisli da tisuće i tisuće duša dnevno propada u pakao. Pa ti si, možda, više puta i čuo nekakav tajanstven glas, koji te je zvao da im pomogneš, ali si još u sumnji, još si neodlučan. Moli se Prijatelju svoje duše i svog mladog srca, da te rasvijetli… A i ja ću za tebe moliti, da bismo mogli jednom zajedničkim silama raditi za duše.
Ante Gabrić, DI
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Izvor: hkm.hr
Objavljeno: 24.02. 2024.
