U petak, 23. veljače, u Biskupijskom centru Sarsenterum, predstavljena je autobiografija „Kako me je Bog vodio“, autora oca Antona Puntigama (1859.-1926.), austrijskog isusovca, koji je 27 godina svoga života proveo u Travniku i Sarajevu

U petak, 23. veljače 2024., u Biskupijskom centru "Sarsenterum" u Stocu, predstavljena je autobiografija „Kako me je Bog vodio“, autora oca Antona Puntigama (1859.-1926.), austrijskog isusovca, koji je 27 godina svoga života proveo u Travniku i Sarajevu radeći kao profesor i odgojitelj u sjemeništu te kao svestrani pastoralni djelatnik s mladima, javlja KTA.

On je, na neki način, pripremio put i za proglašenje blaženim Časnoga sluge Božjega Petra Barbarića. Stoga nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić u uvodnoj riječi piše: „Puntigam je toliko dobro poznavao Petra Barbarića, da je duboko uvjeren u osobnu svetost toga mladića, već 1900. godine objavio njegov prvi životopis koji će kasnije poslužiti drugima, koji su proučavali Petrov lik, kao polazište i izvor važnih podataka, dojmova i prosudbi.“

Knjigu su predstavili mons. Ratko Perić, umirovljeni biskup, prof. dr. sc. Miroslav Palameta i prevoditelj i priređivač knjige prof. dr. sc. Ivan Šestak, isusovac i pročelnik Hrvatskoga povijesnog instituta u Beču.

Prvi predstavljač, Miroslav Palameta, govorio je o povijesnim i političkim prilikama koje su vladale u vrijeme djelovanja patra Puntigama, ističući pri tome da „Puntigamovu knjigu možemo nastaviti iz stogodišnje perspektive jer taj tematski blok nije u zbilji apsolviran“. Preporučio je čitanje knjige jer je pisana čitko, istinito i jasno.

Umirovljeni biskup Perić svoje predstavljanje sažeo je u dva dijela: prvi, koji govori o hercegovačkim duhovnim imenima koja se spominju u knjizi: sjemeništarci Petar Barbarić i Petar Božić, te svećenici don Tadija Božić, don Ante Bakula, don Nikola Jurić i don Marko Zovko. Drugi dio odnosi se na nadbiskupa Stadlera kojeg je autor Puntigam spomenuo više od 40 puta.

Završni predstavljač bio je prof. Šestak koji je iznio razlog zbog kojega se odlučio za prijevod ove knjige. Pater Šestak imao je u svojim rukama spise, stare stotinjak godina, koji su mu se ubrzo uvukli u kožu. Na kraju izrazio je zahvalnost organizatorima i predstavljačima.

Predstavljanje ove knjige bila je svojevrsna zahvala Družbi Isusovoj za sve dobro koje su učinili za hercegovački kler.

Moderator ovoga predstavljanja bio je don Ivan Aničić, koji je između predstavljanja pročitao nekoliko odlomaka iz knjige, a glazbene točke izveli su Filip i Antea Milošević, unuci travničkog učenika dr. Zdravka Miloševića. Izveli su skladbe Do nebesa nek se ori i Zdravo Djevo koje je mladi sjemeništarac Petar Perica, kasnije također isusovac, upravo na poticaj o. Puntigama spjevao.

Puntigam je bio jedan od prvih članova Družbe Isusove koje je na poziv prvoga vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera bio poslao provincijal Austrijske provincije da pomognu u izgradnji i učvršćenju novouspostavljene Crkvene uprave u BiH (1881.).

Zanimljiva činjenica koja se otkriva u ovoj knjizi tiče se posljednjih trenutaka smrti nadvojvode Franje Ferdinanda i njegove supruge Sofije, kojima je upravo o. Puntigam podijelio posljednju pomast.

Knjiga je izašla u biblioteci Vrela i prinosi za povijest isusovačkog Reda u hrvatskom narodu, a njezini su nakladnici: Fakultet filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatski povijesni institut u Beču i Nadbiskupsko sjemenište Petar Barbarić Travnik.

Don Ante Luburić, biskupski vikar Trebinjsko-mrkanske biskupije i organizator duhovno – književne večeri u svom je uvodnom govoru odgovorio je na ključno pitanje: Kuda ga je Bog vodio? „Vodio ga je iz Austrije i doveo u ondašnju tursku Bosnu, u vezirski grad Travnik da ostvaruje velebno djelo gradnje Travničkoga sjemeništa i gimnazije u prvom redu za odgoj budućih biskupijskih svećenika upravo obnovljene crkvene pokrajine Vrhbosne s novouspostavljenom nadbiskupijom u Sarajevu i biskupijama u Banjoj Luci i Mostaru kojima se kasnije pridružuje i starodrevna postojeća biskupija Trebinjska.“

Izvor: KTA
Objavljeno: 24.02. 2024.